Adnan Šteta, junak naših dana, majstor uslužnog političkog biznisa

Privatni univerziteti i fakulteti sumnjive kvalitete i labave akreditacije, smješteni u provincijskim predgrađima ili po raskrsnicama pokraj pijaca, nisu nastali i trajali zbog potrebne i korisne konkurencije državnim univerzitetima.

Dakako, ima i kvalitetnih i potrebnih privatnih univerziteta koji doprinose našoj akademskoj sferi i kvaliteti naših kadrova. Ali Visoka škola za uslužni biznis na Sokocu i Univerzitet za poslovni inženjering i menadžment u Banjoj Luci, naprimjer, nisu među ovim drugima.

Te su ustanove, kao i desetine sličnih, pokrenute kao uslužni biznisi za ispomoć strankama i ambicioznim mediokritetima koji ne mogu zamisliti život i rad izvan stranačkog i javnog ekosistema.

Kako je za mnoge javne funkcije neophodno visoko obrazovanje i pošto je neprilično biti ministar sa srednjom školom, u stranačkom je svijetu nastala golema potražnja za diplomama. Sumnjivi tipovi iz stranačko-poslovnog međusvijeta odgovorili su ponudom.

To je prva i najgora sezona srozavanja bosanske javne uprave od koje ćemo se, tek ukoliko promijenimo kurs, oporavljati decenijama. O legalnosti, oduzimanju diploma, ukidanju univerziteta – drugi put.

Na jednog funkcionera koji se okoristio ovakvim visokim obrazovanjem ove sedmice skrenuo je pažnju Kantonalni sud u Sarajevu, prvostepeno presudivši, po tužbi Transparency International, da skriva važne ugovore štiteći izvođače radova.

Adnan Šteta je, s jednim prekidom, od 2018. ministar saobraćaja u Kantonu Sarajevu. Šef je sarajevskog SDP-a i mogući nasljednik Nermina Nikšića na čelu partije. U premijerskom mandatu Nihada Uka, Šteta je premijer iz sjene.

Velike investicije u rekonstrukciju tramvajske pruge i nove tramvaje i trolejbuse, finansirane kreditima – nesumnjivo su važan i uspješan poduhvat. Ali Adnan Šteta i SDP, uz pomoć mnogih velikih medija, već godinama nam sve to predstavljaju kao lični poduhvat ovog diplomanta sokolačkog uslužnog biznisa i banjalučkog magistra poslovnog inženjeringa i menadžmenta.

Ne postoji GRAS, ne postoji kanton, ne postoji poreski obveznik, nema kreditora, nema Vlade – tramvaje i trolejbuse lično nam je obezbijedio Adnan Šteta.

Kompletan sistem Štetinih odnosa s javnošću zasnovan je na proaktivnoj jednosmjernoj komunikaciji i aktivnoj netransparentnosti. Audiovizuelna produkcija na društvenim mrežama poistovjetila je Štetu i sarajevski saobraćaj.

U posljednjoj epizodi, dan nakon presude, Šteta se oglasio na Facebooku i u toj se objavi, pokazao je Detektor, na tri mjesta razišao s činjenicama. Najuvjerljivije tamo gdje se ogorčeno zaklinje da neće šutke preći preko pokušaja da se rad njegovog ministarstva predstavi kao nezakonit. A nezakonitost je utvrdio sud.

Šteta pred tramvajem, u tramvaju, kod trolejbusa, u tunelu, na raskrsnici, na kružnom toku. Za sve dobro zaslužan je isključivo Šteta, za svaku štetu odgovoran je uvijek neko drugi, a najbolje bi bilo da niko ne pita za štete nego da samo kliče Šteti.

Sve što kao Kanton kupimo novcem koji ćemo vraćati i mi a vjerovatno i naša djeca – trebamo gledati kao poklon velikodušnog kantonalnog vođe i vizionara, Džemala Bijedića novog doba, kako su mu tepale stranačke kolege.

Za sve loše u njegovom mandatu, u njegovoj resornoj dežuri, kriv je uvijek neko drugi, najčešće prethodnici iz drugih vlada – iako je on tu već gotovo godinama. Na kraju budu krivi građani, mediji i nevladini akteri koji postavljaju potrebna pitanja.

Skrivanje ugovora i sumnjivo štićenje interesa izvođača radova, odbijanje odgovornosti (tramvajska nesreća, pokvareni tramvaji), friziranje podataka, zaštita podređenih koji bi morali odgovarati (direktor GRAS-a), izbjegavanje nekontroliranih medija... Šteta i njegovi pobočnici uspijevaju, kao malo ko u SDP-u i bosanskoj politici, politiku dojmova i pojavnosti dovesti do vrhunca manipulacije percepcijom.

Adnan Šteta junak je naših dejtonskih političkih dana.

Ambiciozni i uporni mediokritet obrazovan na raskrsnici. Šef jedne klijentelističke mreže unutar SDP-a koji svaku krizu asanira novim videouracima i ofanzivom stranačkih agitatora na društvenim mrežama.

Bilo bi pošteno da, u kontinuiranom padu od Nijaza Durakovića, preko Zlatka Lagumdžije i Nermina Nikšića – upravo Adnan Šteta bude predsjednik SDP-a. Ta stranka to zaslužuje.