Doktorat iz svoga džepa: Vrijedi li ulagati u treći ciklus u Bosni i Hercegovini?

Britanski sedmičnik Nature, koji izlazi od 1869. i jedan je od najuglednijih naučnih časopisa na svijetu, protekle sedmice je objavio grafikon koji bi trebalo okačiti na vrata svakog dekanata u zemlji. Evropsko vijeće doktoranada i mladih istraživača (Eurodoc) u izvještaju objavljenom u septembru prvi put je sabralo koliko zarađuju doktorandi na prvoj godini studija u 26 evropskih zemalja.

Na vrhu je Danska, s nešto manje od 60.000 eura godišnje, slijede Njemačka, Belgija, Norveška i Švicarska. Slovenija je, sa oko 28.000 eura, ispred Francuske i Finske. Na dnu su Bugarska, Mađarska i Ukrajina. Bosne i Hercegovine na grafikonu nema, kao ni Hrvatske i Grčke: za njih podaci nisu postojali ili nisu bili pouzdani.

Da je Eurodoc tražio naše brojke, morao bi dodati novu kolonu. U zemljama s grafikona doktorand prima stipendiju ili plaću, pa raspravlja o tome je li to dovoljno za život. U Bosni i Hercegovini doktorand najčešće plaća fakultetu. Riječ je o uskom krugu u zemlji s malo visokoobrazovanih. Prema Anketi o radnoj snazi za 2025. višu školu, fakultet, magisterij ili doktorat završilo je oko 14 posto stanovnika od 15 do 89 godina, a popis iz 2013. dao je 12,7 posto. Koliko je među njima doktora nauka, statistika ne objavljuje, jer ih anketa svrstava u istu kategoriju sa svima koji imaju fakultetsku diplomu.

Treći ciklus na javnim univerzitetima traje tri godine i nosi 180 ECTS bodova, a školarina se plaća kao da je riječ o privatnoj usluzi.

Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu za generaciju 2024/25. tražio je 6.000 KM godišnje, odnosno 18.000 KM za cijeli studij. Mašinski fakultet za program industrijskog inženjerstva i menadžmenta traži 20.000 KM za tri godine. Na Prirodno-matematičkom fakultetu godina košta 5.000 ili 7.000 KM, zavisno od programa.

Kanton Sarajevo propisuje donju granicu od 3.000 KM, pa su humanističke studije bliže tom minimumu: na germanistici Filozofskog fakulteta godina košta 3.600 KM, a treća se, kako kaže Vahidin Preljević s tog odsjeka, obično otpisuje.

Sveučilište u Mostaru naplaćuje 5.000 KM godišnje na Farmaceutskom i 6.000 KM na Građevinskom fakultetu. Pravni fakultet u Tuzli prošle jeseni tražio je 3.600 KM samo za prvi semestar. Univerzitet u Banjoj Luci je jeftiniji, s cjenovnikom od 1.000 do 4.000 KM za samofinansirajuće doktorande, a na privatnom SSST-u doktorat iz medicine košta 13.690,80 KM godišnje.

Prosječna neto plaća u cijeloj BiH u prvoj polovini 2026. iznosila je 1.675 KM. Doktorat iz prava na Univerzitetu u Sarajevu tako vrijedi oko jedanaest prosječnih plaća, i to prije troškova objavljivanja radova, konferencija, laboratorijskog materijala i godina u kojima kandidat, ako je zaposlen, istraživanju daje večeri i vikende.

Državnih mjesta za treći ciklus gotovo da nema: od 167 mjesta koja je Univerzitet u Banjoj Luci ponudio za 2026/27, 135 je predviđeno za samofinansirajuće kandidate, a ostala za strane državljane i vanredne studente. Javna pomoć stiže na kraju, i u mrvicama.

Ministarstvo za nauku Kantona Sarajevo 2024. je za sufinansiranje izrade i odbrane disertacija izdvojilo 50.000 KM, s najviše 5.000 KM po kandidatu, i samo za one koji tri godine imaju prebivalište u kantonu.

Nature navodi kako je Estonija 2022. ukinula doktorsku stipendiju od oko 8.000 eura i zamijenila je zagarantovanom plaćom, koja je bila otprilike dva i po puta veća. Pil Maria Saugmann, jedna od autorica Eurodocovog izvještaja, kaže da je nakon toga porastao broj prijava na doktorske pozicije, a doktorandi su više sarađivali s privredom. Estonski doktorand danas ima ugovor o radu kao mlađi istraživač, dok bosanskohercegovački pri upisu potpisuje ugovor o studiranju i prilaže dokaz o uplati školarine.

Kad se doktorski program finansira iz školarina, o njegovom pokretanju odlučuje broj upisanih, a ne istraživački kapacitet katedre. Konkursi to kažu otvoreno. Pravni fakultet u Sarajevu nastavu organizuje samo ako se upiše najmanje 14 kandidata, a Mašinski program pokreće „zavisno od broja prijavljenih“.

Niko pri tome ne provjerava ima li katedra projekte, laboratoriju i mentore s međunarodno vidljivim radom. To ne znači da školarine nekome donose zaradu. Germanistika je, prema Preljeviću, preuzela njemački model u kojem mentori za vođenje doktoranada ne dobijaju dodatne honorare, a u budžet fakulteta od školarine odlazi tek 20 do 30 posto. Ostatak pokriva razmjene doktoranada, dolazak stranih profesora na predavanja i odbrane i druge troškove samog programa. Takav model je pošteniji prema kandidatu, ali i on počiva na uplatama, pa program bez dovoljno upisanih ne može krenuti.

Ponuda je u skladu s tim široka. PMF u Sarajevu ove godine ima doktorske smjerove iz turizma, prostornog planiranja i zaštite okoliša pored biologije, hemije i fizike; Pravni fakultet u Tuzli upisao je osam kandidata na tri smjera.

Na promociji 61 doktora nauka na Univerzitetu u Sarajevu u junu ove godine najviše je bilo pravnika, njih sedam. Slijedilo je po pet doktora tehničkih, farmaceutskih i medicinskih nauka, četiri iz zdravstvenih, po tri iz ekonomije, islamskih, veterinarskih i interdisciplinarnih društvenih nauka, a ostatak je raspoređen po jedan ili dva na šesnaest oblasti, od politologije i upravnih nauka do historije, lingvistike i sigurnosnih studija.

Agencija za statistiku bilježi i jedan simptom. U akademskoj 2025/26. na trećem ciklusu je upisano 1.652 doktoranda, a u 2025. doktoriralo je 157 ljudi, godinu ranije samo 83. Godine 2014, prema Strategiji razvoja nauke u BiH, bilo ih je 301. Brojke stanja i toka ne mogu se direktno pretvoriti u stopu završavanja, ali odnos od deset upisanih na jednog promovisanog doktora, kod programa koji formalno traje tri godine, govori da velik dio kandidata studij razvlači ili ga nikad ne završi. Školarina je u međuvremenu u pravilu plaćena.

Koliko doktorat podiže platu, iz domaće statistike ne može se saznati. Najnoviji podaci o zaradama prema obrazovanju su iz Istraživanja o strukturi zarada za 2022. godinu, koje Agencija za statistiku provodi svake četiri godine i čije je rezultate objavila u decembru 2024. Doktori nauka u njemu su u istoj grupi s magistrima i specijalistima. Ta grupa je imala prosječnu godišnju bruto zaradu od 42.344 KM, oko 31 posto više od onih s trogodišnjim ili četverogodišnjim studijem (32.223 KM), ali koliko od te razlike otpada na doktorat, a koliko na magisterij, ne vidi se. Neće se vidjeti ni iz sljedećeg kruga, jer ni nova metodologija doktore ne izdvaja u posebnu kategoriju.

Kada je riječ o platama u javnom sektoru, pravila su jasna i prilično stroga. Zakon o plaćama i naknadama u institucijama BiH ne predviđa dodatak za naučni stepen - visina plaće određuje se isključivo radnim mjestom i platnim razredom, dok je naučno zvanje samo jedan od uvjeta za napredovanje. Drugim riječima, doktorat sam po sebi ne donosi višu plaću, već omogućava konkurisanje na radna mjesta za koja je taj stepen neophodan.

Najjasniji takav slučaj je univerzitet, gdje bez doktorata nema izbora u docenta. Pravilnik o plaćama Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru iz januara 2024. propisuje koeficijent 5,6 za višeg asistenta i 6,4 za docenta, odnosno oko 14 posto razlike. Uz neto platu od, recimo, 2.000 KM, to je 280 KM mjesečno. Doktorat sa UNSA od 18.000 KM tako bi se, bez kamate i bez računanja neplaćenih sati, vratio za nešto više od pet godina, pod uslovom da docentsko mjesto postoji i da ga kandidat dobije. Za svakoga ko ostaje u privatnom sektoru ili u administraciji gdje titula ne mijenja radno mjesto, računica je slabija, a ponekad negativna. Usput: prosječna neto plata u obrazovanju u cijeloj BiH u prvoj polovini 2026. bila je, prema državnoj Agenciji za statistiku, 1.672 KM, tri marke ispod državnog prosjeka.

Novac za istraživanje postoji, ali ga je malo. Prema Agenciji za statistiku, bruto izdaci za istraživanje i razvoj u 2024. iznosili su 109,8 miliona KM, oko 0,2 posto BDP-a. Danska u tu svrhu troši otprilike petnaest puta veći udio. Dvije trećine bh. iznosa troše visokoškolske ustanove, a 18,6 posto dolazi iz inostranstva. Istraživanjem se u zemlji bavi 90 jedinica: 57 u visokom obrazovanju, 26 u privredi, pet u državnom i dva u neprofitnom sektoru. Istraživača ima 2.869, što u ekvivalentu punog radnog vremena iznosi oko 2.240.

Postoje i mjesta gdje doktorat ima smisla raditi. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Univerziteta u Sarajevu, osnovan 1988, pridruženi je centar Međunarodnog centra za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (ICGEB) i ima laboratorije za forenzičku i humanu genetiku, sigurnost hrane i bioinformatiku. Uz njega rade instituti za historiju i za jezik, Orijentalni institut i centri Akademije nauka i umjetnosti BiH. Evropski novac je dostupan: BiH je od 2021. punopravno pridružena programu Horizont Evropa, a bh. učesnici su u ovom ciklusu, prema podacima objavljenim u augustu, osigurali više od 32 miliona KM, 88 posto više nego u prethodnom programu Horizont 2020, iako tekući još traje. Kantonalni pozivi, poput sarajevskog od 4,3 miliona KM u 2024, nude do 30.000 KM po projektu mladih naučnika.

Iz toga proizlazi praktično pravilo za svakoga ko razmišlja o trećem ciklusu. Doktorat se isplati kad je dio istraživačkog posla: kad je kandidat zaposlen kao asistent ili istraživač, na projektu koji plaća njegov rad, kod mentora koji objavljuje i dobija evropska sredstva. Isplati se i kad troškove snosi neko drugi, strani univerzitet ili program Marie Skłodowska-Curie, čak i ako to znači preseljenje u neku od zemalja s vrha Eurodocovog grafikona. Doktorat plaćen iz vlastitog džepa, upisan zato što je program otvoren i što titula dobro stoji uz ime, rijetko vrati uloženi novac. Njegova dobit je drugdje, u javnom životu i naročito u politici, gdje ‚dr.‘ ispred imena često zamjenjuje rezultat i program.