Milorad Dodik, nedvojbeno ličnost 2025. godine

Ključni politički događaji u našoj zemlji u 2025. godini vezani su za ishod procesa bivšem predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku za nepoštivanje odluka visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH.

Najprije je 26. februara državni sud donio prvostepenu presudu, kojom je osudio Dodika na kaznu zatvora i zabranio mu obnašanje funkcija, a dan poslije, 27. februara Narodna skupština RS je usvojila zakone o zabrani rada državnog pravosuđa i SIPA-e na području ovog entiteta.

Potom je uslijedio najnapetiji dio godine: formiran je predmet za državni udar, a bh. pravosuđe je raspisalo potjernicu za Dodikom. U vezi s time, policijske agencije se nisu proslavile, jer nisu bile u stanju provesti nalog Suda BiH za privođenjem Dodika, a sve procjene su govorile da bi policija RS-a mogla pružiti otpor.

Tenzija se razriješila tako što je Dodik 4. jula sam došao u prostorije Suda, a mediji su objavili da je u njegovoj pratnji bio direktor OSA-e Almir Džuvo, što je ukazivalo da se radi o dogovoru.

Manje od mjesec dana, nakon toga, 1. augusta je izrečena pravosnažna presuda, čiji je glavni aspekt šestogodišnja zabrana obavljanja političkih funkcija. Historijski je to događaj. Nakon što je proteklih deceniju i po prijetio da će ukinuti državno pravosuđe, Dodik se na kraju morao povinovati njegovoj presudi.

Istine radi, valja kazati i da je efekat presude ublažen tako što je ona uokvirena u dogovor koji je postignut između Dodika i nove američke vlade.

Prema tom dogovoru, Dodik je prihvatio da implementira presudu tako što će se povući s funkcije i prihvatiti prijevremene izbore. Također, entitetska skupština je “povukla” antidejtonske zakone. Amerikanci su zauzvrat skinuli Dodika i još 48 fizičkih i pravnih lica s crne liste.

Činjenica je da je Dodik i dalje de facto vladar RS-a, kao i da mu je povlačenje sankcija donijelo znatno olakšanje. Međutim, formalno-pravno priznanje autoriteta bh. pravosuđa te povratak u okvire Dejtonskog sporazuma kroz povlačenje antidejtonskih zakona, ostavilo je posljedice.

Kada se sve oduzme i sabere, ova godina nije bila godina raspleta za Dodika, ali je poljuljala njegovu poziciju, što je najbolje pokazao rezultat prijevremenih izbora, na kojima Dodikov kandidat nije ostvario uvjerljivu pobjedu. Ponovno prebrojavanje glasova na preko 130 biračkih mjesta će pokazati da li je uopće i pobijedio.

U svakom slučaju, događaj istine će biti opći izbori u jesen iduće godine, na koje će, ako bude poštovao dogovor s Amerikancima, Dodik morati ići bez ustavne krize i sukoba sa “stranim faktorom”, što mu smanjuje izglede.

Ovu godinu ćemo pamtiti i po efektima pobjede Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. Od njegove inauguracije u januaru pa sve do jeseni trajao je period neizvjesnosti u pogledu nove američke politike prema BiH.

Sjetimo se da su mnogi na početku godine vjerovali da će značajnu ulogu u američkoj politici na Zapadnom Balkanu igrati Richard Grenell. Uoči inauguracije, u našoj javnosti se pojavila informacija je jedna od kandidatkinja za novu ambasadoricu SAD u BiH Olga Ravasi, čelnica organizacije “Srbi za Trumpa”.

Na kraju se ništa od toga nije desilo, a prvu godinu Trumpovog mandata obilježio je lobistički fijasko srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Kako su pisali beogradski mediji, on je, u maju ove godine, izbačen sa Trumpovog skupa na Floridi, nakon što se ustanovilo da je kupio mjesto, čime je prekršio američke zakone koji zabranjuju da strani zvaničnici daju novčane priloge američkim političkim organizacijama.

Negativni trend se nastavio time što je kompanija Trumpovog zeta odustala od izgradnje hotela u Beogradu. Vučić je prije nekoliko dana otvoreno kazao da se “za Srbiju nije desilo ono što smo očekivali dolaskom Donalda Trumpa na vlast u Americi”. Sve u svemu, bez optimalne pozicije za Srbiju u SAD-u, ne može biti optimalne pozicije ni za RS.

Za razliku od Vučića, Dodik ostaje pri optimističnoj propagandnoj tezi da dolazak Trumpa znači prekretnicu u korist Republike Srpske, a poziva se na to što je skinut sa crne liste, kao i na to što su predstavnici Trumpove administracije više puta istaknuli da ne podržavaju intervencionizam u BiH. Navodno vlasti RS-a ništa više nisu ni htjele.

Moratorij, koji je Trumpova administracija stavila na korištenje bonskih ovlasti, zaista jeste značajna promjena u odnosu na doba Bidenove administracije.

Obraćanje američke predstavnice na sjednici Vijeća sigurnosti, u kojem je istaknula da SAD više ne provodi nation-building, te da nova američka vlada ohrabruje dijalog predstavnika tri konstitutivna naroda predstavlja ostvarenje dijela Dodikovih očekivanja. 

Međutim, da bismo ispravno odmjerili stepen promjene, valja podsjetiti na Dodikova očekivanja, pa i najave, iz vremena prije drugog Trumpovog mandata.

”Kada je [2016. godine] u Americi pobijedio Donald Trump, imao sam namjeru da proglasim nezavisnost Republike Srpske, a onda su se neki oko mene uplašili i to nisam uradio. Moram da kažem da mi je danas žao što nisam. Ali ako bi Trump ponovo pobijedio, mislim da ne bih oklijevao”, kazao je tada Dodik.

Na kraju smo prve godine Trumpovog drugog mandata, a Dodik ne samo da nije proglasio secesiju, već je čak priznao presudu Suda BiH, kojom je uklonjen s pozicije predsjednika RS. Također, NSRS je, povlačeći zakone o pravosuđu i SIPA-i, djelatno priznala da je unilateralan prenos nadležnosti sa BiH na RS nije u skladu s Dejtonom.

Dakle, čak i u očima Trumpove administracije, kojoj se Dodik toliko nadao, Dejton znači isto što i za Bidenovu i ranije američke administracije: Dejton nije “izvorni Dejton”, već implementirani Dejton sa svime što je urađeno u proteklih 30 godina.

Zbog navedenog, Dodik je, po prvi put, nakon dugo vremena dobio oštre kritike iz Beograda. “Ne sporim legitimitet ni legalitet NSRS da mijenja svoje stavove i poglede, ali moram da kažem da ukus jučerašnjeg poraza dugo neće moći da nestane”, kazao je Aleksandar Vulin, a na sličnoj liniji je bio i niz drugih komentatora bliskih Vučićevom režimu: Ratko Dmitrović, Vinko Pandurević itd.

Ključno pitanje, na kraju 2025. godine, jeste može li Dodik pobijediti na idućim izborima, ako se, u skladu sa dogovorom koji ima s Amerikancima, bude suzdržavao od toga da preuzme državne nadležnosti u korist RS-a, što je bila osnova njegove politike u protekloj deceniji.

Bez teške ustavne krize, koja je u BiH uvijek na granici oružanog sukoba, Dodiku neće biti lako držati svoje tradicionalno glasačko tijelo u stanju napetosti i mobiliziranosti.

Također, s obzirom da su OHR i Christian Schmidt bili u fokusu Dodikove kampanje u proteklim godinama, sada kada je Trumpova administracija stavila moratorij na korištenje bonskih ovlasti, pitanje je koliki potencijal ima OHR za Dodikovu negativnu kampanju i mobilizaciju glasačkih masa u korist SNSD-a.

Na koncu, skidanje Dodika i kruga njegovih saradnika sa američke crne liste, slabi narativ vlasti o uroti “stranog faktora” protiv Republike Srpske.

Dodik je već, u proteklim sedmicama, krenuo u intenzivnu kampanju protiv Evropske unije, kao svojevrsnog suplementa nedostajuće Bidenove administracije. Međutim, pitanje je koliko se EU, koja tradicionalno nije uvodila sankcije prema RS-u i po pravilu ne podržava korištenje bonskih ovlasti, može zauzeti tu ulogu.

Nedostatak vanjskog neprijatelja kakav je bila Bidenova administracija i OHR, koji je imao njenu podršku, Dodik evidentno nastoji nadomjestiti i šovinističkom kampanjom usmjerenom protiv Bošnjaka, čiji je cilj maksimalno zaoštravanje bošnjačko-srpskih odnosa.

U slučaju da Dodik ocijeni da mu negativna kampanja protiv EU i Bošnjaka ipak neće biti dovoljna za nacionalnu mobilizaciju u RS-u i pobjedu na izborima, te ponovo otpakuje pitanje nadležnosti i kreira novu ustavnu krizu, onda je ključno pitanje kako će na kršenje dogovora reagovati Trumpova administracija: hoće li se vratiti metodama Bidenove administracije ili će pozvati na dijalog tri konstitutivna naroda, skidajući odgovornost sa sebe.

Što se tiče eventualnih reakcija vladajuće probosanske politike, sama činjenica da je Dodik duže vrijeme pregovarao sa Amerikancima, a da naši zvaničnici u vlasti nisu imali pojma šta je sadržaj tih pregovora i konačnog dogovora, ukazuje na njihovu slabost. Na kraju, sve dok je uime B komponente u vlasti Trojka, koja je od svog utemeljenja navikla da prebacuje odgovornost za sudbinska pitanja na Američku ambasadu, nije realno očekivati proaktivniju probosansku politiku. Idući opći izbori će i u tom pogledu biti događaj istine.