Bećirović bez rezultata na NATO putu: BiH bez novog Pregleda odbrane i Strategije vanjske politike

Sad je juni. Još u martu, na ovom portalu, objavio sam tekst o tome kako zvaničnici NATO-a ignorišu učestale pozive predsjedavajućeg predsjedništva BiH Denisa Bećirovića da nas prime.

U analizi koju sam ponudio tim povodom, uzrok tome našao sam u narušenim odnosima unutar samog NATO-a, nakon pobjede Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. Čak i da smo ispunili uslove, zaključio sam, ne bismo mogli računati na prijem, jer to nije tehnička odluka, već politička, a signali iz Trumpove administracije, u tom pogledu, ukazuju da SAD nisu sada spremne ići u taj proces.

U Strategiji nacionalne sigurnosti, koju je nedavno objavila Trumpova administracija, stoji da je u najvećem interesu Sjedinjenih Država da ispregovaraju brzi prekid neprijateljstava u Ukrajini, kako bi se stabilizirala evropska ekonomija, spriječila nenamjerna eskalacija ili širenje rata, te ponovo uspostavila strateška stabilnost u odnosima s Rusijom”.

U vezi s time se kaže da su strateški ciljevi američke politike, u ovom mandatu, “okončati percepciju da je NATO savez koji se stalno širi, te spriječiti da do toga dođe i u stvarnosti”.

Podsjetio sam i da je Bećirović s pozivima NATO-u da nas prime počeo prije više od dvije godine, u aprilu 2024, kada je sada već bivšem generalnom sekretaru Jensu Stoltenbergu kazao da su “ispunjeni svi formalni uvjeti da se BiH uputi zahtjev za članstvo”.

Tokom te dvije godine birokrate u sjedištu NATO-a u Briselu su uglavnom ignorisale Bećirovića, a onda su mu, u proteklih nekoliko mjeseci, pošto je postao suviše naporan, priredile niz hladnih tuševa.

Najprije je generalni sekretar NATO-a Mark Rutte odbio da primi Bećirovića u (još jednu) posjetu. Osim toga, na Bećirovićevu opasku da je Rutte njegov prijatelj, gensek NATO-a je odgovorio: “Volim raditi s tročlanim Predsjedništvom BiH. Tamo nemam ni prijatelja ni neprijatelja. Svi su mi dragi podjednako i želim uraditi sve da smanjimo napetosti.”

Zatim je članovima Predsjedništva, tokom nedavne posjete sjedištu NATO-a, saopćeno da BiH nije ispunila sve uslove, te da se očekuje da udvostručimo naš budžet za odbranu.

Nadalje, ko se iole bavio NATO integracijama, zna da je već godinama stav NATO-a da BiH može računati na prijem samo ako se ostvari široki konsenzus unutar BiH, što uključuje dva entiteta i tri konstitutivna naroda.

To je Bećiroviću, kao i ostalim članovima Predsjedništva, u lice rekao bivši gensek NATO-a Stoltenberg, tokom posjete BiH u novembru 2023: BiH neće postati članica sve dok se na unutrašnjem planu ne postigne konsenzus glede NATO-a. Isto je, u martu 2026, Bećiroviću ponovila i zamjenica generalnog sekretara Radmila Šekerinska: u institucijama BiH je potrebno osigurati konsenzus kako bi se uputio formalni zahtjev za pristup NATO-u.

Međutim, Bećirović se, uprkos svim ovim porukama, nastavio praviti lud, pa je u maju 2026, nakon sastanka sa Šekerinskom, kazao da mi imamo “institucionalni konsenzus”, ciljajući na Zakon o odbrani i odluke Predsjedništva iz ranijih mandata (koje uzgred, nije isposlovao on, već njegovi prethodnici koje voli predstavljati kao nedovoljno opredjeljene za NATO).

Samo deset dana nakon toga, zamjenik pomoćnika genseka NATO-a Kevin Hamilton je priredio novi hladan tuš Bećiroviću, kazavši da je za članstvo potreban “nacionalni konsenzus”, pri čemu nije propustio istaknuti da misli na “konsenzus među tri zajednice”. Dakle, ranije odluke nisu dovoljne.

Kada je Bakir Izetbegović, umjesto da obmanjuje, bh. javnosti kazao navedeno, Bećirović ga je nagrdio. Sada kada isto to što je kazao Izetbegović poručuju iz NATO-a (Stoltenberg, Šekerinska, Hamilton), Bećirović se pravi mrtav.

Na kraju, kao šlag na tortu došla je izjava predsjedavajućeg Komisije za saradnju BIH s NATO savezom Josipa Brkića da BiH nije pred ulaskom u NATO.

“Ulazak u NATO”, veli Brkić, “dolazi u onom trenutku kada Sjevernoatlantski savez, odnosno Vijeće Sjevernoatlantskog saveza, odnosno zemlje članice odluče pozvati novu članicu. Ja ne znam da unutar NATO-a, a vjerujte da sam u dnevnoj komunikaciji (s njima), ima razgovora na tu temu kada je BiH u pitanju.”

Osim toga, Brkić je, na tragu Hamiltonove poruke, kazao da je “Bosni i Hercegovini mjesto u NATO-u, ali tek onda kada mi unutar Bosne i Hercegovine konsenzusom sva tri konstitutivna naroda (…) dođemo do toga”.

Brkić je također podsjetio da treba ispuniti uslove koje je NATO postavio pred BiH. (Dakle, suprotno od onoga što Bećirović govori, nisu ispunjeni.)

Treba, veli, povećati finansijska izdvajanja za odbranu, modernizirati Oružane snage BiH, raditi na provođenju obaveza iz Programa reformi, itd. Brkić je podsjetio da je Predsjedništvo BiH, još prije deceniju, donijelo Pregled odbrane, te da taj dokument treba “obnoviti i modernizirati”.

U vezi sa spomenutim dokumentima, valja podsjetiti da je Program reformi je usvojen 2019. godine, pošto su tadašnji članovi Predsjedništva Šefik Džaferović i Željko Komšić godinu dana lomili Milorada Dodika.

Što se tiče Pregleda odbrane, on je usvojen 2016. godine kada je bošnjački član Predsjedništva bio Bakir Izetbegović. Također, tada je usvojen i Plan razvoja i modernizacije Oružanih snaga 2017-2027. Nadalje, u Izetbegovićevom mandatu, u martu 2018. godine, Predsjedništvo je usvojilo Strategiju vanjske politike BiH 2018-2023, u kojoj je kao cilj BiH navedena aktivacija MAP-a.

Bećirović se približava kraju mandata, a tokom četiri godine svog predsjednikovanja nije uspio isposlovati da Predsjedništvo usvoji ni novi Pregled odbrane, ni novi desetogodišnji Plan razvoja i modernizacije Oružanih snaga BiH, ni novu Strategiju vanjske politike BiH. Time nam je, usljed Bećirovićevog nerada i neznanja, značajno oslabio i onaj “institucionalni konsenzus” kojim smo se navikli hvaliti.

“Donijeli smo i predstavili šest programa reformi sjedištu NATO-a”, kazao je Bećirović nedavno. A istina je da Predsjedništvu u ovom mandatu nije usvojilo nijedan program reformi, niti poslalo u sjedište NATO-a.

Uradilo je to Vijeće ministara, uglavnom kopirajući sadržaj izvornog i jedinog Program reformi usvojenog u Predsjedništvu u prošlom mandatu (a što je, po mojim informacijama, Sekretarijat NATO ocijenio kao praksu, koja stvara više utisak stagnacije, nego reformskog napretka).

Dakle, što se tiče NATO puta, Bećirović ima tačno 0 bodova.

Upravo ta nestašica rezultata i jeste razlog enormnih verbalnih napora Bećirovića i njegovog kabineta da sebe predstave kao predvodnike NATO puta. Radi se o klasičnom mehanizmu kompenzacije, gdje se zabrinjavajuće odsustvo djela nadomješta ispraznim izjavama i sastancima sada sa nižerangiranim birokratima u sjedištu NATO-a otkako je generalni sekretar Rutte vidio o kakvoj varalici se radi i počeo ga izbjegavati.