INTERVJU | Harun Išerić: Ćemerlić treba biti uzor akademskoj zajednici

O hvale vrijednim obilježavanjima 120 godina od rođenja akademika Hamdije Ćemerlića - jednog od ponajvažnijih intelektualnih i javnih radnika u Bosni i Hercegovini u 20. stoljeću - razgovarali smo sa magistrom Harunom Išerićem, višim asistentom na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Uključen je u organizaciju konferencije "120 godina od rođenja akademika prof. dr. Hamdije Ćemerlića" na ovom Fakultetu, a učestvovao je i na sličnim događajima organiziranim na Fakultetu islamskih nauka i u Akademiji nauka i umjetnosti BiH.

Nedavno je, na okruglom stolu u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, dekanesa Pravnog fakulteta kazala da ste vi inicijator i spiritus movens ove konferencije. Kažite nam kad ste došli na ideju o njenoj organizaciji i koliko ste zadovoljni sa interesom i podrškom institucija u organizaciji?

Inicijativa da se naučnim skupom obilježi 120 godina od rođenja akademika Hamdije Ćemerlića bila je inspirisana sličnim manifestacijama, na svjetskim univerzitetima i pravnim fakultetima kojima se obilježavaju značajne godišnjice istaknutih akademskih i javnih radnika. Na ovaj način Pravni fakultet se nastoji oduprijeti (ne)kulturi zaborava i zanemarivanja onih članova njegovog akademskog korpusa koji su dali nesebičan doprinos začetku i razvoju Fakulteta. To je od posebnog značaj u kontekstu relativizacije onoga što je prethodilo Pravnom fakultetu, a to je Viša šerijatsko-sudačka škola – svojevrsna preteča Pravnom fakultetu u Sarajevu, a na kojoj je akademik Ćemerlić biran za docenta i vanrednog profesora. Njegovim i zaposlenjem drugih, kasnije na Pravnom fakultetu, ostvaruje se kontinuitet univerzitetskog pravničkog obrazovanja u Sarajevu odnosno BiH. Manifestacija koje organizujemo 08. i 09. oktobra su izrazi naše volje da ne zanemarujemo i da se ne odričemo naslijeđa Više šerijatske-sudačke škole kao i uzoritih profesora koji su poslije ukidanja Škole osigurali kontinuitet pravničkog obrazovanja. Još jedan povod jeste izdanje bosanskoga prijevoda Ćemerlićeve doktorske disertacije, odbranjene u Parizu, na Sorboni, 1936. godine, pod nazivom: "Les systemes electoraux en Yougoslavie" – Izborni sistemi u Jugoslaviji. Disertacija, iako odbranjena 1936, sadrži univerzalne i neprevaziđene pouke koje nude odgovore na današnje izazove s kojim se suočava bh. demokratije i njen izborni sistem, kao i liberalne demokratije širom svijeta.

Na kraju ću spomenuti i motiv moje lične, akademske, radoznalosti, za naučnu misao i profesionalni, javni, život akademika Ćemerlića – život u tri različite države i pravna režima; u najturbulentnijim vremenima za vjersku zajednicu i narod kojem je pripadao i suočen sa generacijskim izborima koji su bili odlučujući za obnovu državnosti BiH i afirmaciju muslimana/bošnjačka kao posebnog naroda. Inicijativu Pravnog fakulteta u Sarajevu za organizacijom manifestacije su podržali Akademija nauka i umjetnosti BiH, Rektorat Univerziteta u Sarajevu, Fakultet islamskih nauka i Fakultet političkih nauka – institucije sa kojima je akademik Ćemerlić bio povezan kroz svoje članstvo; naučni rad ili profesionalni angažman kao rukovodilac (rektor). Treba istači kako se manifestacije organizuju pod pokroviteljstvom člana Predsjedništva BiH dr Denisa Bećirovića, i uz simboličnu finansijsku podršku Ureda potpredsjednika FBiH Refika Lende i Općine Stari Grad Sarajevo.

Na konferenciji će, kako se vidi iz agende, sudjelovati mnogo istaknutih naučnih i akademskih radnika. Koje su osnovne oblasti, koje će konferencija pokriti i koje su to glavne poruke koje će se poslati s konferencije?

Konferencija je koncipirana kao nešto više od naučnog skupa. U tom smislu, organizovali smo premijeru dokumentarnog filma o akademiku Ćemerliću, koji je pripremila Radio-televizija Federacije BiH; imat ćemo izložbu koju su napravili zaposlenici Gazi Husrev-begove biblioteke; te ćemo proglasiti pobjednike studentskog takmičenja u pisanju najboljeg rada koji kritički propituje pravnu misao i javni život akademika Ćemerlića. Porodica Ćemerlić je osigurala novčane nagrade za pobjednike ovog takmičenja, na čemu im se zahvaljujemo.

Konferencija će biti organizovana u šest panela, koji pak ne iscrpljuju sve teme koje su isprepletene između historije BiH, njenog javnog života i profesionalnog angažamana akademika Ćemerlića, pa se nadamo da će u tom smislu djelovati stimulirajuće za druge da se u budućnosti bave tim temama, kao što su, naprimjer, razvoj visokog školstva u BiH tokom njegovog upravljanja Univerzitetom u Sarajevu; ili uloge i značaja organizacija kao što su Gajret u obrazovanju bh. omladine (čiji je Ćemerlić bio pitomac, a poslije aktivan član); djelovanje udruženja Jadranska straža (čiji je sekretar bio Ćemerlić) između dva svjetska rata; pozicija, uloga i značaj akademskih radnika kao učesnika u donošenju ustava ili ustavnih amandmana (Ćemerlić je bio učesnik svakog procesa donošenja ustava - bilo republičkog ili saveznog do njegove smrti).

Šest panela će okupiti 15 izlagača - među kojima su Ćemerlićevi bivši učenici (kao što je prof. dr Kasim Trnka, čiji je mentora na izradi doktorske disertacije bio Ćemerlić, prof. dr Hilmo Neimarlija i akademik dr Enes Karić) ili savremenici (akademik dr Pejanović, koji je vodio studentsko udruženje za vrijeme Ćemerlićevog mandata kao rektora Univerziteta u Sarajevu). Konferencija će ponuditi uvid u do sada neistražene teme kao što su Ćemerlićevo autorstvo Deklaracije o pravima čovjeka i građanina koja je usvojena na II zasjedanju ZAVNOBIH i njegovog doprinosa afirmaciji i razvoju političkih nauka, kao i novi, dubinski, prikaz prethodno, načetih tema kao što su Ćemerlića pozicija u osnivanju i razvoju Islamskog teološkog fakulteta i Pravnog fakulteta; aktuelnosti njegove misli o izbornom sistemu i federalizmu; značaja u priznavanju muslimanske (bošnjačke) narodnosti. Pravni fakultet ima namjeru sve radove objaviti u posebnom izdanju njegovog Godišnjaka (čiji je glavni urednik u svoje vrijeme i bio Hamdija Ćemerlić), kao trajni spomen na njegovu ličnosti. Ovaj zbornik radova, zajedno sa onim Fakulteta islamskih nauka iz 2011. godine, činit će početnu građu za sve one koji se budu u budućnosti istraživali Ćemerlića odnosno historiju BiH, sa kojom je njegov javni život, blisko i tijesno isprepleten.

Akademik Ćemerlić je, kako ste i drugi učesnici naveli u obraćanjima, na nedavno održanom okruglom stolu u GHB, ostavio brojne tragove, kako u institucionalnoj strukturi BiH. Možete li izdvojiti neke od najvažnijih doprinosa u tom pogledu?

Zasigurno možemo govoriti o cijelom nizu značajnih momenata u javnog angažmanu akademika Ćemerlića koji su ostavili tragove u izgradnji države BiH i njenih institucija. Ja ću spomenuti samo tri. Prva je vjerovatno najpoznatija i nezaobilazna uloga Ćemerlića u narodnooslobodilačkom pokretu. Riječima Rodoljuba Čolakovića, Ćemerlić je od 1943. godine "u šumi", gdje djeluje, zajedno sa drugim muslimanskim prvacima, među kojima je i Mustafa Kamarić, prema muslimanskim narodnim masama da se pridruže partizanskom pokretu i na drugom mjestu da se obnovi državnost i posebnost BiH kao zasebne federalne jedinice u budućoj socijalističkoj Jugoslaviji. Drugi bitan momenat koji bih želio istači jeste dilema koja se pojavila tokom njegovom mandata kao rektora Univerziteta u Sarajevu. Ona je bila između stagnacije u razvoju visokoškolskih ustanova u BiH, uslijed manjka finansijskih sredstava ili razvoja visokoškolskih centara van Sarajevo zbog zaostalosti BiH u odnosu na druge republike u infrastrukturi visokog obrazovanja u BiH.

Univerzitet, pod rukovodstvom rektora Ćemerlića, donio je tri zaključka: prvi jeste da u BiH ne postoji višak visokoškolskih ustanova; drugi da je nužno dodatno razvijati i ulagati u postojeće visokoškolske ustanove i treći da je potrebno uspostavljati centre visokog obrazovanja izvan Sarajeva – u drugim dijelovima BiH. Vrijeme je pokazalo značaj ovakvog stava rektora Ćemerlića. U kontekstu njegovog angažaman kao v. d. dekana Islamskog teološkog fakulteta, Ćemerlić se je suočavao sa višestrukim izazovima u radu novoosnovane, vjerske, visokoškolske ustanove. Na prvom mjestu je bio nedostatak kadrova koji su imali kvalifikacije za akademska zvanja. Taj problem je prevaziđen na način da su za akademsko osoblje birani istaknuti članovi Islamske zajednice, ali ne u stalni radni odnos ili u akademska zvanja, s obzirom da nisu ispunjavali općeprihvaćene univerzitetske kriterije. Kadrovski problem je također rješavan zapošljavanjem mlađih asistenata, među kojima je bio rahmetli prof. dr Fikret Karčić, prof. dr Hilmo Neimarlija, prof. dr Enes Karić, prof. dr Adnan Silajdžić, prof. dr Rešid Hafizović. U konačnici, pitanje finansiranja studenata je bio također izazov sa kojim se je suočavao Ćemerlić, pa je u tom smislu poticao starješinstva da stipendiraju studente koji dolaze sa njihovog područja, dok je sam uspostavio fond za stipendiranje "Esma Ćemerlić", koji je nažalost ugašen po okončanju agresije na BiH. Tu su još primjeri Ćemerlićevog mandata kao dekana Pravnog fakulteta i uspostavljanja postdiplomskih studija; njegove uloge u razvoju normativne kulture u Islamskoj zajednici u BiH; te kao de facto ustavotvorca - bilo kroz svoje akademske radove ili angažman kao poslanika ili člana radnih tijela zakonodavnih organa BiH ili Jugoslavije.

Šta ime Hamdije Ćemerlića danas znači, u akademskoj, a šta u široj javnosti BiH? Da li je njegovo mjesto u kolektivnom pamćenju u skladu sa njegovim zaslugama za državu BiH i bošnjački narod?

Koliko je meni poznato, danas samo jedna ulica u Sarajevu nosi ime po akademiku dr Hamdiji Ćemerliću, dok je jedno tumačenje naziva ulice Ćemerlina da je dobila ime po porodici Ćemerlić. To je danas jedini javni spomen akademiku Ćemerliću. Jedan od razloga i obilježavanje 120 godina od njegovog rođenja jeste da se javnost podsjeti na jednog od najboljih bh. sinova odnosno na jednu od zlatnih niti naše historije, te ukaže na njegove ideje i promišljanja koja imaju univerzalnu i neprolaznu vrijednost i to ne samo u pravnoj nauci, već i u javnom životu odnosno politici.

Možemo navesti tri primjera iz njegove doktorske disertacije: prvi jeste preuzimanje pravnih instituta iz stranog u domaće pravo, bez bilo kakvog osvrta na domaće okolnosti i podobnosti njegove primjene. On već 1936. godine kritikuje takvo postupanje zakonodavca, te ukazuje da je najbolja pravna institucija ona koja najbolje odgovara tradiciji, obrazovanju, običaju i intelektualnim i moralnim vrijednostima jednog društva. Pedeset godina poslije, takve teorije će se nazvati teorije o pravnim transplantatima. Potom, u kontekstu aktuelnih antirodnih pokreta i pokušaja negiranja vrijednosti ravnopravnosti spolova, Ćemerlić već 1936. godine zagovara opće i jednako pravo žena te ističe kako prema ženama se treba odnositi kao prema ljudskim bićima koja imaju apsolutno jednaka prava muškarcima i koja nisu ništa manje sposobna zbog svog spola. I kao treći primjer navedimo promišljanja o međusobnoj uvezanosti morala i demokratije, gdje Ćemerlić govori o moralnosti birača kao jednako bitnoj vrijednosti kao moralnosti političara (što se vrlo često danas zanemaruje, pa se govori isključivo o moralnosti političara), koja značajno utječe na uspješnost obavljanja javnih poslova, u javnom interesu. On tu ističe kako demokratija potiče na vrlini (odsustva privatnog interesa, poštenja i čestosti u obnašanju javnog posla), prije nego li na obrazovanju. Ovo su samo neki primjeri univerzalnosti i vječite aktuelnosti Ćemerlićevog djela. To bi trebao biti poticaj za kontinuirano afirmisanje ovih ideja.

Ćemerlić je uistinu uzorit primjer akademskog radnika i intelektualca koji u vremenu turbulencija, bez straha i suzdržanosti, ispunjava svoju društvenu odgovornost. On treba biti uzor akademskoj zajednici koja s vremena na vrijeme ne razumije ili zanemaruje svoju posebnu društvenu ulogu. Njegovih 85 godina ovozemaljskog života je samo treptaj u beskonačnost univerzuma. Takav život se cijeni temeljem onog što je pojedinac postigao, u životnim i društvenim okolnostima koje su mu zadate. Ćemerlić je svoj test društvene odgovornosti položio, dokazavši se, u najbremenitijim vremenima za svoju zemlju, kao čestit intelektualac, patriota, humanista, a s obzirom na to kakvu ulogu je vjera imala u njegovom životu, možemo dodati i kao čestit musliman.

Kako je najavljeno, na konferenciji će biti objavljena kompletna bibliografija akademika Ćemerlića, na kojoj ste lično radili. U kojoj mjeri ona upotpunjuje bibliografiju koja je objavljena u zborniku ANU iz 1991, da li su u međuvremenu otkriveni novi radovi? Koje biste o njegovih radova u cjelini izdvojili, te da li je vrijeme za njihovo reizdanje?

Postoji nekoliko različitih bibliografija dr Ćemerlića koje su objavljene u različitim izvorima. Prvi jeste spomenuti zbornik radova Akademije nauka i umjetnosti BiH, koji je potom preuziman u nekim drugim publikacijama. Također, bibliografije su objavljivane u spomenicama Pravnog fakulteta u Sarajevu, dok se, vjerovatno lično kucana bibliografija nalazi u njegovom personalnom dosijeu na Fakultetu islamskih nauka. Na kraju, bibliografija se može pronaći i u ličnom dosijeu koji se čuva na Akademiji nauka i umjetnosti BiH. Nažalost, iz nama nepoznatih razloga, lični dosije na Pravnom fakultetu u Sarajevu je uništen.

Ono što je zajednička karakteristika svih bibliografija jeste da su nepotpune, tehnički neuredne pa je teško razaznati u nekim slučajeva o kakvom autorskom prilogu dr Ćemerlića se radi; neki radovi su štampani više puta (često kao posebni otisci), i u razmaku od nekoliko godina (jedan je štampan čak 30 godina poslije prve objave); te je nekoliko istovjetnih radova navedeno pod različitim naslovima.

U tom smislu, zajedno sa kolegicama zaposlenim u Biblioteci Pravnog fakulteta u Sarajevu, Mirelom Rožajac i Azeminom Mulalić, nastojali smo sastaviti cjelovitu i potpunu bibliografiju dr Ćemerlića, ispravljajući nedostatke postojećih bibliografija, sabirući sva njegova objavljena djela, pronalazeći ona koja su izgubljena, a naročito skripte koje je objavio i koje se danas kvalifikuju kao udžbenici, te u konačnici uputiti buduće istraživače u kojim bibliotekama mogu pronaći datu građu. Naš poduhvat ne bi bio uspješan bez nesebične podrške biblioteka ANU BiH, Fondacije Adil-beg Zulfikarpašić – Bošnjački institut, Nacionalne i univerzitetske biblioteke, biblioteke Instituta za historiju. Pretražujući različitu arhivsku građu, pronašli smo i nekoliko neobjavljenih autorskih djela dr. Ćemerlića, za koja se nadamo da će uskoro vidjeti svjetlo dana. U zavisnosti od finansijskih mogućnosti i eventualnih sponzorstva, mi planiramo objaviti bilo izabrana djela ili cjelovit zbornik svih Ćemerlićevih djela. O značaju takvog poduhvata govori dovoljno samo činjenica da je Ćemerlić, kao neposredni učesnik, objavio 20-tak radova koji se tiču ZAVNOBIH-a i izgradnje narodne vladi tokom i poslije Drugog svjetskog rata, koji čine jednu monografsku cjelinu koja je početna tačka za svakog istraživača koji se bavim ovim naučnim pitanjima. Možda je ovo i prilika da pozovemo potencijalne zainteresovane sponzore da nas podrže u ovom nastojanju.

Na kraju našeg razgovora, zahvaljujem se na prilici da pozovem javnost da učestvuje u diskusiji o Ćemerlićevim djelima, na konferenciji u Svečanoj sali Rektorata Univerziteta u Sarajevu, 9. oktobra, od 9:30.