Šta je danas hiljadu maraka

Iako statistika kaže da prosječna plata u Bosni i Hercegovini raste, istovremeno rastu i cijene hrane. I to ubrzanim tempom.

Upravo ovaj nesklad između primanja i troškova života povlači pitanje koja je realna vrijednost plate, da li ona prati rast cijena hrane ili je jaz sve veći?

Prema izvještajima statističkih agencija, prosječna plata u drugom kvartalu 2021. godine bila je na nivou današnje federalne minimalne (1.000 KM), tačnije 1.015 KM. U prva dva kvartala 2025. ona iznosi 1.539 KM.

Sa druge strane, indeks potrošačkih cijena, kojim se mjeri promjena cijena proizvoda i usluga, mijenja sliku nominalnog rasta plate. Indeks cijena hrane u Bosni i Hercegovini je sa 105,2 u 2021. godini porastao na 156,9 u 2025.

Kilogram riže je 2021. koštao 3,1 KM – danas 4,6 KM. Za kilogram hljeba trebalo je 2021. platiti 2,3, a danas 3,8 KM.

Litar mlijeka je prije pet godina koštao 1,4 KM, a danas – 2,3. Najviše su, dijelom i zbog globalnih kretanja, porasle cijene kafe: 2021. je jedan kilogram kafe koštao 13,1 KM, a danas gotovo trideset maraka (29,3 KM).

Plate jesu nominalno rasle, ali to nije imalo naročitog realnog efekta. Takav je efekat istovremenog rasta cijena i plata. Hiljadu maraka danas i hiljadu maraka 2021. uopće nije isto.

Profesor na Ekonomskom fakultetu u Zenici Jasmin Halebić za !Odgovor je objasnio da ovakav trend ne poboljšava životni standard građana.

„Ako se za isti omjer povećaju i plate radnika, ali i cijene roba i usluga u jednoj zemlji, tada se može reći da je kupovna moć radnika, iako su plate rasle, ostala nepromijenjena. Na taj način se neće unaprijediti životni standard domaćinstava“, kazao je Halebić.

Siromašnim domaćinstvima, koja veći dio plate troše na ishranu i stanovanje, povećane prosječnih plata osjetno je manje od statističke računice.

„Iako postoji određeni rast realne prosječne plate, to nikako ne znači da se u našoj zemlji u prosjeku dobro živi“, istakao je.

U usporedbi sa, primjerice, ostalim zemljama Zapadnog Balkana, izuzev Kosova, objašnjava profesor Halebić, Bosna i Hercegovina ima najniži bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku.

„Posebno je zabrinjavajuće što naša zemlja ima niže stope ekonomskog rasta u odnosu na ostale zemlje Zapadnog Balkana. Drugim riječima, ekonomsko zaostajanje BiH za ostalim zemljama regije se dodatno produbljuje“, kazao je Halebić za !Odgovor.

Kada govorimo o kupovnoj moći i percepciji životnog standarda, nastavlja, onda je bitan i parametar kako se živi u odnosu na druga domaćinstva.

„Ako se fokusiramo na prosječni životni standard u regiji, da ne spominjemo životni standard u Evropskoj uniji, podaci pokazuju da se u BiH lošije živi nego u zemljama okruženja i da se taj jaz u životnom standardu, nažalost, pogoršava“, istakao je ovaj profesor Ekonomskog fakulteta u Zenici.

On smatra da će se rast cijena vjerovatno nastaviti i tokom narednog perioda, makar kada je riječ o kratkom roku.

„Inflacijska očekivanja u BiH za 2025, prema anketi Centralne banke BiH iz juna ove godine, iznose 3,4 posto što je daleko više od ciljane inflacije od 2 posto, koja se smatra mjerom cjenovne stabilnosti u jednoj zemlji“, dodao je.

Rast cijena ima i psihološki učinak, ne samo u domaćinstvima nego i u firmama, jer je teže donositi važne životne ili poslovne odluke, pa tako općenito raste neizvjesnost u društvu.

„Za domaćinstva tada rastu troškovi života i finansijski stres, posebno za ona domaćinstva koja 'žive od plate do plate', čime se pogoršava nejednakost u društvu“, naveo je.

Kako objašnjava Halebić, visoka inflacija primorava poslovne ljude da razmišljaju o prodajnim cijenama, pronalasku povoljnih dobavljača, da pregovaraju s radnicima o platama, odnosno da li investicije ostaviti za neka bolja vremena.