Prvo smo im uzeli oči: Kako je planiran antentat na Alija Hamneija

Kada bi visoko obučeni, lojalni tjelohranitelji i vozači visokih iranskih zvaničnika dolazili na posao blizu Pasterove ulice u Teheranu, gdje je Ali Hamnei ubijen u izraelskom zračnom udaru u subotu, Izraelci su ih posmatrali.

Gotovo sve saobraćajne kamere u Teheranu bile su hakirane godinama, njihovi snimci enkriptovani i preneseni na servere u Tel Avivu i južnom Izraelu, piše Financial Times prema izvorima upoznatim sa situacijom.

Jedna kamera je imala naročito koristan ugao, prema jednom izvoru, omogućavajući im da odrede gdje su ljudi voljeli parkirati svoje privatne automobile i pružajući uvid u svakodnevni rad dijela strogo čuvanog kompleksa.

Složeni algoritmi dodavali su detalje u dosjee o članovima ovih sigurnosnih timova, uključujući njihove adrese, radno vrijeme, rute kojima idu na posao i, što je najvažnije, koga obično čuvaju i prevoze, gradeći ono što obavještajci nazivaju „pattern of life“ (metoda praćenja svakodnevnih navika).

Ove sposobnosti bile su dio višegodišnje obavještajne kampanje koja je pomogla da se pripremi teren za atentat na ajatolaha. Ovi podaci u realnom vremenu, jedan od stotina različitih izvora obavještajnih informacija, nisu bili jedini način na koji su Izrael i CIA mogli precizno odrediti tačno vrijeme kada će 86-godišnji Hamnei biti u svojim kancelarijama tog kobnog subotnjeg jutra i ko će mu se pridružiti.

Također, Izrael je bio u mogućnosti poremetiti pojedine komponente otprilike desetak mobilnih tornjeva u blizini navedene ulice, čineći telefone zauzetima kada se pozivaju i sprječavajući Hamneijev zaštitni tim da primi eventualna upozorenja.

„Mi Teheran poznajemo kao što poznajemo Jerusalem“, rekao je jedan aktuelni izraelski obavještajni zvaničnik. „A kada neko mjesto poznajete kao ulicu na kojoj ste odrasli, primijetite i najmanju neobičnost.“

Ova detaljna obavještajna slika Teherana rezultat je mukotrpnog prikupljanja podataka, omogućena sofisticiranim izviđačkim jedinicama Izraela, kao što su jedinica 8200, ljudski resursi regrutirani od strane stranih obavještajnih službi Mossad, te planinskih količina podataka koje vojna obavještajna služba prerađuje u dnevne izvještaje.

Izrael je koristio matematičku metodu poznatu kao analiza društvenih mreža za analiziranje milijardi podataka kako bi otkrio neočekivane centre donošenja odluka i identifikovao nove ciljeve za nadzor i eliminaciju, rekao je izvor upoznat sa njenom upotrebom. Sve ovo je hranilo jednu „proizvodnu liniju“ sa jednim proizvodom: ciljevima.

„U izraelskoj obavještajnoj kulturi, ciljna obavještajna informacija je najbitnije taktičko pitanje - ona je dizajnirana da omogući strategiju“, rekao je Itai Shapira, brigadni general u rezervnom sastavu izraelske vojske i 25-godišnji veteran obavještajnih poslova. „Ako donosilac odluke odluči da neko mora biti ubijen, u Izraelu je kultura: ‘Mi ćemo obezbijediti obavještajne podatke za cilj.’“

Superiornost izraelske obavještajne službe bila je očigledna tokom 12-dnevnog rata prošlog juna, kada je više od deset iranskih nuklearnih naučnika i visokih vojnih zvaničnika ubijeno u prvih nekoliko minuta sukoba.

„Prvo smo im uzeli oči“, rekao je jedan obavještajni zvaničnik. I u junskom ratu i sada, izraelski piloti koristili su specifičnu vrstu rakete zvanu Sparrow, čije varijante mogu pogoditi cilj veličine stola sa više od 1.000 km udaljenosti, daleko od Irana i izvan dometa njegovih sistema zračne odbrane.

Nisu svi detalji posljednje operacije poznati. Neki možda nikad neće biti objavljeni, kako bi se zaštitili izvori i metode koji se još uvijek koriste za praćenje drugih ciljeva. Ali ubistvo Hamneija bila je politička odluka, a ne samo tehnološko postignuće, potvrdilo je šest sadašnjih i bivših izraelskih obavještajnih zvaničnika.

Kada su CIA i Izrael utvrdili da će Hamnei održati sastanak tog subotnjeg jutra u svojoj kancelariji u Pasterovoj ulici, prilika da ga se ubije zajedno sa visokim iranskim zvaničnicima bila je posebno povoljna.

Procijenili su da bi njihovo lovljenje nakon početka rata bilo znatno teže, jer bi Iranci brzo primijenili metode izbjegavanja, uključujući sklanjanje u bunkere imune na izraelske bombe.

Za razliku od svog saveznika, vođe Hezbolaha Hasana Nasralaha, Hamnei nije živio u skrivanju. Nasralah je proveo godine u podzemnim bunkerima, izbjegavajući nekoliko izraelskih pokušaja atentata sve do septembra 2024, kada su izraelski avioni bacili do 80 bombi na njegovu lokaciju u Bejrutu, ubivši ga.

Hamnei je, prema nekim iranskim stručnjacima, javno razmišljao o mogućnosti vlastite smrti, odbacujući značaj svog života u odnosu na sudbinu Islamske republike, neki su rekli da je očekivao da će biti mučenik.

Ipak, tokom ratnih prilika, on je preduzimao određene mjere opreza. „Bilo je neobično što nije bio u svom bunkeru, imao je dva bunkera i da je bio, Izrael ne bi mogao doći do njega bombama koje posjeduje“, rekao je jedan izvor.

Javno, američki predsjednik je gunđao da stvari idu previše sporo. Ali izvor upoznat sa situacijom rekao je da je Trump privatno bio „nezadovoljan iranskim odgovorima“, otvarajući put za rat.

Izvor upoznat sa operacijom rekao je da je napad na Iran planiran mjesecima, ali su zvaničnici prilagodili operaciju nakon što su američke i izraelske obavještajne službe potvrdile da će Hamnei i njegovi zvaničnici prisustvovati sastanku u subotu ujutro.

Praćenje pojedinačnih ciljeva nekada je bio mukotrpan posao, zahtijevajući vizuelnu potvrdu i filtriranje lažnih informacija, ali izraelsko masovno prikupljanje podataka pokretano algoritmima automatizovalo je taj zadatak u posljednjim godinama.

Za cilj kao što je Hamnei, neuspjeh nije dolazio u obzir. Izraelska vojna doktrina zahtijeva da dva odvojena starija oficira, radeći nezavisno, potvrde sa velikom sigurnošću da je cilj na mjestu udara i ko ga prati.

U ovom slučaju, prema dvjema osobama upoznatim sa situacijom, izraelske obavještajne službe imale su informacije iz signala, uključujući hakovane saobraćajne kamere i duboko prodiranje mobilnih mreža. Jedna osoba je rekla da su pokazale da sastanak sa Hamneijem ide po planu, sa dolaskom visokih zvaničnika.

Ali Amerikanci su imali nešto još konkretnije, ljudski izvor, rekli su izvori. CIA je odbila komentarisati ove navode.

To je omogućilo izraelskim avionima, koji su letjeli satima kako bi stigli na pravo mjesto u pravo vrijeme, da ispale do 30 preciznih projektila, rekao je bivši visoki izraelski obavještajni zvaničnik.

Izraelska vojska je dodala da je napad u bijeloj svjetlosti bio taktička prednost. „Odluka da se udara ujutro, a ne noću, omogućila je Izraelu da postigne taktičko iznenađenje po drugi put, uprkos velikoj iranskoj spremnosti“, rekli su.

Taktički uspjeh bio je kulminacija dva odvojena događaja, više od 20 godina razdvojena, rekla je Sima Shine, bivša zvaničnica Mossada fokusirana na Iran.

Prvi je bio direktiva iz 2001. od tadašnjeg premijera Ariela Šarona Meiru Daganu, tadašnjem šefu Mossada, koji je bio fokusiran na Siriju, palestinske militante, Hezbolah u Libanu i druge, da Iran postane prioritet.

„‘Sve što Mossad radi je dobro i fino,’“ rekao je Šaron Dagan, prema Shine. „‘Ono što mi treba je Iran. To je tvoj cilj.’“

„I od tada, to je cilj“, rekla je. Izrael je sabotirao iranski nuklearni program, ubijao naučnike, borio se protiv svojih posrednika i uništavao vojnu infrastrukturu važnih saveznika, uključujući Siriju nakon pada diktatora Bašara al-Asada.

Ali iranske obavještajne službe bile su snažni protivnici.

Grupa povezana s iranskim sigurnosnim službama objavila je podatke navodno preuzete s telefona supruge šefa Mossada. Iran je također hakirao nadzorne kamere u Jerusalemu tokom rata 2025. kako bi dobio realne snimke oštećenja koje su Izraelci cenzurisali; kupio je fotografije raketnih sistema; pa čak i mapirao rutu trčanja jednog značajnog političara podmićujući izraelske građane, prema izraelskim tužiocima.

Drugi događaj, dodala je Shine, bio je napad Hamasa 7. oktobra 2023. preko granice, za koji Izrael tvrdi da je podržan od strane Irana i koji je promijenio dugogodišnji izraelski pristup: iako su prodirali u krugove nekoliko svjetskih lidera, njihova likvidacija bila je zabranjena čak i u ratnim uvjetima.

Ubistvo stranih lidera nije samo tabu, već je operativno rizično. Neuspjeh samo povećava njihov ugled, kao što se desilo nakon mnogih neuspješnih pokušaja CIA-e da ubije Fidela Castra, dok uspjeh može izazvati nepredvidivi haos.

Ali, rekla je Shine, niz izraelskih obavještajnih uspjeha, uključujući ubistvo lidera Hamasa Ismaila Hanije 2024. u Teheranu i tajni projekat od 300 miliona dolara za postavljanje zamki u hiljade Hezbolahovih pagera i radio stanica, ima vlastitu privlačnu moć.

„Na hebrejskom kažemo: ‘S hranom dolazi i apetit’“, rekla je. „Drugim riječima, što više imaš, više želiš.“