Arapović: ‘Neformalni upit’ premijera o istrazi je pritisak na policiju

Kada šef izvršne vlasti od policije traži informacije o istragama koje su u toku, to je pritisak koji može biti shvaćen kao zahtjev ili pritisak. Tako je u razgovoru za portal !Odgovor aferu „Spengavanje“ komentirao politolog, prof. dr Adis Arapović.

On smatra da ovakva intervencija premijera Nermina Nikšića ne može biti „neformalni upit zainteresiranog građanina, već latentni pritisak koji može biti shvaćen ili tretiran kao zahtjev“.

„To je materijal za istražne i pravosudne organe, pa ako ima elemenata krivičnog djela, neka onda daju i validnu interpretaciju“, ističe Arapović.

Sporan mu je i način komunikacije razotkrivene u porukama koje su objavljene u emisiji Istraga sedmice i na portalu Istraga.ba.

„Njihov stil komunikacije i način rada modelira ukupnu javnu komunikaciju i način rada ljudi na nižim javnim funkcijama. Oni trebaju biti uzori profesionalnog, odgovornog i zakonitog obnašanja javne funkcije i javnog govora. A onda tražiti od svih drugih da se ponašaju isto“, napominje ovaj profesor Fakulteta za upravu Univerziteta u Sarajevu.

Arapović smatra da ovaj slučaj može narušiti stabilnost Vlade Federacije BiH jedino ako „cijeli slučaj iz medija uđe u pravosudni prostor“, ali da, prije svega može narušiti javni imidži i kredibilitet, „što je u političkom životu vrlo važno“.

Govoreći o krivičnoj prijavi protiv ministra Vojina Mijatovića, Arapović kaže da mediji već pokrivaju slučaj, ali da je opća kritička javnost u BiH često nerazvijena i manje relevantna u ovakvim procesima.

„Subjekti koji smatraju da su oštećeni u nekom tenderskom postupku trebaju istrajati na dokazivanju činjenica na pravoj adresi, a to su uredi za žalbe, istražni i pravosudni organi“, ističe.

Govoreći o trećoj aferi koja potresa sadašnju federalnu vlast, odnosno o istrazi Ureda evropskog tužioca protiv rukovodećih ljudi i službenika Autocesta, Arapović upozorava na moguće ozbiljne posljedice po kredibilitet javnih preduzeća i federalne vlasti.

„To što strani istražni organi ispituju moguću korupciju velikih razmjera u našem javnom preduzeću, odrazit će se na sve buduće finansijske aranžmane i kredite koji će ići ka federalnim institucijama i preduzećima. Zbog izraženog rizika korupcije, kredit će biti skuplji i teže dostupni, a infrastrukturni razvoj će se usporiti, na štetu građana i društva u cjelini“, objašnjava.

Arapović podsjeća da u slučajevima korupcije ili zloupotrebe položaja odgovaraju pojedinci, dok institucija snosi kolateralnu štetu.

Govoreći o osjetljivosti javnosti na afere, on ocjenjuje da višedecenijska i sveprisutna korupcija erodirala osjetljivost građana.

„Gotovo da nema dana kada se ne pojavi neka vijest ili o sumnji, ili o počinjenju, ili o istrazi koruptivnih radnji. Drugo ime za politiku u našoj zemlji je korupcija. Politika je eufemizam, lijepa strana riječ iza koje se uglavnom krije lični interes, pljačka, trgovina, organizirani kriminal i brojne druge devijacije. Pa se kroz godine već formiralo javno mnijenje koje od političara i ne očekuje mnogo dobrog. Ograničeni domet javne osude onda proizvodi letargiju i nezainteresiranost javnosti za javne poslove koje u njihovo ime neko obavlja, a to onda daje prostor da se za javne funkcije otimaju i međusobno do krvi bore oni najgori među nama”, naglašava on.

Na kraju, Arapović zaključuje da sistem javnih nabavki u Federaciji BiH ostavlja mnogo prostora maštovitu krađu javnog novca, preko javne funkcije,

“Sistem javni nabavki je nedovršen, porozan i ostavlja mnogo prostora. Zakon se mora unaprijediti, praznine u procedurama popuniti, a kazne za koruptivne radnje maksimizirati, uz ubrzavanje 'puta pacijenta', od mjesta zločina do mjesta izdržavanja kazne, tako da ne čekamo po 5 godina da se neki slučaj dovede do pravosnažne presude“, kazao je Arapović.