Zašto Bećirovića ne zanima proporcionalna zastupljenost Bošnjaka?

Zahtjev za proporcionalnom zastupljenošću Bošnjaka, a po osnovu važećeg Ustava, postao je novi konsenzus među bošnjačkim strankama.

Najprije je SDA uputila Zakon o proporcionalnoj zastupljenosti u federalnom Domu narodu, a čelnik ove stranke Bakir Izetbegović je više puta, u kontekstu državnog nivoa, govorio o potrebni zastupljenosti Bošnjaka proporcionalno ili srazmjerno njihovom udjelu u ukupnoj populaciji BiH. Na istoj poziciji je već odavno i predsjednik SzBiH Semir Efendić.

Početkom ovog mjeseca, održana je konferencija Položaj konstitutivnih naroda i Ostalih u institucijama BiH, koju je organizovalo Ministarstvo vanjskih poslova. Uvodničari su bili predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković i predsjednik stranke Naprijed Šemsudin Mehmedović.

Konaković je u izlaganju kazao da se u 36 državnih institucija rukovodeće pozicije raspoređuju po principu pariteta, tako da predstavnici sva tri konstitutivna naroda dobivaju po 12 pozicija. Iako bi, kako je pojasnio, Bošnjaci, koji čine 50% stanovništva, trebali imati 50% pozicija, a Hrvati, koji čine 15% stanovništva – 15% pozicija.

”Zašto bi Hrvati i Bošnjaci imali po 12 rukovodećih pozicija kada Ustav BiH kaže da će se u toj vrsti pozicioniranja voditi računa o procentualnoj zastupljenosti”, pitao je Konaković.

Za razliku od ministra vanjskih poslova, koji se fokusirao na rukovodeće pozicije, državni parlamentarac Mehmedović je u fokus stavio zaposlenike u institucijama BiH. On je, kako je pojasnio, zatražio podatke od 75 institucija, a među evidentiranih 958 zaposlenih Bošnjaci čine 44,4%, Srbi oko 30%, Hrvati 17%, a Ostali 5,7%.

Pošto navedene brojke nisu kompletne, nesrazmjer je možda i veći. Na istoj konferenciji, član kolegija državnog parlamenta Denis Zvizdić je kazao da je udio Bošnjaka zaposlenih u institucijama za 10% posto manji od udjela Bošnjaka u populaciji BiH.

Dakle, Bošnjaci su uskraćeni za najmanje 6%, a možda i za 10% pozicija nego što im pripada.

Iako, kako je Zvizdić pojasnio, “proporcionalna zastupljenost nije politički zahtjev, već ustavna obaveza”, stajalište da se ova obaveza mora poštovati jaču poziciju bošnjačkih i probosanskih stranaka u međunacionalnom dijalogu. Prije svega, tako što osvjetljava činjenicu da su Bošnjaci podzastupljeni, a ne Hrvati.

Stavljajući u fokus ustavnu i zakonsku obavezu proporcionalne zastupljenosti, bošnjačke stranke pomjeraju iz fokusa zahtjev hrvatskih stranaka za paritetnom legitimnom zastupljenošću konstitutivnih naroda, koju navodno postojeći Ustav propisuje u apsolutnom smislu.

Nakon spomenute konferencije, jedan autor, koji je blizak trenutnom rukovodstvu SDP-a, a ranije je podržao i HDZ-ov zahtjev za paritetnom legitimnom zastupljenošću u Predsjedništvu, postavio je pitanje: po osnovu kojih ustavnih i zakonskih odredbi bošnjačke stranke zahtijevaju proporcionalnu zastupljenost?

Mehmedović je, na navedenoj konferenciji, podsjetio da u članu 7. Zakona o upravi BiH piše da se u “organima uprave osigurava odgovarajuća nacionalna zastupljenost državnih službenika i zaposlenika u skladu s nacionalnom strukturom stanovništva, a prema posljednjem popisu”. (Podvukao H. I.)

Isto kaže i Zakon o državnoj službi u institucijama BiH, u članu 2: “Struktura državnih službenika u državnoj službi okvirno odražava nacionalnu strukturu stanovništva BiH prema posljednjem popisu stanovništva.” (Podvukao H. I.)

Isto kaže i Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave BiH, u članu 3: “Sastav državnih službenika i zaposlenih u organima uprave iz člana 2. ovog zakona odražava nacionalnu strukturu stanovništva prema posljednjem popisu stanovništva u BiH, u skladu sa čl. V.4.b) i IX.3. Ustava BiH”.

Ovaj zakon je naročito bitan, jer pojašnjava da je proporcionalna zastupljenost smisao odredbe iz člana 9. Ustava BiH, gdje se kaže: “Funkcioneri imenovani na položaje u institucijama BiH, u načelu, predstavljaju sastav narodâ BiH.”

Isto se kaže i u odluci Ustavnog suda, u slučaju Ljubić, u paragrafu 49. Tu sud podsjeća na svoju odluku o konstitutivnosti (U5/98), pa kaže da “iz unaprijed navedenih odredaba Ustava BiH slijedi da je ustavotvorac u institucijama BiH uspostavio proporcionalnu zastupljenost Bošnjaka, Srba i Hrvata kao konstitutivnih naroda”.

Da konstitutivnost, kao pojam, ne implicira paritet, već i proporcionalnost, čak primarno proporcionalnost, vidi se po tome što je implementacijom Odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda paritet u Vladi Federacije zamijenjen proporcionalnom zastupljenošću, pa Vladu više ne čini po 11 Hrvata i 11 Bošnjaka, već 9 Bošnjaka, 5 Hrvata i troje Srba što znatno više odgovara demografsko-nacionalnoj slici Federacije.

Rezultat te odluke je i jasna odredba iz člana 11. Ustava FBiH: “Konstitutivni narodi i grupa Ostalih će biti proporcionalno zastupljeni u javnim institucijama vlasti.”

Prema tome, jasno je da paritetna zastupljenost konstitutivnih naroda važi samo za tijela gdje je on eksplicitno propisan (npr. državni i federalni Dom naroda), dok drugdje (Vijeće ministara, Vlada FBiH, rukovodeće pozicije u institucijama, državna služba) važi proporcionalna zastupljenost.

Naravno, postoje i tijela, kao što su predstavnički domovi, gdje je na djelu građanski princip, te Predsjedništvo kao hibrid: kada je u pitanju legitimitet, njegovi članovi predstavljaju sve građane, ali, kada je u pitanju njihov identitet, članovi Predsjedništva su definisani kao pripadnici tri konstitutivna naroda.

Bošnjačke stranke (SDA, SBiH, NiP, NES, Naprijed…), bilo da su nosioci vlasti ili predstavnici opozicije, napravile su bitnu promjenu na političkoj sceni BiH, stavljajući u fokus ustavne i zakonske odredbe o proporcionalnoj zastupljenosti. Čak su i građanske stranke, poput SDP-a i DF, podržale Zakon o proporcionalnoj zastupljenosti u federalnom Domu naroda.

Ali jedan zvaničnik, tokom četiri godine mandata, nije kazao ništa na ovu temu. Radi se o članu Predsjedništva Denisu Bećiroviću.

Vrlo znakovito je da on nije sudjelovao na konferenciji, koju je organizovalo Ministarstvo vanjskih poslova BiH, iako su tu glavnu riječ vodili NiP, Naprijed i NES, koji podržavaju njegovu kandidaturu.

Bećirovićevo odsustvo s te konferencije je ciljano i predstavlja jasnu političku poruku, uostalom kao i njegova četverogodišnja šutnja na temu proporcionalne zastupljenosti. On jednostavno, za razliku od Konakovića, Mehmedovića ili SDA, ne želi da se bori za taj ustavni princip, kako bi se promijenio status quo.

Uzgred budi kazano, Bećirović se, za razliku od Željka Komšića, nije borio ni za građanski princip, već je, glasajući za “najbrže formirano Vijeće ministara”, pomogao bivšem visokom predstavniku Christianu Schmidtu i bivšem američkom ambasadoru u BiH Michaelu Murphy da amortiziraju nezadovoljstvo javnosti nastalo zbog toga što je intervencijom OHR-a u Ustav BiH osnaženo paritetno legitimno predstavljanje u federalnom Domu naroda.

Njegovo je pravo da izbjegava temu proporcionalne zastupljenosti konstitutivnih naroda, pa i ideju o građanskoj državi, te da vodi anemičnu politiku kojoj je cilj status quo. Ali je i pravo glasača da kažu šta o tome misle na idućim izborima.