Matematika aparthejda

U satiričnoj noveli „Životinjska farma“ George Orwell je napisao: „(...) sve su životinje jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih (...)“. Ta Orwellova alegorija, iako već citirana neprebrojivo mnogo puta, danas se čini aktuelnijom nego ikada prije.

U Bosni i Hercegovini, tako kažu, vlada demokratija. Imamo izbore (i komplikovan izborni model), koji prividno liče na demokratiju. Ali ako napravimo analizu izbornog modela u Bosni i Hercegovini odmah možemo vidjeti da osnovni princip demokratije nije zadovoljen, a to je da svi ljudi (glasači) vrijede (makar približno) isto. Prvo što pomislimo kad nam neko ukaže na to je „eh, taj Dejton“. Ono što je šokantna spoznaja je činjenica da neki od najspornijih elemenata bosanskohercegovačkog izbornog modela uopšte nisu potekli iz Dejtona, već su nastali godinama poslije, u raznim eksperimentima trećerazrednih stranih diplomata koji su svoju agendu uporno i sistematski provodili u našoj državi. Po mnogo čemu izborni model u Bosni i Hercegovini je jedinstven u Evropi, a možda i u cijelom svijetu. Pogledajmo neke od njegovih karakteristika.

Nizak izborni prag od 3 % i nepostojanje praga na nivou države, već samo izbornih jedinica. Za nivo entiteta postoji (entitetski) prag od 3% ali samo za tzv. kompenzacijske mandate. Direktni mandati se osvajaju u izbornim jedinicama (9 u RS i 12 u Federaciji BiH). Da bi neka stranka ušla u entitetski parlament, dovoljno je da prođe u samo jednoj izbornoj jedinici.

Neprirodna formula (Sainte-Laguë metoda) za dodjelu mandata putem količnika sa neparnim djeliteljima koji daju više mandata malim strankama. Broj glasova neke stranke se prilikom dodjele mandata dijeli s neparnim brojevima (3, 5, 7, ...) za svaki sljedeći mandat. Na ovom modelu profitiraju male stranke koje, ako pređu nizak izborni prag, često dobiju više mandata nego što imaju glasova (iskazano u procentima).

Kombinacijom ovih elemenata postignut je osnovni cilj kreatora ovog modela, a to je politička fragmentacija. Tako npr. u Parlamentarnoj skupštini BiH nakon izbora 2022. imamo 14 političkih stranaka! Jedna od posljedica koja je direktno vidljiva građanima je fenomen tzv. „preletača“, koji su često obarali parlamentarne većine i razne (najčešće kantonalne) vlade.

Ali zašto su nam skrojili ovakav model? Evropski sud za ljudska prava (ECHR) je već ranije presudio u slučajevima Sejdić-Finci, Zornić, Pilav, Šlaku itd. da Ustav Bosne i Hercegovine i posljedično izborni model sadrži elemente diskriminacije i da kao takav nije u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Ako smo svi za evropske vrijednosti, onda je jasno u kojem pravcu treba ići. Ali Bosnu i Hercegovinu uporno guraju u suprotnom smjeru. Zbog čega? Posljednja dešavanja daju odgovor na ovo pitanje.

Schmidtovi amandmani na Ustav Federacije BiH u izbornoj noći 2022.g. (i ono što je uslijedilo poslije) su zaprepastili većinu građana. Na brojna pitanja upućena Schmidtu zašto je nametnuo matematičke vratolomije poput uslova od tri petine za etnički veto u Domu naroda (koji je prethodno proširio na po 23 mjesta za Srbe, Hrvate i Bošnjake i 11 mjesta za ostale) odgovor nikada nismo dobili. A odgovor je sljedeći: Schmidtova matematika je pažljivo kalibrisan izborni model koji omogućava trajnu dominaciju HDZ-u u Federaciji BiH, a da pri tome ostavlja mogućnost fragmentacije probosanskog političkog bloka. Tako će na svakim sljedećim izborima po ovim pravilima vlast u Federaciji činiti HDZ i onaj konglomerat stranaka koji HDZ odabere. Kada bi se rezultati lokalnih izbora 2024. preslikali na nivo Federacije BiH, bilo bi čak 8 malih stranaka u Parlamentu koje bi imale po jedan glas. A ako koji i zafali, tu je i dalje Schmidt, da neustavno proglasi ustavnim, nezakonito zakonitim i idemo dalje.

A da biste došli u Dom naroda (FBiH ili BiH), prethodno se morate narugati osnovnim principima demokratije (Orwellovim riječima rečeno, ako pripadate jednom konstitutivnom narodu onda ste jednakiji od pripadnika drugog konstitutivnog naroda ili čak istog onog kojem i vi pripadate, ako neki drugi kandidat dolazi iz različite izborne jedinice). Upravo to je (između ostalog) uočio Slaven Kovačević i, sasvim opravdano, očekivao da će ECHR presuditi očiglednu diskriminaciju i kršenje Evropske konvencije o ljudskim pravima, kao i ranije. Ali ECHR je konstatovao da Slaven Kovačević nije u pravu!?

Dragi moji građani Bosne i Hercegovine, u 2025. godini smo spoznali da Evropska konvencija o ljudskim pravima ne vrijedi za Bosnu i Hercegovinu. Smisleno obrazloženje zašto – nećete dobiti. Razmislite ko čini većinu stanovništva Bosne i Hercegovine i samo će vam se kazati. Uostalom, i sam Сhristian Schmidt je u jednom od svojih neuvjerljivih medijskih nastupa rekao da i Bošnjaci imaju pravo da ovdje žive! I ne samo to, imaju pravo i da glasaju! E sad, glas im neće biti jednako vrijedan kao i pripadnicima drugih etničkih grupa, ali takva vam je matematika kad se u Evropi nađe država s muslimanskom većinom.

Sve ovo ne treba da vas obeshrabri da izađete na izbore. Naprotiv, treba da vam bude motiv više da izađete. Za tačno 365 dana nas očekuju najvažniji izbori u ovom desetljeću. Ne dozvolite nikome da vam kaže da manje vrijedite jer pripadate („specifičnoj“) etničkog grupi. Tražite za sebe ista prava i ista pravila koja vrijede svuda u Evropi. A ako vam kažu da za vas to ne vrijedi, onda nas takva Evropa i ne zanima.