U Crnoj Gori se ovih dana odvija nešto što prevazilazi svaki pojedinačni incident: sistemska erupcija mržnje, nasilja i fašizma, pod krinkom „patriotizma i zaštite naroda”.

"Antiturski" protest u Podgorici, 27. oktobar 2025. (Foto: Radio Slobodna Evropa)
Adem Dedić
29.10.2025. 09:45
U Crnoj Gori se ovih dana odvija nešto što prevazilazi svaki pojedinačni incident: sistemska erupcija mržnje, nasilja i fašizma, pod krinkom „patriotizma i zaštite naroda”.
Sve je počelo u podgoričkom naselju Zabjelo, 26. oktobra, kada su četvorica stranih državljana, trojica iz Azerbejdžana i jedan iz Turske, nožem povrijedili mladića iz Podgorice. On je, prema riječima ljekara, van životne opasnosti.
Međutim, ono što je uslijedilo nakon toga mnogo je opasnije od samog napada.
Incident je poslužio kao okidač za talas dezinformacija i antiimigrantske histerije, koji su u rekordnom roku preplavili društvene mreže i desničarske portale. Pojedini političari i mediji, poput portala Borba, širili su potpuno netačne tvrdnje da u Crnoj Gori živi “preko 100.000 Turaka”, iako podaci Uprave policije jasno pokazuju da ih ima svega 13.308 s privremenim i 87 sa stalnim boravkom.
Ubrzo se mržnja pretočila u nasilje. Na ulicama Podgorice pojavile su se grupe koje su uzvikivale “Ubi’ Turčina!” i “Turci napolje!”, noseći fantomke i baklje, razbijajući lokale i paleći automobile u vlasništvu turskih državljana. Policija je, umjesto da zaštiti napadnute, reagovala mlako: 11 privedenih, od kojih devet maloljetnika.
U isto vrijeme, 45 turskih državljana je privedeno u racijama širom grada, bez ikakve veze s incidentom koji je sve pokrenuo. U Baru su demolirana dva ugostiteljska objekta, a poslanica Bošnjačke stranke Edina Dešić upozorila je da je riječ o “činu s elementima vjerske mržnje, ksenofobije i islamofobije”.
Islamofobija u Crnoj Gori nije nova pojava. Retorika pokojnog mitropolita Amfilohija, koji je islam nazivao “lažnom vjerom”, a muslimane “lažnim ljudima”, godinama je stvarala plodno tlo za ovakve scene mržnje i nasilja. Ovih dana, taj isti sistem predrasuda koristi se za diskreditaciju turske zajednice, izmišljene optužbe za otmice djece i “invaziju” na crnogorski prostor.
Umjesto da smiri tenzije, Vlada Crne Gore je donijela paničnu odluku o privremenom ukidanju bezviznog režima s Turskom. Premijer Milojko Spajić tu odluku je nazvao “privremenom mjerom”, ali ona, u suštini, poklon masama koje su tražile osvetu.
“Na sceni u Crnoj Gori je ogoljeni fašizam i ne treba koristiti nikakve sinonime i eufemizme,” kazala je za portal !Odgovor Danica Nikolić, glavna i odgovorna urednica portala M.
“Država nije pokazala spremnost da suzbije ovakva dešavanja. Policija mirno hoda pored onih koji urlaju ‘Turci, napolje!’ i lome po gradu, dok represiju sprovodi prema onima koji se bune protiv nezakonitosti”, navodi Nikolić.
Petar Đukanović iz Centra za građansko obrazovanje u izjavi za portal !Odgovor kaže da je riječ o “dokazu institucionalne krhkosti Crne Gore” i upozorava da “umjesto vladavine prava i multikulturalizma, svjedočimo populističkom povlađivanju masama koje traže linč”.
Dodaje i da ovi događaji nisu izolovani. Oni su rezultat duže pripremane kampanje, čiji korijeni leže izvan Crne Gore.
„Mislim da u dešavanjima kojima svjedočimo važnu ulogu ima i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Njegova oštra retorika prema Turskoj, nakon što je Ankara poslala dronove Kosovu, stvorila je atmosferu neprijateljstva koja se ciljano prelila i na Crnu Goru. Njegova priča o tome da Turska sanja 'obnovu Osmanskog carstva' i da je njen cilj da destabilizuje region, usmjerena je na proizvodnju sukoba spolja kako bi se izborio sa očiglednim gubitkom kontrole nad unutrašnjom situacijom u Srbiji, ali i gubitkom uticaja u regionu“, kazao je Đukanović.
On pojašnjava, nadalje, da Vučić „opravdano doživljava Crnu Goru kao prostor pod svojom kontrolom, zahvaljujući onima koje kontroliše na različitim nivoima vlasti“ te da je lako izvezao krizu iz Srbije u Crnu Goru.
„Prepoznajemo iste obrasce huškanja, pojavu tzv. narodnih patrola, širenje straha i dezinformacija, a što sve ukazuje na koordinisanu kampanju koja dolazi iz Beograda“, jasan je Đukanović.
Na ovaj proces upozorava i historičar Boban Batrićević: „Prosrpske partije i njihove ekspoziture, paravojne formacije pod kontrolom popova srpske crkve, uz pomoć medijske mašinerije iz Beograda, orkestrirano su podgrijale antitursku histeriju”.
Sve se, kaže on, uklapa u širi obavještajno-politički manevar koji “dolazi iz Beograda, a pod dirigentskom palicom BIA-e i Aleksandra Vučića”.
“Vučić sada želi pokazati koliki podrivački potencijal posjeduje na Balkanu, naročito u zemlji koja je u NATO-u i lider u eurointegracijama. Ovo je njegov ‘pamtimo’ odgovor Turskoj zbog prodaje oružja Kosovu,” navodi Batrićević.
Danas, dvije decenije nakon obnove nezavisnosti, Crna Gora ponovo proživljava svoje najmračnije epizode. U zemlji koja se ustavom definiše kao građanska, koja je članica NATO-a i relativno poodmakla u procesu evropskih integracija, ulice su ispunjene povicima “Ubi’ Turčina”, a državne institucije šute.
Ako ova Crna Gora želi da opstane kao građanska i evropska, mora pokazati da fašizam i islamofobija nemaju ni najmanji prostor za disanje. Mora kazniti one koji šire mržnju, kao i one koji je koriste za političke i obavještajne igre.
U suprotnom, kako kaže Danica Nikolić, “biće ovo samo uvod u još gora dešavanja, kada će pored Turaka postati nepoželjni svi koji misle, osjećaju ili vjeruju drugačije”.
I to više neće biti samo crnogorski problem, već regionalni.

Adem Dedić
Novinar portala !Odgovor. Prati političke i društvene teme u Bosni i Hercegovini.
Više od istog autora