Ramo Isak: One-man army, ministar policije s obje strane zakona 

„Branio sam državu kao dječak, a šta tek mogu sada?", upitao je federalni ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak tokom jednog televizijskog gostovanja. I zaista, šta sve sada može i šta sve (ni)je uradio Ramo Isak? 

Pater familias, bivši policajac koji je ostao bez posla jer je na svadbi pucao ispred općine, ostvareni biznismen, dugogodišnji lokalni pa relativno važan kantonalni političar, vlasnik kolekcije bijesnih automobila, doktor nauka u društvu osumnjičenih za kriminal, influenser, ljubitelj helikoptera i turske serije Dolina vukova, predsjednik stranke, otac sina čiji je glas drugi put doveo Nermina Nikšića na poziciju federalnog premijera, a njega samog u fotelju federalnog ministra. 

U engleskom jeziku postoji izraz one-man army, koji opisuje izuzetno sposobnu ili nezaustavljivu osobu koja sama obavi posao za koji je inače potrebna čitava vojska. Ili ti ga, armija. A Ramo Isak zaista jeste one-man army. 

Ramo Isak je na izborima 2022. godine bio na listi Narodnog evropskog saveza (NES) i bio glavna osoba za ovu stranku na području Zeničko-dobojskog kantona. Tada je NES bio u kantonalnoj vlasti sa SDA. Sin Arnel je bio kantonalni ministar, a Ramo kantonalni zastupnik, dok je stranka kontrolisala i Ministarstvo unutrašnjih poslova ovog kantona. 

Izbori su prošli, sin Arnel osvojio je federalni mandat, krenulo se u formiranje vlasti i turbulentne procese iza kulisa. SBiH i NES su istupili iz tadašnje koalicije (Petorke); oni koji su ostali, Trojka (SDP, NiP i NS) uz podršku međunarodne zajednice kreću u formiranje vlasti. Tada dolazi do intervencije i suspenzije glasa bošnjačkog potpredsjednika FBiH, Refika Lende. Međutim, uz svu tu podršku, u Predstavničkom domu je bilo potrebno osigurati prostu većinu za imenovanje vlasti, a tada je bila potrebna samo jedna ruka. 

Tu na scenu stupa porodica Isak, koja je potpuno neočekivano došla u savršenu poziciju: imali su ruku koja nije slušala svoju centralu. I tako je glasom Arnela Isaka, koji je nekoliko sedmica ranije u obraćanju kazao da neće podržati nametanje vlasti, otac Ramo postao ministar, a Nermin Nikšić premijer. Važno je naglasiti da je Ramo Isak i tada bio osuđivan i da je imao "sumnjive" veze. 

Nekoliko mjeseci nakon imenovanja, u julu 2023. godine, osnovao je vlastitu stranku „Snaga naroda", čiji je i danas predsjednik. Stranku je uspješno gradio u proteklom periodu, a ona je postala prepoznatljiva po spotu za lokalne izbore i pamtljivom refrenu stranačke pjesme. 

Isak je odmah po imenovanju na poziciju krenuo nastupati u medijima i koristiti društvene mreže za komunikaciju s javnošću. Najvjerovatnije se vodeći devizom da je više bolje, nije odbijao nijedan poziv, gostovanje ili fotografiju. Tako je, upitan o vožnjama helikopterom, znao izjaviti: „Nema gdje me nema, letit ću opet". 

Njegova sigurna i česta meta bio je Milorad Dodik, kojeg je često znao prozivati: „za Dodika sam politički gigant, treba ustati kada spominje moje ime", „prije sedam mjeseci sam spriječio građanski rat, Dodik priča da se boji više mene nego Amerikanaca", i brojne druge. Znao je tako biti kritičan i prema kolegama u vladi: „U Bihaću se sa mnom slikalo 150 osoba, a sa prisutnim članovima vlade jedna ili dvije." 

Još je izjavio i da ga ljudi sami zaustavljaju da se fotografišu. 

„Kada sam najavio da ću izaći u određenim općinama na izbore, ljudi se sami javljaju, napuštaju političke opcije, žele biti dio tima, i normalno da to nekome smeta. Ja nikome ne zamjeram, želim im sreću u životu. Moraju shvatiti da sam ja original, a oni većinom kopije, a ni najbolja kopija nije dobra, a najlošiji original je dobar. Ja sam original i ja sam ovo", govorio je Isak. 

„Ja sam i prije pozicije ministra vozio vozila od 200.000 KM, 300.000 KM i 500.000 KM, vozio se u privatnom helikopteru i na jahti. Sada to radim malo manje jer nemam vremena od tolikih obaveza, ali moj život niko neće mijenjati", izjavio je u jednom od gostovanja. 

Za vrijeme njegovog mandata urađen je niz konkretnih poteza koji su ojačali Federalnu upravu policije. Realizovani su procesi nabavke nove opreme, balističke zaštite, voznog parka i naoružanja za specijalne i operativne jedinice FUP-a. 

Dvije najznačajnije pozitivne stvari koje su urađene jesu standardizacija uniformi policajaca na nivou Federacije (istovjetne u svim kantonima, iako u nekim kantonima kasni njihova primjena) i unaprijeđeni kapaciteti Policijske akademije FMUP-a u Sarajevu za obuku novih generacija kadeta. Veoma važni koraci, s obzirom na to da je veliki broj starijih policajaca u proteklih nekoliko godina otišao u penziju, pa je bilo nužno podmladiti kadrove. 

Također, u njegovom mandatu je nakon sedam godina imenovan novi direktor Federalne uprave policije. U tom periodu FUP nije imao redovno i zakonski izabranog direktora s punim mandatom, već su se na čelu izmjenjivali vršioci dužnosti. Za direktora FUP-a je u martu 2026. godine imenovan Igor Marić, dok je za zamjenika direktora imenovan Vahidin Šahinpašić. 

Podržao je i rad radnih grupa za usklađivanje propisa s propisima EU, što je dovelo do okončanja faze integracije i usvajanja Akcionog plana. Između ostalog, njegovo ministarstvo je Vladi FBiH dostavilo više zakonskih prijedloga (o prijevozu opasnih materija, prometu eksplozivnih materija itd.), a dodatno je radio i na unapređenju saradnje s kantonalnim ministarstvima unutrašnjih poslova. 

Poznati bosanskohercegovački reper Jala Brat u pjesmi posvećenoj kolegi Bubi Corelliju, dok se ovaj nalazio u zatvoru, pjeva o tome kako ponekad i jedan brat vrijedi kao cijela armija. I zaista, zbog Arnela je profitirao i Rusmir. 

Dokaz da Ramo Isak podjednako voli svoje sinove jeste i imenovanje njegovog drugog sina, Rusmira, za direktora Kazneno-popravnog zavoda Zenica, i to samo nekoliko mjeseci nakon što je otac preuzeo ministarsku fotelju. 

Inače, za imenovanje na ovu funkciju glasa Vlada FBiH, međutim ministar Isak nije glasao za izbor svog sina i time je formalno izbjegao sukob interesa – čemu je išla u prilog i činjenica da u Federaciji ne postoji organ koji bi to utvrdio. Ministar Isak je poricao da je ovo imenovanje bilo predmet dogovora parlamentarne većine. 

I tako su Isakovi zaokružili svoj porodični portfolio sigurnosno-političkih funkcija. 

Dobar dio mandata obilježila je kontroverza zbog inicijative za izmjene i dopune Zakona o policijskim službenicima Federacije BiH. Njome se, prema navodima medija, pokušalo organizovati sistemske manipulacije kojima bi se osigurali interesi uskog kruga ljudi okupljenih oko tadašnjeg direktora FUP-a Vahidina Munjića, zvanog Munja. 

Međutim, Munju je „vezala crna kravata", pa ga je "ujeo POSKOK". Prvo je uhapšen u okviru velike SIPA-ine akcije protiv organizovanog kriminala i međunarodnog narko-kartela (uz podršku FBI-ja, DEA-e i Europola), u kojoj je ukupno uhapšeno 22 osobe. Nekoliko dana kasnije pušten je iz pritvora, nakon čega mu je ministar Isak priredio svečan doček i postrojavanje specijalne jedinice FUP-a ispred zgrade ove institucije. 

Prošle godine je portal Istraga.ba objavio informacije o aferi „Spengavanje" (predmet „Munjić i drugi"). U ovu aferu je uključen i direktor Policijske akademije Ervin Mušinović, koji je na tu funkciju imenovan s pozicije savjetnika ministra Isaka. 

Isaku su u sklopu ove istrage oduzeti mobitel i računar, a po naredbi POSKOK-a pretreseni su i računari njegove sekretarice i savjetnika. Predmet je u međuvremenu proširen na još četiri povezana predmeta. Direktoru FUP-a Munjiću, šefici kabineta premijera i još dvojici je sudskim rješenjem zabranjeno obavljanje dužnosti. 

Isak se, također, sumnjiči da je ucjenama i prisilom od bivšeg poslovnog partnera Hadže Mušovića pokušao iznuditi nekoliko stotina hiljada KM, navodno vezano za novac koji je Mušović dobijao od njemačkog investitora za biznis u Glamoču. Isak tvrdi da se radilo o zakonitim, beskamatnim pozajmicama koje mu Mušović duguje. Zbog ovoga je 15. januara 2026. saslušan u SIPA-i u svojstvu svjedoka, po nalogu POSKOK-a. 

Isak i njegova stranka povezani su i s nekoliko lica ranije poznatih organima gonjenja. Tako je Samedin Fišić, zvani Šišmiš, višestruko osuđivani narkodiler kojem se trenutno sudi zbog organizovanog kriminala, bio dio delegacije federalnog ministra unutrašnjih poslova Rame Isaka tokom jedne od posjeta Memorijalnom centru Potočari. A Hasan Hodžić, zvani Ćasa, osuđenik za korupciju povezan s narko-kartelom „Tito i Dino", bio je na listi Isakove stranke za Općinsko vijeće Novi Grad Sarajevo. 

Odgovor na pitanje dokle dosežu njegove mogućnosti možda se najbolje oslikava u srbijanskoj krimiseriji Južni vetar. U jednoj od scena, lik kriminalca Vaje Đurašinovića (u izvedbi odličnog Ljubomira Bandovića) hvali se svojim saradnicima nakon uspješno obavljenog posla: 

„Kad bi bilo bolje, ne bi valjalo, razumeš... Kudija ću ja sad posle ovoga? Đe da se popne Vajo Đurašinović posle ovog vrha?" 

I zaista, postavlja se pitanje: gdje će Ramo Isak nakon predstojećih izbora? Jer, jedno je sigurno, on bez vlasti ne može. A da li će moći vlast bez njega? Možda, to samo Ramo zna, jer on je sutra. 

Ramo Isak rođen je 1973. godine u mjestu Varvara kod Prozora. Danas živi u Zenici sa suprugom Amelom, s kojom ima troje djece: Rusmira, Arnela i Aldina. Tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992–1995) bio je organizator otpora u Zenici i pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine. 

Nakon rata zaposlio se u Odsjeku kriminalističke policije Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona, gdje je radio sve do 2003. godine, kada je otpušten iz službe zbog neovlaštenog korištenja vatrenog oružja. Po odlasku iz policije kratko je obnašao dužnost direktora privatne firme „HERC", da bi njegova supruga Amela 2005. godine osnovala Agenciju za fizičku i tehničku zaštitu ljudi i imovine „CONDOR". 

U ovoj agenciji Isak je od 2014. godine radio kao rukovodilac sektora za sigurnost. Pored policijske i preduzetničke karijere, nosilac je crnog pojasa drugog dana u borilačkim vještinama te dobitnik više priznanja za sportski i humanitarni rad. 

Paralelno s poslovnim angažmanom, Isak je gradio obrazovnu i akademsku karijeru. Zvanje profesora predškolskog odgoja stekao je 2010. godine na Univerzitetu „Džemal Bijedić" u Mostaru, dok je magistarske i doktorske studije završio na Fakultetu za menadžment i poslovnu ekonomiju Univerziteta u Travniku, čime je stekao akademsko zvanje docenta doktora ekonomskih nauka. Autor je više stručnih radova iz oblasti ekonomije, kao i knjiga „Izborna samoprevara naroda" i „Privatna sigurnost u teoriji i praksi". 

Ulazak u politiku bilježi nakon Općih izbora 2006. godine kao član Bosanskohercegovačke patriotske stranke (BPS), kada je izabran za zastupnika u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona i delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH. Ove funkcije obnašao je u dva uzastopna mandata do 2012. godine, nakon čega postaje gradski vijećnik u Zenici ispred Stranke za narod BiH (SN BiH). Nakon što se SN BiH pripojila Stranci demokratske aktivnosti (A-SDA) 2015. godine, Isak ponovo osvaja mandat u Skupštini ZDK i Domu naroda FBiH na izborima 2018. godine. 

Nastavkom političkih fuzija i formiranjem Narodnog evropskog saveza (NES) 2021. godine, po četvrti put ulazi u kantonalnu i entitetsku zakonodavnu vlast na izborima 2022. godine. Vrhunac političke karijere ostvaruje 28. aprila 2023. godine imenovanjem na poziciju federalnog ministra unutrašnjih poslova, da bi u julu iste godine osnovao novu političku stranku „Snaga naroda", čiji je trenutni predsjednik. 

Njegovo djelovanje u javnosti propraćeno je i kontroverzama. Protiv njega su tri puta podizane optužnice, pri čemu je dva puta pravosnažno osuđivan za krivična djela nasilničkog ponašanja i ugrožavanja sigurnosti, dok je treća optužba za nasilničko ponašanje pred Općinskim sudom u Zenici odbijena zbog nastupanja zastare. 

Prema imovinskom kartonu prijavljenom 2022. godine, imovina porodice Isak procijenjena je na oko 17 miliona konvertibilnih maraka. Pored naslijeđenog imanja i zemljišta vrijednog 630.000 KM te vozila Land Rover Range Rover, Ramo Isak je prijavio obimnu imovinu na ime supruge Amele – uključujući stan, kuću, poslovne prostore, skladište i zemljište u vrijednosti od 4,45 miliona KM, te vlasništvo nad firmama „Condor" i „IR Company" procijenjenim na 10,5 miliona KM. Njegovi sinovi posjeduju nekretnine u vrijednosti od 1,38 miliona KM i luksuzna vozila marki Audi i Mercedes ukupne vrijednosti 390.000 KM, dok je firma „DHD" u vlasništvu njegove snahe Anele procijenjena na 1,5 miliona KM.