Nasilni protesti protiv povratnika u Stocu, 1997. (Foto: Fehim Demir / EPA)
Sanadin Voloder
11.10.2025. 19:17
Share
Mnogi sarajevski političari tek su nedavno otkrili Stolac. Zahvaljujući njihovim izjavama i apelima posljednjih mjeseci, Stolac je postao jedna od gorućih medijskih tema, a javnost je upoznata s razmjerima sistemske nacionalne diskriminacije Bošnjaka u ovom hercegovačkom gradiću.
Čule su se mnoge dijagnoze stanja Bošnjaka u Stocu, a i razna obećanja i mnogo riječi podrške. Stočani dobro znaju da od toga nema ništa i da se moraju samoorganizovati kao i prije gotovo tri decenije, kada se, uprkos nasilnom otporu, desio jedan od najmasovnijih povrataka u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini.
Borba živih za dostojanstvo mrtvih
Izgradnja novog gradskog groblja za muslimane, odnosno harema, bila je samo vrh ledenog brijega diskriminacije Bošnjaka, ali i svih građana koji nisu dio uskog interesa vladajućeg HDZ-a.
EUFOR je došao na poziv Medžlisa na dan početka ograđivanja harema. To je bio samo nastavak saradnje i dobrih odnosa koje Medžlis Stolac njeguje s svim stranim institucijama i ambasadama.
Islamska zajednica je na osnovu regularno izdatih dozvola ogradila harem čime je stavljena tačka na jedan od najizraženijih primjera diskriminacije Bošnjaka u gradu na Bregavi. Na taj način Bošnjaci Stoca su pokazali jedinstvo, hrabrost i odlučnost.
Kulminacija bunta građana izazvana je, osim blokadama izgradnje harema, također, uzurpacijom državne imovine na platou brda Komanje. Tamo kineski investitori pod sumnjivim okolnostima grade solarne elektrane, što stanovnici obližnjih gradskih mahala u podnožju smatraju životnom opasnošću.
Iz nedavnog obraćanja predsjednika HDZ-a Dragana Čovića da se zaključiti da je pitanje novog stolačkog harema završeno. Međutim, izostanak osuda ovakve diskriminacije iz međunarodnih organizacija ostavlja mjesta sumnji da time daju prešutnu podršku, ali poruku prvima da preuzmu odgovornost a drugima da prihvate realnost.
U takvom ambijentu odgovornost su preuzeli građani koji su se organizovali u više grupa i udruženja.
“Stolac je oduvijek bio grad u kojem su ljudi različitih vjera i nacija živjeli zajedno. Na ovom malom prostoru isprepletena je raznovrsna kultura, historija i tradicija, a Stolac s pravom zovu bosanskohercegovačka Atina. Ono što je posebno vrijedno naglasiti jeste da obični ljudi i danas žive jedni sa drugima, pomažu se i dijele iste životne probleme. Bez obzira na sve podjele koje se pokušavaju nametnuti, Stočani su sačuvali duh zajedništva i međusobne solidarnosti”, kaže Almin Pehilj, građanski aktivista iz Stoca.
On smatra da je koncentracija moći u jednoj stranci pogubna za sve druge građane Stoca bez obzira na nacionalnu pripadnost.
“Nekada su Stočani zajednički gradili svoj grad, a danas, nažalost, imamo vlast koja Stolac vidi kao ekskluzivni prostor samo za one koji su dio njihove interesne mreže. HDZ tri decenije ima apsolutnu kontrolu nad gradom – kroz budžet i zapošljavanje u javnim preduzećima nagrađuju se samo politički podobni“, kazao je Pehilj za !Odgovor.
Vlast nervozna zbog aktivizma mladih.
Svako ko kritikuje gradske vlasti, postaje „obilježen“, što u ovako maloj sredini ne prolazi bez ozbiljnih posljedica.
Ovaj aktivista pojašnjava da Stolac ima i druge strukturne probleme, osim nacionalne diskriminacije.
„Demografski pad, odlazak mladih, nezaposlenost, divlje deponije, uništavanje korita rijeke Bregave, uzurpacija državnog zemljišta – sve to jednako pogađa Bošnjake, Hrvate, Srbe i sve druge građane. Ako niste bliski sa HDZ-om ne možete u Stocu otvoriti nikakvu fabriku ili objekat koji će zaposliti građane Stoca. Imamo čak slučajeva da ljudi koji jasno progovore o problemima nemaju ni osnovnih uslova za život, prije svega električne energije”, ističe Pehilj.
No, ohrabruje da građani, mimo stranaka i struktura, danas počinju dizati glas.
“To jeste novitet – i upravo zbog toga gradska vlast pokazuje nervozu. Stolac nije grad jednih, on je grad svih Stočana. To je grad u kojem mora postojati prostor za kritiku, dijalog i zajednički rad. Grad jednakih mogućnosti za sve“, kazao je.
Esad Omanić (Foto: Grad Stolac)
U statutima živi duh ‘Herceg-Bosne’
Na prostorima koje je Herceg-Bosna etnički očistila tokom Agresije, diskriminacija je u miru nastavljena kroz izmjene naziva ulica, izgradnja crkava, križeva, spomenika, nametanje regulacionih planova, prisvajanje državne imovine za jedan narod i izmjene statuta općina kroz koje se minimiziraju ovlasti vijeća te daje potpuna moć izvršnoj vlasti.
Takva politika ne gradi povjerenje i ne proizvodi pozitivnu energiju.
“U Statutu Grada Stoca mora se obezbijediti mehanizam zaštite koji bi malobrojnijem narodu, u ovom slučaju Bošnjacima, garantovao institucionalnu zastupljenost proporcionalnu popisu stanovništva ili ulozi konstitutivnog naroda odnosno pravo i mogućnost da utiču na političke, komunalne, infrastrukturne i druge nadležnosti lokalne zajednice. Slični mehanizmi postoje na višim nivoima vlasti i nisu nepoznanica u našem političkom prostoru. Imajući u vidu širok spektar nadležnosti jedinica lokalne samouprave, izmjene Statuta u tom pravcu bi imale itekakvog efekta i smisla u cilju zaštite prava naroda na prostorima koji su Aneksom 7. Dejtonskog sporazuma odnosno povratkom prognanih na prijeratna mjesta življenja postala neuralgične tačke”, kaže za !Odgovor Esad Omanić, vijećnik SDA u Gradskom vijeću Stoca.
Nasilan otpor povratku u Stolac
Kao i u drugim sredinama gdje HDZ dominira, iznikla su nova naselja za Hrvate preseljene iz srednje Bosne, kao što su Bobanovo, Šuškovo, Ortiješ, a u slučaju Stoca novi dio grada.
“Ovakav modus operandi koji vlast primjenjuje se odražava i na neravnomjeran razvoj različitih dijelova Stoca. Ono što je oku prolaznika jasno vidljivo jeste da prostori sa dominantnim prisustvom hrvatskog naroda u pravilu imaju olakšan pristup sredstvima i projektima u odnosu na dijelove Grada gdje dominantan žive Bošnjaci“, kaže Omanić.
Ovakva je dinamika i u svim drugim oblastima u nadležnosti grada.
„Takva politika ne gradi povjerenje i ne proizvodi pozitivnu energiju koja nam je u ovom vremenu itekako potrebna kako bismo sačuvali mlade generacije. To je moja poruka i danas kao i svih prethodnih godina političkog djelovanja. Bio bih sretan kada bih na drugoj strani imao sagovornika za zajedničko djelovanje utemeljeno na ovim principima”, kaže Omanić.
Da bismo spoznali koliko je licemjerna politika HDZ-a, nužno je podsjetiti na njihovu argumentaciju zašto Stolac treba da dobije status grada. Naime, u toj dokumentaciji su se nalazile riječi hvale za nacionalne spomenike koji je HVO srušio tokom rata. To je uradila predhodna generacija političara HDZ-a, a sadašnja je čak i pucala na Bošnjake koji su se vratili i obnovili tu arhitektonsku baštinu Stoca.
Naravno, Stolac nikad ne bi dobio status grada da nije bošnjačkih političara koji su dali glas u Parlamentu FBiH u februaru 2022. godine na osnovu nekih truhlih i kratkovidnih kompromisa.
Saradnik portala !Odogovor. Geograf, novinar, nevladin aktivista i istraživač. Student je master studija komunikologije na Univerzitetu "Džemal Bijedić" u Mostaru. Bio novinar i urednik portala Akos, te saradnik više bosanskohercegovačkih i regionalnih medija (Al Jazeera, Stav, Agencija Anadolija, Preporod). Urednik je portala Mostarski.ba. Autor knjige „Priče iz Hercegovine“.