Kad provođenje zakona liči na okupaciju: Šta se dešava u Minneapolisu?

U januaru 2026. Minneapolis se ponovo našao u centru američke politike, ali ovaj put ne zbog izbora, ekonomije ili sporta. Grad je postao mjesto gdje se postavlja pitanje koliko daleko savezna vlast može ići u provođenju zakona prije nego što to izgleda kao pokazivanje mišića. Ključno pitanje je dokle savezni organi mogu ići u izvršavanju svojih ovlasti prije nego ugroze ustavne slobode građana, posebno pravo na protest i nadgledanje rada vlasti.

Sredinom sedmice u Minnesoti je raspoređeno gotovo 3.000 agenata Ministarstva domovinske sigurnosti (DHS), uključujući ICE i dijelove Granične policije (CBP), uglavnom u području Gradova Blizanaca (Minneapolis i St. Paul).

Operacija nosi zvanično ime Operation Metro Surge. Prema DHS-u, kampanja je pokrenuta krajem 2025. u Gradovima Blizancima, s fokusom na osobe s nalozima za deportaciju, i do 20. januara zabilježeno je gotovo 3.000 hapšenja.

Osim imigracione komponente, Washington naglašava i bitnost proširenja federalnih istraga velikih slučajeva prijevare u Minnesoti, kao što su Feeding Our Future i drugi programi. Administracija koristi ovo kao opravdanje za veliko prisustvo federalnih snaga. Od vremena nakon napada 11. septembra 2001, ovlasti DHS-a su značajno proširene, a Operacija Metro Surge sada izgleda kao najnovija epizoda u jačanju federalne moći.

Eskalacija je naglo porasla nakon što je 7. januara federalni agent u Minneapolisu usmrtio Renée Good (37), majku troje djece. Njena tragična smrt izazvala je val protesta i otvorila sukob između lokalne zajednice, vlasti Minnesote i Trumpove administracije.

Prema Reutersu, državni tužilac Minnesote Keith Ellison opisuje situaciju kao “federalnu invaziju” na Gradove Blizance i tvrdi da je riječ o politički motiviranom raspoređivanju trupa, uz optužbe za rasno profiliranje i prekomjernu upotrebu sile. Illinois traži da se CBP-u ograniči civilno imigraciono djelovanje, posebno ističući taktike poput suzavca i upada na privatni posjed.

Trumpova administracija navodi da “sprovodi zakon” i da je operacija odgovor na, kako tvrde, nedostatak saradnje lokalnih vlasti s federalnim organima. Reuters prenosi i izjavu šefice DHS-a Kristi Noem da će savezna vlast “iskorijeniti” prijevare i hapsiti “ilegalne imigrante sklone kriminalu”.

Minnesota i grad Minneapolis se u tužbi pozivaju na ustavne granice federalne vlasti i traži da sud operaciju proglasi neustavnom i nezakonitom te da je hitno ograniči. U tužbi su navedeni i konkretni ustavni osnovi kao što su: Tačka I: Deseti amandman - koji ograničava moć federalne vlade u korist država, Tačka II: Četvrti amandman - pravo građana na slobodu od pretraga i zaplena bez naloga, Tačka III: Prvi amandman - koji garantuje slobodu govora i pravo na mirno okupljanje.

Brojni mediji izvještavaju da su nakon smrti Renée Good snimci i svjedoci zabilježili brutalnost koja je često djelovala neselektivno, pogađajući i imigrante i američke građane. Reuters opisuje scene sukoba s posmatračima, upotrebu suzavca i situacije u kojima su federalni agenti pokazivali silu, a ne samo ciljali pojedinačne osumnjičene.

Ovdje nastaje politički problem: kada građani osjete da im se ograničava pravo na posmatranje, snimanje ili miran protest, "imigraciona operacija" više nije samo tehničko pitanje, već postaje pitanje slobode. Ko vrši deportacije, već i na koji način: maskirane jedinice, agresivna kontrola mase, skriveni identiteti i privođenja koja djeluju kao kolektivna kazna i okupaciona sila. U ovakvoj situaciji, jedna pogrešna procjena može dovesti do daljnje eskalacije.

Najvažniji institucionalni odgovor do sada dolazi iz sudnice. Reuters navodi da je federalna sutkinja Kate Menendez izdala zabranu kojom se federalnim službenicima ne dopušta da pritvaraju mirne demonstrante ili posmatrače (osim uz “razumnu sumnju” da ometaju sprovođenje zakona ili su počinili krivično djelo), te da ne smiju koristiti suzavac i druga sredstva protiv mirnih demonstranata i posmatrača koji snimaju operacije. 

Trumpova administracija je najavila žalbu na tu odluku. Ovaj potez šalje političku poruku da se ne radi samo o taktikama na ulici, već i o pokušaju ograničavanja prostora za protest bez rizika da građani budu tretirani kao prijetnja.

Kada predsjednik zaprijeti Zakonom o pobuni (Insurrection Act), ne prijeti samo dodatnim policijskim pojačanjem, već i mogućnošću da vojska preuzme ulogu u održavanju reda. 

Reuters navodi da je ova prijetnja dio eskalacije u kontekstu rastućih protesta i političke borbe između Minnesote i Bijele kuće. Zakon o pobuni može se primijeniti 'samo kada državne vlasti ne mogu ili neće provoditi zakon', što je ključna granica za procjenu ovakvih prijetnji, odnosno kada predsjednik može angažirati oružane snage. Historijski, Insurrection Act se koristio u slučajevima masovnog nasilja i kada su lokalne vlasti izgubile kontrolu, kao što je bilo u Detroitu 1967. i Los Angelesu 1992.

Američki State Department je 14. januara objavio da će od 21. januara 2026. pauzirati izdavanje viza za stalno useljenje za državljane 75 zemalja – među kojima su eksplicitno navedene i Bosna i Hercegovina, Kosovo, te brojne druge države. U istom dokumentu stoji da se aplikacije i intervjui mogu nastaviti i zakazivati, ali se vize neće izdavati tokom pauze; pauza se ne odnosi na turističke (neimigracione) vize, a izuzetak su dvojni državljani koji apliciraju pasošem zemlje koja nije na listi. 

Veza između ovih dviju mjera je politička: obje idu u istom smjeru, pooštravaju imigracionu kontrolu. Jedna mjera smanjuje "ulaz" (pauza izdavanja imigracionih viza za 75 zemalja), a druga povećava "unutrašnji pritisak" (masovne operacije vladinih agencija u gradovima). Zajedno stvaraju osjećaj zatvaranja sistema, što je razlog zašto Minneapolis nije samo lokalni incident, već ima nacionalni značaj.

Vlasti Minnesote traže konkretne mjere: zabranu prijetnji silom prema osobama koje nisu primarni cilj hapšenja, obaveznu vidljivu identifikaciju, aktiviranje i korištenje kamera na tijelima policajaca i uklanjanje maski koje skrivaju lice. 

Ovi zahtjevi nisu samo simbolični; cilj im je da se vrati osnovna transparentnost u situaciji gdje se država osjeća kao da gubi kontrolu nad svojim teritorijem. Štaviše, ove mjere nude priliku za uspostavljanje šireg presedana u cijeloj zemlji. Time što promoviraju vidljivost i transparentnost, ovi zahtjevi mogu poslužiti kao šablon koji drugi gradovi mogu primijeniti u budućnosti, čime bi se mogao uvesti set nacionalnih standarda koji štite građanske slobode i osiguravaju odgovornost nadležnih agencija.

Ali šira slika je već jasna: Minneapolis se koristi kao pokazna vježba. Ako ovaj model, koji uključuje masovno raspoređivanje federalnih agenata, agresivnu kontrolu prostora i retoriku koja govori o "pobuni", prođe bez ozbiljnih ograničenja, sutra se može ponoviti bilo gdje. Ako sudovi postave granice, to će pokazati da čak i u vremenima podjela postoje pravila koja se moraju poštovati.