Ovdje je Rodos, gospodine Bećiroviću

U nedavnom intervjuu za Raport šef Misije BiH pri Ujedinjenim nacijama Zlatko Lagumdžija ustvrdio je da je na programu Denisa Bećirovića osam mjeseci radilo nekoliko desetina ljudi. Napravljeni su, kaže, stručni separati, a iz njih dokument od tridesetak stranica s vizijom Bosne i Hercegovine do 2030. godine. Kada ga je novinar pitao zašto se o tom programu gotovo ništa ne zna, Lagumdžija je objasnio da je Bećirović o njemu govorio na skupovima, ali da to „nikog nije interesovalo“. Ta rečenica govori više o odnosu Bećirovićeve kampanje prema biračima nego cijeli pobrojani sadržaj navodnog programa. 

U jednoj Ezopovoj basni putnik se hvalio kako je na Rodosu skočio toliko daleko da mu niko drugi nije mogao ni prići, tvrdeći da tamo ima i svjedoke. Jedan od slušaoca ga onda prekida i kaže: „Pretpostavi da je Rodos ovdje – skoči sada, pred nama. Hic Rhodus, hic salta.“

Lagumdžija nabraja svjedoke: akademike, privrednike i stručnjake koji su osam mjeseci radili na programu. Predstavlja i opis „skoka“ – vanjsku politiku, odbranu, sigurnost, institucije, digitalnu i energetsku transformaciju. Te radne materijale naziva „separatima“, riječju koja djeluje arhaično i birokratski, baš kao i Lagumdžija i Bećirović koji nastupaju kao političari uvjereni da je dovoljno okupiti stručnjake, napisati viziju i očekivati povjerenje birača u ono što nisu imali priliku vidjeti. Nekada su one koji su se služili takvim trikovima premazivali katranom i posipali perjem; danas se za njih traži još jedan mandat u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

Ipak, pred biračima je samo kandidat. Ako zaista ima tako ozbiljan program, neka ga objavi i predstavi u javnoj debati. Kampanja je Rodos; nema potrebe tražiti potvrdu iz Lagumdžijinog ureda.

Postoje najmanje dvije mogućnosti. Prva je da program zaista postoji, ali Lagumdžija i Bećirović misle da biračima ne treba dati priliku da ga pročitaju i ispitaju. Lagumdžijino objašnjenje da ih program „nije interesovao“ upravo to sugerira: kandidat i njegov zastupnik odlučili su šta publika želi čuti, pa joj uskraćuju ono na osnovu čega bi mogla suditi. Druga mogućnost je da iza velikih obećanja ne postoji konkretan politički plan koji bi Bećirović bio spreman braniti pred ljudima koji mu mogu postaviti suštinska pitanja. Njegovo ponašanje tokom kampanje samo dodatno pojačava ovu sumnju.

Bećirović nije učestvovao u debati na N1, a na BHT1 nije došao zbog službenog puta u New York na zasjedanje Generalne skupštine UN-a. Iako to opravdava njegovo odsustvo te večeri, Bećirović još uvijek može zatražiti novi termin. Za sada, javnost raspolaže samo Lagumdžijinom verzijom programa i slikom kandidata koji je propustio prilike za direktan dijalog s protukandidatima.

Od čovjeka koji traži drugi mandat ne očekuje se samo opis budućnosti. On već ima gotovo četiri godine vlastitih odluka za odbranu. Bećirović je početkom mandata pokrenuo inicijativu za državni zakon o gasu, ali prijedlog nije doveden do usvajanja. Kada je riječ o vanjskoj politici, njegov kabinet redovno saopćava informacije o susretima, pruženoj podršci i vođenim razgovorima. Međutim, mnogo je teže precizno utvrditi koje je konkretne odluke donio tokom tih susreta i koje je političke procese uspješno priveo kraju. Na takva pitanja se ne može odgovoriti običnim saopćenjem nakon sastanka.

Rezolucija Generalne skupštine UN-a o Srebrenici iz 2024. najjači je argument za Bećirovićev diplomatski bilans. Nazvao ju je historijskom pobjedom, a Lagumdžija je nakon usvajanja govorio da tek počinje posao na njenom „oživotvorenju“. Dvije godine kasnije obojica duguju odgovor na pitanje šta su od tada učinili: koje su politike pokrenuli, kroz koje institucije i s kakvim rezultatima. Ako Bećirović takva pitanja smatra neugodnim, neka to i kaže u debati.

Lagumdžijin program obećava i „institucionalnu obnovu“. Bećirović bi tu mogao početi od institucija u čijem je oblikovanju učestvovao. Njegov glas u Predsjedništvu pomogao je imenovanju sadašnjeg Vijeća ministara. Podršku za novi mandat daje mu širok savez stranaka, među kojima su i politički akteri vezani za tu vlast. Prikazivanje sebe kao kandidata koji stoji iznad stranaka omogućava mu da koristi njihov aparat u kampanji, a da o rezultatima njihove vlasti govori što manje.

Bećirovića pored Trojke podržava Snaga naroda Rame Isaka, Bosanskohercegovačka inicijativa Fuada Kasumovića, PDA i Naprijed! Šemsudina Mehmedovića. !Odgovor je već pisao o poslovnim interesima ljudi u tom krugu, kao i o poslovima firmi povezanih s Elvedinom Grabovicom, čovjekom bliskim vrhu SDP-a. Njihova podrška i ti poslovi daju vrlo konkretan sadržaj pitanju kome odgovara Bećirovićev reizbor. 

Kandidat koji okuplja takav savez duguje biračima vlastite odgovore. Ko plaća njegovu kampanju? Kakav odnos ima prema Grabovici i drugim ljudima čiji se poslovni interesi prepliću s vlašću koja ga podržava? Šta će učiniti kada zahtjev njegovih saveznika dođe u sukob s javnim interesom? Bećirovićeva šutnja odgovara savezu koji ga podržava: svako u njemu može vidjeti zastupnika svojih interesa, a on od građana traži da ga prihvate kao svog kandidata.

Lagumdžija može ponovo nabrojati autore programa, a Bećirović još jednom govoriti o ozbiljnosti svoje politike. Međutim, ništa od toga ne može zamijeniti javno objavljen program, argumentovanu odbranu mandata i dijalog s protukandidatima. Ovdje je Rodos.