Čovjeku s prosječnom platom svaki mjesec nedostaje nekoliko stotina maraka

Prosječna plata u Federaciji Bosne i Hercegovine je malo veća od 1.500 KM, a toliko vam minimalno treba da prehranite porodicu. Dvoje djece, jedno u osnovnoj, jedno u srednjoj školi. Cijene hrane su tolike. Cijena rada je mala.

Kaže ovo Marin Bago, predsjednik Udruženja za zaštitu potrošača Futura. On u razgovoru za !Odgovor dodaje da bi čovjek koji ima prosječnu platu trebao prosječno i živjeti.

„Ali on jednostavno ima samo da iznese na stol hranu. Bez drugih troškova. Potrošačka košara je veća od 3.200 maraka, a to je prosjek u Mostaru i Sarajevu, oko 3.700. Dakle, dvije prosječne plaće vam ne mogu izmiriti minimalan iznos potrošačke košare. Praktično nedostaje vam nekoliko stotina maraka svaki mjesec“, pojašnjava.

Jednostavno, kaže, dolazi do odricanja.

„Prije desetak godina ljudi su se više zaduživali. Međutim sad jednostavno nemogućnost daljeg zaduženja vodi do odricanja. Jest ćemo lošije, oblačit ćemo se lošije, nećemo ići nigdje. Mi imamo u nekih možda tri godine minimalno 20 posto poskupljenja, 30, zavisi o čemu je riječ. Neke namirnice i mnogo više“, govori Bago.

Poručuje kako je to velik udar na građane.

„Naša dijaspora koja dolazi, turisti koji nam dolaze, kažu da su cijene hrane kao u zemljama u Evropi. I znamo mi da je to tako. Dakle, to je zaista podatak nad kojim se treba dobro zamisliti i dobru strategiju napraviti“ ukazuje.

„Recimo minimalna plaća od 1.000 maraka, to vam je isto kao da ste imali prije tri godine 600 maraka i nešto. Dakle, nije niko tu ništa dobio osim što je država dobila više po pitanju plaćanja doprinosa i punjenju proračuna. Položaj potrošača se ne može promijeniti preko noći, niti jednom odlukom i zakonom“, istakao je.

Upućuje da je potrebno mijenjati i veliki omjer plata i doprinosa na platu.

„Da više čovjeku ostane u rukama, ali znatno više, da bismo mogli pratiti inflaciju i porast cijena. I opet smo na nuli. Dakle, kroz brojne oblasti se moraju raditi strateške, jako važne aktivnosti“, dodaje.

Kaže i kako to nije samo jedna oblast.

„Prava i položaj potrošača se ogleda i kroz kvalitetno obrazovanje, da ga dobijemo na osnovu poreza koji plaćamo kvalitetno, zdravstvo koje direktno plaćamo putem isplata doprinosa. Mi u mnogim oblastima već kvalitetno plaćamo, možda i puno, ali nemamo za uzvrat ono što dobivamo“, navodi.

 

„Oni su opsežni i obuhvaćaju prava u svim porama društva. Sve što plaćamo direktno ili indirektno itekako se odnosi na kvalitet potrošačkog života potrošača i njegova prava. Mi uvozimo 80 posto hrane koju konzumiramo, a naše zemlje leže neobrađene. Ne vidi se stočni fond i tako dalje. To su sve vrlo ozbiljne stvari, to su karakteristike društva i zemlje koja propada“, nastavlja Bago.

Kako dodaje, proizvodnja svoje hrane je ključna stvar, temelj priče.

„Tako da prava i položaj potrošača zaista ovisi o svim drugim oblastima. Ako ćemo mi imati, recimo, domaće meso koje će biti kvalitetnije puno od uvoza. Dakle, jedemo kvalitetnije. Time i upošljavamo radnu snagu. Zavrti se čitav prirodni krug, čitava priča. A ovako je vidljivo da se sve raspada. Da se prvo raspadamo kao društvo, a to je temelj priče da bismo mogli pokrenuti bilo koju temu“, zaključio je.