Kako nas Autoceste uče saburu 

Tri afere u trideset dana dovoljan su pokazatelj da Javno preduzeće Autoceste FBiH nisu samo građevinsko, nego i političko-pravosudno gradilište na kojem se najviše gradi nepovjerenje i vježba sabur građana Bosne i Hercegovine. 

U posljednjih mjesec dana javnost je na različite načine upoznata sa tri afere koje su vezane za Javno preduzeće Autoceste Federacije Bosne i Hercegovine. 

Prvo je objavljen revizorski izvještaj za 2024. godinu o poslovanju ovog preduzeća, u kojem su revizori uočili niz nepravilnosti. Tako su na četiri dionice troškovi uvećani za 255,5 miliona eura, neefikasno upravljanje kreditima, nezakonito zapošljavanje itd. 

Dvije sedmice kasnije portal Istraga.ba je objavio da su direktor Autocesta Denis Lasić (HDZ), izvršni direktor Asmir Dževlan, konsultant Erdal Trhulj i službenica za nabavke Katica Vranjković pod istragom Ureda evropskog javnog tužioca (EPPO) zbog sumnji na korupciju i nezakonito trošenje sredstava iz evropskih fondova. Ovo je prije nekoliko dana potvrdio EPPO, a i direktor Lasić je, na kraju, priznao da jesu pod istragom.  

Oni su osumnjičeni da su tokom 2023. godine manipulisali tenderom za nadzor nad izgradnjom dionice autoputa Ozimice–Poprikuše (Žepče), dopuštajući falsifikovanje dokumentacije ponuđača kojem su, prema sumnjama tužilaca, za mito planirali pogodovati. 

Zatim smo početkom ove sedmice svjedočili razotkrivanju afere „Spengavanje“. U emisiji Istraga sedmice objavljene su prepiske premijer Federacije BiH Nermin Nikšića i direktor FUP-a Vahidina Munjić. Opozicioni zastupnici u federalnom parlamentu su zatražili sazivanje vandredne sjednice zbog ovog slučaja. Oni tvrde da prepiske ukazuje na povezanost premijera s “pakovanjem” istraga protiv bivših čelnika Autocesta. 

Naime, ključnu ulogu u toj akciji imao je Asmir Dževlan, kojeg je Nikšićeva vlada u maju 2023. postavila za izvršnog direktora Autocesta zaduženog za planiranje i građenje. Iz objavljenih poruka vidljivo je da je Dževlan aktivno komunicirao s Munjićem, dobijao policijske dokumente i potvrđivao dostavu informacija, čime je faktički učestvovao u koordinaciji aktivnosti protiv bivših direktora. 

U međuvremenu je direktor Autocesta u jednom od svojih rijetkih javnih istupa pokušao da kontroliše „štetu nastalu u javnosti“. Na kraju je rekao da mu treba tri milijarde eura za brze ceste, a sve to dok evropski tužioci traže njega.  

Javno preduzeće Autoceste Federacije Bosne i Hercegovine osnovano je prije 15 godina s ciljem da gradi moderne autoputeve, brze ceste i da olakša kretanje ljudi i roba. 

Međutim za 15 godina postojanja izgrađeno je 137,5 kilometara autoputa na Koridoru Vc, što je u prosjeku oko devet kilometara godišnje.  

Svaka od dionica predstavljana je kao „projekat stoljeća“, svako potpisivanje ugovora kao „historijska prekratnica“. A vrijeme između je bilo ispunjeno poništenim tenderima, žalbama, raznim kašnjenjima i preispitivanjima.  

U svemu tome su posebna priča tenderi, svaki ima svoje „logičnosti“. Koje je teško i pobrojati.  

Za ovih 15 godina se u ovoj državnoj firmi promijenio niz uprava i direktora, iako je maltene svaki bio optuživan i vezan za neku aferu. Oni jesu hapšeni, ali nijedan nije osuđen. Naprimjer, upravo je jučer objavljeno da su se „pojavili problemi oko predmeta protiv bivšeg direktora Autocesta FBiH Elmedina Volodera“.

Također, jedno od gorućih strateških i ekonomskih pitanja na koje smo ukazivali na ovom portalu jeste i regionalna nejednakost u infrastrukturnim projektima. Unsko-sanski i Tuzlanski kanton gotovo kao da ne postoje u percepciji Autocesta. Naprimjer, građani Tuzle mnogo lakše, a često i brže, stignu do beogradskog aerodroma, nego do sarajevskog, iako je po kilometrima Sarajevo znatno bliže.  

I dok se suočavamo sa svim ovim izazovima, ostaje nam da čekamo i vježbamo strpljenje. 

Autoceste nisu više samo javno građevinsko preduzeću. Polahko prerastaju u centar učenja i uvježbavanja strpljenja, u instituciju koja nas, kroz beskrajne rokove i obećanja, podsjeća koliko daleko možemo stići... pješke.