Tužioci koji su dokazali genocid i poslali Mladića na doživotnu

Danas je u 84. godini života umro presuđeni ratni zločinac Ratko Mladić, pet godina nakon što je pravosnažno osuđen, ostavljajući iza sebe naslijeđe najvećeg zločina počinjenog na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata.

Presuda kojom je okončan jedan od najvažnijih procesa pred Haškim tribunalom rezultat je višegodišnjeg rada tužilačkog tima kojeg su, između ostalih, činili tužioci Peter McCloskey, Alan Tieger, Adam Weber i Milbert Shin, kao i francuski istražitelj Jean-Rene Ruez. Tužioci su dokazali da je Mladić kriv za deset od 11 tačaka optužnice, za genocid u Srebrenici 1995, zločine protiv čovječnosti u 15 bh. opština, progon, istrebljivanje, ubistvo, deportaciju, nehumana djela (prisilno premještanje), terorisanje, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca.

Tužioci su tražili doživotnu kaznu zato što je, po njima, u svim zločinima bila presudna "Mladićeva ruka", odnosno zločinačka namjera da se Bošnjaci i Hrvati trajno uklone s velikog dijela teritorije BiH, na koju su lideri bosanskih Srba polagali pravo.

McCloskey bio je zadužen za dio optužnice koji se odnosi na genocid u Srebrenici, a Tieger je bio šef tužilačkog tima u kasnijoj fazi postupka. Tužilac Shin je bio manje prepoznatljiv u predmetu protiv Mladića, ali njegov doprinos je bio veoma važan u onom dijelu pravne i dokazne obrade slučajeva. Bio je dio tima koji je morao pokazati kako konkretno dokazi dokazuju komponentu krivične odgovornosti.

Član tima bio je i tužilac Adam Weber, koji je kroz predmet posebno naglašavao kampanju artiljerijskog i snajperskog terora nad Sarajevom. On je u završnim riječima podsjetio da su mete bile stambeni poslovni dijelovi grada, bolnice, ljudi na sahranama…

„Gađali su ljude tokom njihovih svakodnevnih aktivnosti – dok su skupljali kišnicu ili stajali u redu za vodu, obavljali kupovinu na pijaci, ili čekali na hranu ili drugu humanitarnu pomoć", naveo je Weber.

Naveo je da se Mladić ponosio činjenicom da iz Sarajeva nema izlaza, te da je to pokazao presretnuti razgovor, u kojem je Mladić rekao da je blokirao Sarajevo sa četiri strane, da je grad u zamci i da nema izlaza.

Dokazujući da je Mladić svojom artiljerijom, tokom cijelog rata, terorisao civile u Sarajevu, tužioci su u sudnici pustili snimak njegovog naređenja da se, krajem maja 1992, Sarajlijama “razvuče pamet” vatrom po četvrtima bez mnogo srpskog stanovništva.

Posebno je istaknuta Mladićeva izjava na dan pada enklave Srebrenica, 11. jula 1995. godine, da je "došlo vrijeme da se, poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo".

Tužilac McCloskey dokazivao je da su Mladićeve trupe, nakon 11. jula, izvršile genocid, kroz masovna pogubljenja zatočenih bošnjačkih dječaka i muškaraca.

Mladićevu odgovornost tužioci su, osim njegovim prisustvom u Srebrenici, dokazivali su i preko svjedočenja pripadnika VRS-a.

Tužilac Tieger, čija je uloga bila da u završnoj riječi poveže veliki broj dokaza u jedan segment, o Mladiću je kazao da "njegova briga nije bila da bi Muslimani mogli stvoriti državu, njegova briga je bila da potpuno nestanu“.

Na kraju izjavio da je svaka kazna osim doživotnog zatvora nezadovoljna i da bi bila uvreda žrtvama.

Tieger je tvrdio da se iz dokaza o brojnim zločinima i obrazaca po kojem su počinjeni mora izvesti zaključak da su Mladić i drugi učesnici u tom "udruženom zločinačkom poduhvatu" imali "genocidnu namjeru" da Bošnjake i Hrvate u Prijedoru unište kao etničku grupu.

U Mladićevim riječima o "ustaškoj prijetnji i islamskim hordama" tužilac je vidio njegovu namjeru da provede "preventivni genocid".

Naročito mjesto u pamćenju porodica žrtava i preživjelih zauzima Mark Harmon, koji je posvetio svoj život dokazivanju genocida u Srebrenici, ali, nažalost, nije dočekao konačnu presudu. Harmon je preminuo u 2014. godini nakon duge i teške bolesti. Upravo on je napisao prvi nacrt optužnica protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića, te je prikupljao dokaze genocid u Srebrenici čime je postavio temelje za sve druge procese.

„Ovakve osobe poput Marka Harmona, koje su pisale historiju, ali i budućnost BiH, zaslužuju poštovanje i najviša priznanja. Nadamo se da će se i BiH sjetiti naših heroja Tribunala iz Haga, uvrstiti njihov rad u društveni život BiH, i priznati heroje koji su Karadžića, Mladića i druge poslali na doživotne robije i višegodišnje kazne”, poručili su povodom njegove smrti iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida i Majke Srebrenice tada.