Teško u vlast, muka u opoziciju: Ko će biti novi predsjednik SDP-a?

Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine jedina je probosanska stranka u još uvijek aktuelnoj vlasti koja je ostvarila rast na Općim izborima. U poređenju s opozicionom Strankom demokratske akcije ili Strankom za BiH, taj rast je procentualno značajno manji, ali su u turbulentnom mandatu, obilježenom lošim odlukama, koruptivnim aferama i istragama, uspjeli sačuvati mandate na svim nivoima i ponegdje dobiti nove.

U Parlamentarnoj skupštini BiH SDP je zadržao pet mandata, u Federalnom parlamentu je dobio jedan i sada ih ima 16. U kantonalnim skupštinama, SDP je najveći rast imao u Sarajevu, gdje je dobio tri mandata više i sada ih ima devet. Jedan mandat više su dobili i u Unsko-sanskom kantonu, dok su u Zeničko-dobojskom, Bosansko-podrinjskom i Hercegovačko-neretvanjskom zadržali postojeće.

Lošiji izborni rezultat SDP je ostavio u Tuzlanskom kantonu, u Skupštini su izgubili jedan mandat, kao i u Livanjskom. Za razliku od koalicionih partnera iz Trojke, posebno Naše stranke koja je doživjela značajan pad, SDP može biti zadovoljan rezultatima.

Međutim, i pored dobrih rezultata stranke, njihovi trenutni koalicioni partneri guraju ih u opoziciju. Pred rukovodstvom stranke je da odluči da li i sa ovakvim izbornim rezultatom ići u opoziciju ili će sa SDA (koja vlast može formirati i bez SDP-a), i tako pogaziti riječi i predsjednika stranke Nermina Nikšića, a i ostalih visokopozicioniranih političara u vrhu stranke koji su eksplicitno govorili da neće sa SDA.

Nikšić, iako je najavio političku penziju i povlačenje iz rukovodstva stranke, ne želi s funkcije predsjednika otići dok se ne formira vlast. Već je opće poznato da je SDP stranka s najviše unutarstranačkih struja koje za novog Nikšićevog nasljednika žele progurati svog kandidata.

Da bi učestvovao u pregovorima oko formiranja i ove vlasti, Nikšić je osigurao da se Kongres SDP-a ponovo prolongira i održi tek krajem prve polovine naredne godine.

Unutarstranački izbori za predsjednika i Kongres stranke prolongirani su dva puta u novijem periodu. Glavni razlog ovih prolongiranja bio je upravo ostanak Nikšića na čelu stranke, uprkos statutarnim ograničenjima broja mandata.

Na redovnom Kongresu stranke održanom 10. juna 2023. godine, na prijedlog Kantonalne organizacije SDP Tuzla, donesena je odluka da se unutarstranački izbori za predsjednika odgode do završetka lokalnih izbora u oktobru 2024. godine. Time je Nerminu Nikšiću prvi put produžen mandat mimo dotadašnjih pravila.

Na 9. redovnom Kongresu SDP-a, održanom 5. jula 2025. godine, ponovo je odlučeno da se izbori za novog predsjednika stranke prolongiraju. Ovaj put je odlučeno da Nikšić ostane na čelu partije sve do završetka Općih izbora 2026. godine. Unutarstranački izbori za novog lidera prvo su najavljivani za novembar, a sada su zvanično pomjereni za polovinu naredne godine.

Zanimljivo je da se na Kongresu 2023. nije pojavio SDP-ov član Predsjedništva BiH Denis Bećirović, iako je njegova "tuzlanska baza" predložila ostanak Nikšića na čelu stranke.

Od tada, što zbog funkcije i lagodnijeg političkog života, što zbog nezadovoljstva vođenjem stranke, Bećirović se distancira od odluka SDP-a, svoju kampanju vodi gotovo samostalno, uz podršku jednog krila SDP-a među kojima je i načelnik sarajevskog Starog Grada Irfan Čengić, ali i nekadašnji predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija.

Iako je Bećirović pobijedio i na ovim izborima, rezultati pokazuju da je SDP najveći pad doživio upravo u Tuzli. Pitanje je kakve rezultate bi SDP imao u ovom kantonu, "crvenoj" bazi SDP-a, da glasove nije "povukao" Denis Bećirović, koji je iz Tuzle.

S jedne strane, njegova popularnost drži SDP relevantnim na državnoj funkciji člana Predsjedništva BiH, ali s druge strane, to što svoju kampanju vodi gotovo potpuno autonomno stvara paralelni centar moći koji dodatno slabi autoritet centralnog stranačkog rukovodstva.

Na izborima 2018. godine u Skupštini TK SDP je imao 10 mandata. Nakon izbora 2022. godine broj pao na osam mandata, a sada na sedam, što ukazuje na tendenciju osipanja glasova čime kontinuirano pokazuju nezadovoljstvo vođenjem stranke. Rukovodstvo stranke bi se time trebalo ozbiljno pozabaviti.

Tuzla je decenijama predstavljala jedno od ključnih uporišta socijaldemokratije u BiH, a činjenica da je stranka sa deset mandata pala na sedam, pokazuje da problem nije nastao preko noći.

Povratak u SDP preko Bećirovića želi ostvariti Zlatko Lagumdžija, koji je 2019. izbačen iz stranke. U nedavnom intervjuu za Raport govorio je kako SDA sama neće moći formirati vlast. Već tada je pokazao želju za povratkom. I Bećirović je na skupu u Tuzli rekao kako su mu neki prigovarali jer je Lagumdžiju imenovao za ambasadora, što se, kako kaže, pokazalo ispravnom odlukom.

Bećirovićeva eventualna podrška određenom kandidatu na Kongresu mogla bi biti jednako važna kao i njegova lična kandidatura, posebno zbog utjecaja koji ima u Tuzlanskom kantonu i među dijelom članstva koje je nezadovoljno sadašnjim rukovodstvom.

Irfan Čengić je i u izbornoj noći, iako se godinama nije previše bavio pitanjima van nadležnosti načelnika općine, jasno i otvoreno rekao da SDP treba formirati koaliciju sa SDA.

"U koaliciji sa SDA imali smo 12 mandata, sad imamo 16. U ovih 12 godina, šta se to promijenilo, četiri mandata? Uvijek je zbir SDP-a i DF-a onaj SDP iz 2010. Evo i sada DF ima šest-sedam, mi 16, to je 24", rekao je Čengić na Face-u objašnjavajući razloge zbog kojih ova koalicija treba biti formirana.

Na konstataciju Aljoše Čampare da se NIP neće ljutiti ako SDP ode sa SDA, ali da može neki članovi SDP-a hoće jer se govorilo da neće sa SDA, Čengić je rekao da se "govorilo da neće ni sa SNSD-om pa su opet otišli", indirektno upućujući kritiku predsjedniku Nikšiću. Čengić nikada nije ni krio nezadovoljstvo Nikšićevim vođenjem stranke.

Tako direktan stav pokušao je ublažiti Nerin Dizdar, koji nije osigurao mandat u Federalnom parlamentu kao nosilac liste. On kaže da se trebaju pitati ljudi u SDP-u, predsjednik Nikšić te Adnan Šteta koji je ostavio ogroman rezultat u Kantonu Sarajevo i osvojio više od 20.000 glasova.

Upravo se Adnan Šteta već par godina pominje kao potencijalni predsjednik SDP-a. Za razliku od Nikšića, koji je na prošlim izborima osvojio svega četiri hiljade glasova, Štetin rezultat je pokazao da su građani zadovoljni njegovim radom te da ima veću popularnost od samog predsjednika stranke.

Ali Šteta je eksplicitno rekao kako neće sa SDA u vlast, a u izbornoj noći je rekao da će SDP biti nezaobilazan faktor u formiranju Vlade KS. Da li će pogaziti svoje riječi, ili će uprkos 20.000 glasova ići u opoziciju, saznat ćemo svakako uskoro. SDP sa dosadašnjim koalicionim partnerima nema dovoljno ruku da izglasa svoju vladu. U svakom slučaju, nezavidna je pozicija za predsjednika Kantonalnog odbora uoči formiranja Vlade, a i izbora novog predsjednika stranke.

Ne treba zanemariti ni rezultat Zukana Heleza, koji je s više od 13 hiljada glasova prošao u Državni parlament. I on ima podršku dijela SDP-a koji upravo njega vidi kao novog predsjednika stranke, a već godinama se nadaju da će Helez pokrenuti neku promjenu zbog nezadovoljstva Nikšićem, a i drugim potencijalnim imenima koja se pominju kao kandidati.

Ipak, konce u rukama vuku i sive eminencije SDP-a, kao što su Elvedin Grabovica i Damir Hadžić. Djeluju iz sjene, ali njihov utjecaj je čak i veći od visokopozicioniranih članova SDP-a.

Upravo zbog toga pitanje nasljednika Nermina Nikšića nije samo puka personalna promjena na vrhu SDP-a. Bit će to i pitanje toga koja će struja preuzeti kontrolu nad strankom i, posljedično, odrediti njen politički kurs u narednim godinama. Za sada, Nikšić je prolongiranjem Kongresa osigurao da se u ovom formiranju vlasti itekako pita.

Izbor novog predsjednika zato će biti prvi test može li SDP, koji je izrazito decentralizovana stranka, izgraditi strukturu koja će biti jača od pojedinačnih političkih ambicija ili će se nastaviti model u kojem se unutarstranačke politike vode kroz nekoliko centara moći.