EU šalje drukčije signale o proširenju, u BiH iste blokade

Evropska unija šalje sve jasnije signale o proširenju. Bosna i Hercegovina, koja godinama svaku ključnu reformu pretvara u političko pitanje, u ovim trenucima ostaje nijema.

Dok su naši političari fokusirani na prepucavanja i međusobne ucjene, razlike među kandidatima na EU putu postaju sve uočljivije. Crna Gora prije nekoliko dana zatvorila je još jedno poglavlje, 14 od njih 33, u pristupnim pregovorima s Evropskom unijom.

Evropska komesarka za proširenje Marta Kos istakla je da su se naporan rad i posvećenost Crne Gore isplatili te naglasila da je ta zemlja najnaprednija u procesu pristupanja EU.

Crna Gora je službeno započela pregovore o pristupanju Evropskoj uniji u junu 2012. godine. Kao lider u pregovorima na Zapadnom Balkanu, ova država je otvorila sva pregovaračka poglavlja i zatvorila njih 14, s ciljem da do kraja 2026. tehnički završi proces i postane članica EU 2028. godine.

Proces proširenja Evropske unije nekoliko godina unazad ubrzan je i zbog geopolitičkih procesa i sigurnosnih izazova. Samim tim, i Evropa je nedavno pokazala da je nakon dugo vremena spremna da, zbog potrebe za stabilnosti regiona, primi nove članice. Naša država, po ko zna koji put, nespremna je to iskoristiti.

Njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul je dao naznake o mogućem proširenju Evropske unije. Kazao da bi dvije ili čak tri zemlje Zapadnog Balkana u roku od dvije godine mogle postati članice EU.

U tom kontekstu najviše se govori, pored Crne Gore, i o Albaniji. Takvog mišljenja su i brojne članice Evropske unije.

I dok susjedi zatvaraju poglavlja Bosna i Hercegovina još pokušava da otvori pregovore. Uslovno odobrenje za otvaranje pregovora dobili smo prije nekoliko godina. I na tom mjestu su se zaustavili naši koraci, koji su bili više produkt volje Unije nego stvarnog iskoraka iznutra.

Reforme koje EU traži nisu nove. Poznate su godinama, precizno definisane i mnogo puta ponovljene. Međutim, svaki pokušaj realizacije u našoj zemlji završava gotovo identično.

Politički akteri ne uspijevaju postići dogovor ni oko uvjeta potrebnih za otvaranje pregovora. Umjesto toga, serviraju nam blokade i prebacivanje odgovornosti sa jednih na druge. A ključni reformski zakoni ostaju zaglavljeni u parlamentarnim procedurama.

Evropska unija je i kroz Plan rasta za Zapadni Balkan za potrebne reforme pružila milijarde eura podrške. Dakle, put postoji, ali ga mi još ne biramo.

Posljednja od šest zemalja u usvajanju reformske agende bila je upravo BiH. Zbog višemjesečnih političkih kašnjenja upravo je izgubljen dio sredstava koji smo imali na raspolaganju.

Pomaka nema ni nakon što je Evropska komisija odobrila plan. Razlozi su identični. Politički akteri zbog manjka volje ili sposobnosti ostavljaju građane BiH i pored toliko mogućnosti da samo posmatraju kako ostatak regiona koristi pružene prilike i napreduje.

Evropska unija je posljednju članicu, Hrvatsku, primila 2013. godine. U međuvremenu je uniju napustilo Ujedinjeno Kraljevstvo, a „zamor od proširenja“ postala je glavna fraza za opis raspoloženja za proširenje unutar Unije.

Ipak, upravo sada, u sve neizvjesnim geopolitičkim promjenama, Unija šalje drukčije signale, jer ni svijet ni Evropa nisu isti u vrijeme Brexita i danas. Ali rasprave i blokade u Vijeću ministara i Parlamentarnoj skupštini jesu godinama iste: predlažu se destruktivni zakoni za koje se tvrdi da su evropski, odbijaju se razumne i konstruktivne inicijative i kao da se ciljano postavljaju neprihvatljivi uvjeti.

Evropska unija, svakako, nije idealna onoliko koliko je hvale neki domaći eurofanatici, ali nije ni propali projekat, kako tvrde drugi. Evropska unija je geografska, ekonomska i politička činjenica koju Bosna i Hercegovina ne može zaobići.