Nema relaksacije dok se Čović ne odrekne Dodika

Dragan Čović i dvoje mu stranačkih kolega iz Doma naroda Parlamentarne skupštine toliko su već relaksirani da su najavili da ne mogu doći na hitnu sjednicu zakazanu za danas. Tim su potezom, po uzoru na partnere iz SNSD-a, po ko zna koji put ugrozili kvorum i blokirali rad države.

This article is available in English

Na dnevnom redu trebala je biti jedna jedina tačka: zakon o platama zaposlenih u institucijama Bosne i Hercegovine – državnih službenika, policajaca, vojnika – ne parlamentaraca. Zakon je već usvojen u oba doma Državnog parlamenta, ali u različitim verzijama, te bi neophodno usklađivanje riješilo hronični problem: plate bi se povećavale i kada ne bude usvojen državni budžet. A u takve situacije nas redovno dovodi ne samo Čović nego, češće, njegov strateški politički partner Milorad Dodik.

No, delegati iz HDZ-a obavijestili su predsjedavajućeg Kemala Ademovića da zbog ranije preuzetih obaveza ne mogu doći prije 16. juna, te ga ljubazno zamolili da sjednicu zakaže za 16. juni, u poslijepodnevnim satima. Tog dana predsjedavanje Domom preuzima – Dragan Čović.

[NAPOMENA: Dvoje delegata je, suprotno svojoj najavi, nakon objave ovog teksta, ipak došlo na sjednicu i glasalo za izmjene zakona.]

Pošto se u politici, baš kao u životu i poslovanju, dobra volja iskazuje djelima a ne slatkim pričama, Čovićeva slatkorječivost svakodnevno se provjerava u stvarnosti. Pogotovo tamo gdje je prevashodno kroje kadrovi i simpatizeri HDZ-a.

Navijači neredi i tuče ove godine su sumnjivo redovni u Hercegovini. U atmosferi nasilja i klimi diskriminacije Bošnjaka u Stocu ili Čapljini, uz mešetarenje državnom imovinom u Mostaru, svaka Čovićeva izjava o relaksaciji odzvanja kao ružna provokacija.

Ciljano i neracionalno izazivanje tenzija iz Hercegovine se prelijeva u srednjobosanske gradove i sredine u kojima dominiraju HDZ-ovci. Zabrane zajedničkog gledanja utakmica reprezentacije Bosne i Hercegovine u Vitezu i Kiseljaku samo su novi grčevi.

Uz pozadinske zvuke relaksacije, Čović dosljedno nudi svoju mapu puta boljih odnosa: Bošnjaci trebaju prestati birati hrvatskog člana Predsjedništva. Dvodecenijski narativ o takozvanom legitimnom predstavljanju očigledno je strateški politički zahtjev ne samo HDZ-a, nego i gotovo cijelog hrvatskog intelektualno-političkog spektra: od pravaša do franjevaca.

Dakako, dobro je da HDZ jasno iznosi temeljni zahtjev. Ali tako postavljen, on svjedoči da Dragan Čović bošnjačko-hrvatski grč tumači isključivo kao posljedicu bošnjačkih političkih odluka.

Jedan od ključnih stubova tekuće političke krize u Bosni i Hercegovini jeste strateško partnerstvo HDZ-a i SNSD-a Milorada Dodika.

Upravo tu Dragan Čović ima savršenu, generacijsku priliku da relaksira ne samo bošnjačko-hrvatske odnose nego i preoblikuje političku sliku i perspektivu države.

Neka HDZ, za početak, na jednom važnom pitanju glasa za interese države a ne Republike Srpske – bit će mu to učinkovitije od svih izjava.

Neka se, dakle, Dragan Čović, za početak, makar u jednom danu odrekne vodećeg balkanskog destruktivca, Milorada Dodika. Potom može ponovo nuditi relaksaciju i SDA i Trojci i reisul-ulemi i Edhemu Bičakčiću i bošnjačkoj javnosti.

Sve dok Milorad Dodik, zahvaljujući Draganu Čoviću, relaksirano podriva ustavni poredak i sigurnost države i regije, nikakve relaksacije Bošnjaka i Hrvata neće biti.