Metak u koverti: Ko će zaštititi Sanela Kajana?

Sve je na zajedničkoj sjednici Komisija za sigurnost Federalnog parlamenta na temu „Institucijski odgovor na incidente i kaznena djela počinjena iz mržnje i predrasuda“, održanoj 9. juna, trebalo proteći u uobičajenom demagoškom presipanju iz šupljeg u prazno.

Tako je bilo planirano – malo međusobnog „bratskog“ tapšanja po ramenima „uvaženog“ ministra (od ranije poznatog organima gonjenja), inicijatora sjednice, ministrovog prethodnika, a sada zastupnika u Domu naroda, funkcionera različitih policijskih agencija, uhljeba iz nevladinog sektora te predstavnika OSCE-a kao suorganizatora.

Isprazni ton, čamotinju i monotoniju sjednice, neočekivano je, međutim, narušio Sanel Kajan, zastupnik Demokratske fronte u Zastupničkom domu FBiH.

U dramatičnom obraćanju Kajan je zatražio zaštitu sigurnosnih institucija zbog kontinuiranih brutalnih prijetnji kojima su izloženi on, njegova supruga i troje njegove djece.

„U mom gradu, u mom Mostaru, javno se na zgradama i na fasadama poziva na moje ubistvo i ubistvo moje porodice. I jutros je u mom Mostaru na nekoliko lokacija ispisano: Ubijte Sanela Kajana”, rekao je Kajan i naglasio:

„Moj otac je poginuo kao pripadnik Armije BiH. Javno se objavljuje lokacija gdje je ukopan i poziva se na skrnavljenje groba mog oca. Objavljuje se radno mjesto moje supruge. Slike moje maloljetne djece su preplavile društvene mreže. Slikani su na odmorima. Meni je poslana njihova fotografija s metkom u koverti.“

Kazao je da ne govori samo kao federalni zastupnik, nego i kao žrtva, otac i suprug.

"Znate, mogao sam ja, danas iščitati sve onako lijepo kako ste vi iščitali, s nekim općenitim podacima, informacijama koje svi imamo. Ali ja danas ne govorim samo kao federalni zastupnik, nego govorim kao žrtva. Govorim kao otac i govorim kao suprug i tražim zaštitu“.

Kazao je kako ga i nakon što je pokazivao gnusne prijetnje i uvrede te fotomontaže kako leži mrtav, niko nije kontaktirao.

„Ovo je samo vrh ledenog brijega s čim se suočava moja supruga i troje maloljetne djece. Tražim zaštitu od institucija kojima vjerujem. Molim FUP da mi pomogne jer će biti kasno kada padne mrtva glava“, kazao je.

Samo su rijetki pružili deklarativnu podršku zastupniku Kajanu.

U sali nije bilo ministra Federalnog MUP-a da mu odgovori, da ga makar kurtoazno ohrabri i obeća da će institucija na čijem je (nažalost) čelu učiniti nešto prije nego bude kasno.

Ministar je „imao ranije preuzetih obaveza“.

Razilazeći se, organizatori su izdeklamovali nekoliko fraza u smislu da treba „raditi na prevenciji“, „usvojiti potrebne zakonske okvire“, ojačati „koordinaciju policije i tužilaštva“, „prepoznavati indikatore mržnje u skladu sa međunarodnim standardima“, itd, itd.

Kajana su već nakon nekoliko minuta zaboravili.

Jer, on nije Sanja Vlaisavljević, federalna ministrica koja je, nakon što su joj upućene verbalne kritike zbog lažnih tvrdnji o nemogućnosti kupovine svinjetine u sarajevskim marketima, dobila višemjesečnu policijsku zaštitu.

Relevantni svjedoci tvrde da ni u frizerski salon nije išla bez KDZ provjere i policijske pratnje.

Sanel Kajan je jedan od najozbiljnijih, najagilnijih, najaktivnijih i najvrjednijih parlamentaraca.

Za razliku od gomile anonimusa i uhljebljenih stranačkih poslušnika koji su se skrasili u parlamentarnim klupama, Kajan je mandat koji su mu dali građani shvatio ozbiljno i odgovorno.

Posebno je angažiran na iniciranju rješavanja problema koji se tiču Hercegovine i njegovog rodnog Mostara.

Predan rad, međutim, donio mu je i velike probleme.

Nakon inicijative da javna federalna preduzeća obustave donacije sportskim klubovima čiji navijači podržavaju fašizam i nacizam i šire mržnju prema državi Bosni i Hercegovini, dobio je više od pedeset gnusnih eksplicitnih fotografija s nožem, brutalne šovinističke uvrede i direktne prijetnje smrću.

Gotovo isti scenarij ponavljao se kada je uputio inicijativu da se sa fasada u Mostaru uklone murali ratnih zločinaca – prije svih Slobodana Praljka – te kada je u više navrata, zbog antidržavnih i neprimjerenih sadržaja, Regulatornoj agenciji za komunikacije prijavljivao TV Herceg-Bosne uz to problematizirajući finansiranje ove opskurne televizije iz budžeta HNK.

Poruke mržnje i prijetnje upućene su mu i nakon što je uputio inicijativu da obavezno gradivo u školama bude izučavanje genocida u Srebrenici, što je u skladu sa usvojenom Rezolucijom Generalne skupštine UN.

Svaki put, federalni zastupnik Demokratske fronte, vjerujući u institucije ove države, prijetnje je uredno prijavljivao.

U više navrata kontaktirao je i ministra Ramu Isaka, koji se nikad nije udostojio da inicira ozbiljnu istragu navedenih slučajeva niti da mu pruži javnu podršku.

Hladno, neodgovorno i bešćutno, krivotvoritelj izbornih prijava, upućivao je Kajana na niže nivoe, odjele za cyber kriminal, nadležna tužilaštva iz kojih, do dana današnjeg, nikakvog konkretnog odgovora nije bilo.

U javnosti se s pravom postavlja pitanje, ima li nekog u sigurnosnim institucijama ove države ko će pružiti zaštitu Sanelu Kajanu i njegovoj porodici. Prije nego što „metak iz koverte“ ili „nož sa prijeteće fotografije“ postanu stvarnost.