Od Atine do Mostara: Plinski poslovi Trumpovog kruga i njegove nesuđene snahe

Jedna od glavnih vijesti proteklog vikenda bila je ona o diplomatskom skandalu na večeri u Atini, na kojoj je američka ambasadorica Kimberly Guilfoyle grčkom ministru energetike Stavrosu Papastavrouu poručila da Washington može smjenjivati vlade, pa i njegovu. Navedeni razgovor se desio u martu, a njegove detalje sada je objavio Wall Street Journal.

Advokat ove moćne žene je niko drugi do jedan od ljudi uključenih u projekat Južne plinske interkonekcije u Bosni i Hercegovini, Jesse Binall.

Prema svjedočenju koje list prenosi, Guilfoyle je, govoreći o očekivanom padu rumunske vlade, ustvrdila da Sjedinjene Države takav ishod mogu izazvati gdje god požele. Papastavrou joj je odgovorio da grčku vladu biraju njeni građani. Iako ambasadoricin advokat osporava novinski prikaz razgovora, opisana prijetnja pokazuje koliko se odnos prema savezniku može udaljiti od ravnopravnog partnerstva: ministru izabrane vlade stavlja se do znanja da njen opstanak zavisi od volje Washingtona.

Guilfoyle nije nikakva karijerna diplomatkinja, već bivša televizijska voditeljica, Trumpova politička saradnica i bivša zaručnica njegovog sina Donalda Mlađeg. Njena bliskost s predsjednikovom porodicom daje dodatnu težinu onome što izgovara kao ambasadorica. Grčki ministar mora računati s mogućnošću da njen nastup odražava raspoloženje samog predsjednika. Upravo zato objašnjenje o nediplomatskom rječniku promašuje suštinu.

Prijezir prema Grcima Guilfoyle je pokazivala i prije ambasadorskog mandata. Godine 2015. na Fox Newsu Grke je nazivala ljudima koji žive na tuđi račun i tvrdila da ih treba kazniti kao “psa koji se pomokri na tepih”.

Grčko-američki poduzetnik i aktivist Christos Marafatsos, kojeg Wall Street Journal opisuje kao „misterioznog čovjeka koji prati američku ambasadoricu Kimberly Guilfoyle”, organizirao je podršku Trumpu među američkim Grcima, još od njegove prve predsjedničke kampanje.

U intervjuu za Kathimerini u februaru 2025. govorio je o prilikama koje Trumpov povratak otvara Grčkoj, naročito u energetici, i isticao neposredan pristup koji Guilfoyle ima predsjedniku. U novembru iste godine počeo je lobirati za grčki Aktor. Prema prijavama koje je pregledao Wall Street Journal, kompanija mu je do juna 2026. platila 160.000 dolara za povezivanje s Bijelom kućom i američkim ministarstvima. Veze koje je preporučivao kao prednost za Grčku postale su usluga koju je naplaćivao privatnoj kompaniji.

Aktor je Marafatsosa plaćao za povezivanje s američkom vlašću, a on je, prema pisanju WSJ-a, pratio ambasadoricu na sastancima sa zvaničnicima u regiji. Neki od sagovornika nisu znali da zastupa tu kompaniju. Uz Guilfoyleovu je mogao djelovati kao član američke delegacije, iako nije imao službenu funkciju. Takav položaj omogućavao mu je da interese klijenta zastupa pred ljudima koji nisu nužno mogli razaznati gdje završava američka politika, a počinje posao za koji je bio plaćen.

Guilfoyle je u Bugarskoj promovirala Aktor kao partnera za nabavku američkog plina. U Albaniji je, prema WSJ-u, premijera Edija Ramu posjetila s Marafatsosom i direktorom Aktora Alexandrosom Exarchouom. Uslijedio je dvadesetogodišnji sporazum o snabdijevanju, koji će, ukoliko bude realiziran vrijediti oko šest milijardi dolara. Njen advokat odgovara da ambasadorica sarađuje s različitim kompanijama i da sastanke organizira ambasada. Upravo prisustvo lobista uz ambasadoricu zahtijeva objašnjenje: po kojem je kriteriju jedan privatni interes dobio takvu blizinu službenoj američkoj moći?

Bosna i Hercegovina već je uključena u taj poslovni krug. Aktor je objavio dvadesetogodišnji ugovor s mostarskim Aluminij Industries i njegovom matičnom grupom M.T. Abraham, koji predviđa isporuku pola milijarde kubnih metara plina godišnje i procijenjeni prihod od tri milijarde eura tokom ugovorenog perioda. Aluminij je prethodno saopćio da američki plin namjerava dovoditi Južnom interkonekcijom za potrebe planirane plinske elektrane. U istom se saopćenju zahvalio Guilfoyle.

Veza između ambasadoricinih regionalnih aktivnosti i bosanskohercegovačkog projekta time dobija konkretan komercijalni sadržaj. Aktor je taj koji spaja sve dijelove: regionalni poslovi koje promovira Guilfoyle, američki plin koji se dogovara, gasovod koji je finansiran federalnom odlukom.

Na drugoj strani projekta nalazi se AAFS Infrastructure and Energy, čija je sarajevska podružnica federalnim zakonom imenovana za investitora Južne interkonekcije. Fascinantna je kombinacija koja se sastavlja iz više dijelova: ambasadorica koja promovira regionalne poslove, Aktor koji kupuje američki plin, i – najvažnije – Jesse Binnall, advokat Guilfoyle i istovremeno dio rukovodstva kompanije AAFS Infrastructure and Energy. 

Baš ta kompanija je federalnim zakonom postavljena kao investitor Južne interkonekcije. Binnall je, prema pisanju WSJ-a, pratio ambasadoricu na sastancima u regiji. Isti čovjek sada zastupa ambasadoricu koja promovira regionalne plinske poslove i dio je rukovodstva tvrtke zainteresirane za gasovod – odnosno, nalazi se na obje strane jednog vrlo profitabilnog posla.

Binnall nije sporedna figura – on je srž problema. Ista osoba služi i kao advokat ambasadorice i dio je rukovodstva tvrtke koja će upravljati gasovodom, što nije indirektna veza, već direktan konflikt interesa koji Federalna vlada i ministarstvo energije, rudarstva i industrije nisu smjeli ostaviti da prođe neopaženo. Federalno ministarstvo je u augustu saopćilo da još radi na zaključivanju ugovora s AAFS-om, dok je Binnall govorio o pedesetogodišnjoj obavezi kompanije.

Federalne vlasti su AAFS imenovale zakonom za investitora Južne interkonekcije i duguju javnosti objašnjenje zašto su izabrale baš tu kompaniju. Kakvo iskustvo donosi, odakle će osigurati novac i pod kojim će uslovima upravljati gasovodom? Ugovorne obaveze trajat će i nakon odlaska sadašnje administracije, pa vlast mora pokazati na čemu zasniva računicu da će taj aranžman građanima osigurati pouzdano i cjenovno prihvatljivo snabdijevanje.

Preko Južne interkonekcije različiti dobavljači trebali bi moći ponuditi gas tržištu Bosne i Hercegovine. Energetska zajednica zahtijeva ravnopravan pristup mreži i nezavisnog regulatora koji bi nadzirao poštivanje tih pravila. Ustupanjem povlaštenog položaja pojedinim kompanijama vlasti bi ograničile konkurenciju od koje očekuju povoljnije cijene. Potrošači bi tako mogli plaćati gas koji stiže novim pravcem, a da od najavljenog otvaranja tržišta nemaju nikakve koristi.

Američki ugled među saveznicima već je ozbiljno načet. Prema istraživanju Pew Research Centera objavljenom u junu ove godine, udio građana koji SAD smatraju pouzdanim partnerom smanjio se u osam od deset ispitanih evropskih zemalja za 28 do 52 procentna poena u odnosu na 2022. godinu. 

Na takvo nepovjerenje sada dolaze svjedočenja o prijetnjama i izvještaji o privatnim lobistima uz ambasadoricu. Vlada kojoj američka predstavnica govori da može biti smijenjena ima razlog da američku ponudu čita kao zahtjev za poslušnošću. Kompanija bez političkog posrednika ima razlog da sumnja u pošteno nadmetanje.

Razlika između trajanja političke prilike i trajanja ugovora objašnjava poslovnu žurbu. Predsjednički mandat traje četiri godine, a poslovi koji se sada ugovaraju protežu se na dvadeset ili pedeset. Za dobro povezane posrednike postoji snažan poticaj da sadašnji pristup vlasti pretvore u dugoročne prihode. Marafatsosova naplaćena usluga povezivanja pokazuje kako taj mehanizam već funkcionira. Pod zastavom energetske sigurnosti nastaje tržište političke bliskosti, na kojem kompanije plaćaju pristup, a države domaćini preuzimaju obaveze koje će ostati i kada se sadašnji politički krug raziđe.

Federalne vlasti dužne su objasniti zašto su baš AAFS Infrastructure and Energy, kompaniju iz kruga ljudi povezanih s Trumpom i njegovom ambasadoricom, zakonom imenovale za investitora Južne interkonekcije. Uvjeti koje sada dogovore obavezivat će zemlju dugo nakon odlaska sadašnje američke administracije. Bez uvjerljivog objašnjenja tog izbora, američke preporuke u energetici pratit će sumnja da se iza njih traži ustupanje poslova ljudima s vezama u Bijeloj kući. Time i vlasti u Sarajevu doprinose gubitku povjerenja u partnerstvo na koje se pozivaju.