Privatizacija sportskih klubova: Svi su za, ali zakon ne prolazi

Iako postoji politička saglasnost da je potrebno urediti način funkcionisanja sportskih klubova u Federaciji Bosne i Hercegovine, prijedlozi zakona koji bi omogućili njihov prelazak u dionička društva godinama ne dolaze na dnevni red Parlamenta. U međuvremenu, klubovi ostaju u pravnom vakuumu, opterećeni dugovima i bez jasnog modela za privlačenje investicija.

Zastupnik Demokratske fronte u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Dennis Gratz prošle godine uputio je prijedlog Zakona o sportskim dioničkim društvima, kojim bi sportskim klubovima bio omogućen prelazak iz udruženja građana u dionička društva. Nekadašnji zastupnik, današnji načelnik Općine Stari Grad, Irfan Čengić je 2019. godine uputio identičan zakon u parlamentarnu proceduru.

Ali ovi prijedlozi nisu privukli pažnju Predstavničkog doma, pa inicijative nisu naišle na podršku. U razgovoru za !Odgovor, Gratz kaže da se njegov prijedlog zakona prošle godine nije uopšte našao na dnevnom redu.

Pošto su sportski klubovi sada formalno udruženja građana, koja ne mogu biti profitna, oni sada nisu privlačni investitorima, ni domaćim ni stranim, kaže Gratz. On smatra da bi dionička društva bila atraktivnija, zato što ljudi mogu imati udjele u samom klubu i potencijalno zaraditi ukoliko investiraju novac, a klub pokaže uspješne rezultate.

“Veliki broj sportskih klubova su iz raznih razloga registrovana kao udruženja građana i oni su se i u odnosu na sport i u odnosu na druge neke okolnosti, uslove poslovanja, generalno našli u ozbiljnoj finansijskoj situaciji, dugovanjima, ne mogu se razvijati dalje”, navodi on.

Gratz pojašnjava da zakon predviđa mehanizme kontrole i samokontrole upravljanja, uključujući i kaznene odredbe u slučaju zloupotreba. Dodaje da su detaljno regulisani načini upisa i uplate dionica, kao i sam postupak preoblikovanja klubova, te da je predviđeno formiranje posebne komisije koja bi nadzirala i vodila taj proces. Kako ističe, sportska dionička društva bila bi obavezna toj komisiji redovno dostavljati izvještaje i poslovati na transparentan način.

“Jedno lice direktno ili indirektno ili preko povezanih lica u društvu može imati 50+1% dionica temeljnog kapitala takvog sportskog društva samo uz saglasnost komisije za sportska dionička društva jer veliki broj naših sportskih nekada giganata ili sportskih klubova tako reći, boje se preuzimanja ili nekog neprijateljskog preuzimanja od strane investitora koji bi im možda dodatno naštetili. Tu bi kontrolu u takvom slučaju vršila ta komisija”, kaže on.

Prema njegovom mišljenju, ovaj prijedlog zakona nije politički, ali sama Vlada nema nikakvog sluha, pogotovo za prijedloge koji dolaze iz opozicije.

“Većina zastupnika, posebno onih koji u politiku ulaze s iskrenim i dobronamjernim motivima, podržala bi ovakvo rješenje, ali u praksi često presude političke direktive i stavovi stranačkih vrhova, pa takvi prijedlozi ne dobiju potrebnu podršku”, zaključuje on.

Nekadašnji predsjednik FK Željezničara Kemal Kozarić smatra da je krajnje vrijeme za donošenje zakona koji bi otvorio prostor za transparentno ulaganje u klubove. Kako navodi, to bi omogućilo svima koji žele, bilo navijačima ili investitorima, da putem berze i organizovanog tržišta javno i jasno kupuju dionice u obimu koji žele i mogu, uz potpunu transparentnost procesa.

Kozarić smatra da trenutna pozicija rukovodstva u klubovima kao što su FK Željezničar i FK Sarajevo nije dovoljno jasna, što ni njima samima nije u interesu.

“To je jedan kvazi model koji je ustvari u jednom pravnom vakumu ja bih rekao, ima niz nepoznanica ili slabosti i kad bi neko htio da to ospori vrlo bi lako to mogao jer udruženja građana niti mogu primati pozajmice, niti se mogu pojavljivati na taj način i prave se neke je li izmjene statuta, u taj statut se ugrađuje mogućnost nekog potencijalnog partnera, ne zna se ni je li se može nazvati investitor i tako dalje. Uglavnom to je sve u jednoj sivoj zoni koja nikome ne odgovara. Ne odgovara ni klubu, ne odgovara ni tom potencijalnom investitoru, ne odgovara ni profesionalnim igračima, ne odgovara navijačima, na kraju krajeva ne odgovara ni državi, jer tu je pitanje na koji način se plaćaju porezi, doprinosi i sve ostalo”, kaže Kozarić.

On ističe da su klubovi u BiH u teškoj situaciji jer su zemlje regiona i Evropske unije odavno uredile način finansiranja i upravljanja klubovima, zbog čega ovakav model, zasnovan na volontiranju, članarinama i sporadičnim sponzorstvima, dugoročno nije održiv.

Naglašava da prelazak na dionička društva ne znači gubitak identiteta klubova, već otvara mogućnost i navijačima i investitorima da transparentno ulažu, pri čemu i sami navijači mogu postati dioničari svog kluba.

“Mislim da bi se trebala organizovati kvalitetna javna rasprava i da se kažu sve slabosti trenutnog organizovanja i sve potencijalne mogućnosti tog novog organizovanja. I mislim da ne bi trebao niko biti protiv. Ni opozicija ni pozicija jer to je u interesu svih”, kaže on.

Dario Knezović, zastupnik Hrvatske Demokratske Zajednice (HDZ) u Predstavničkom domu Parlamenta, član Izvršnog odbora Nogometnog saveza BiH i predsjednik Skupštine NK Široki Brijeg navodi da je krajem marta u prostorijama Saveza održan sastanak kojem je prisustvovao premijer, ministar finansija i svi klubovi iz Federacije.

“Svi smo za to jer, znaš šta Sarajevo zanima prije svega, Velež, Želju i ove klubove? Da recimo privatni kapital, ljudi, investitori mogu ući u klub pod povoljnijim uvjetima i da sebe vide u tom nekom finansijskom dijelu. Međutim, na ovaj način jednostavno je teško privući investitora kroz zakonsku regulativu koju mi imamo ovdje trenutno u Federaciji”, kaže on i dodaje da je, između ostalog, potrebno urediti Zakon o privrednim društvima i Zakon o fondacijama i udruženjima.

Knezović navodi da, kako u vlasti tako i u opoziciji, postoji saglasnost da je ovu oblast potrebno urediti. Ističe da takvi modeli već postoje u zemljama regiona, poput Hrvatske i Srbije, te da su prilikom ranijih inicijativa nastojali preuzeti konkretna rješenja iz hrvatskog zakonodavstva. Prema njegovim riječima, uvođenje ovakvog sistema značajno bi doprinijelo stabilizaciji klubova, dok bi zadržavanje postojećeg stanja moglo dovesti do njihovog kolapsa, stečaja i gašenja.

On pojašnjava da je u postojećim političkim okolnostima teško očekivati da bilo koji ozbiljan prijedlog prođe u Zastupničkom domu. Ističe da je riječ o predizbornom periodu u kojem je kampanja već počela, zbog čega je, prema njegovim riječima, nerealno očekivati da ovakav zakon, ukoliko do sada nije usvojen, dobije potrebnu podršku u trenutnoj konstelaciji političkih snaga.

“SDA za, SDP za, svi za, a to nikako da se desi. Neki se vade na ovo, neki na ono, ali jednostavno, vjerujte mi, znači ovo ovako neće moći. Prije ili poslije doći će do velikih problema, jer već klubovi grcaju u dugovima ove vrste, bore se, potpisuju reprogramne sporazume, kaže on.

Sportski novinar i reporter N1 televizije Haris Mrkonja smatra da je u BiH transformacija sportskih kolektiva u ovom trenutku nemoguća zbog zakona o sportu kojeg je BiH naslijedila iz bivše države, a koji nosi odlike sistema u kojem je nastao i ne predviđa takvu vrstu vođenja klubova.

On smatra da je davanje mogućnosti sportskim kolektivima, koji su gotovo isključivo registrovani kao udruženja građana, da se preregistruju, ne samo dobra ideja, već i neophodna kako bi bh. sport držao korak sa ostatkom svijeta po pitanju organizacije i poslovanja.

“Bh. sport već dugo stagnira, gotovo svaki njegov uspjeh je više plod incidenta i ličnog odricanja, nego sistemskog rada, a omogućavanje preregistracije sportskih kolektiva u BiH bio bi prvi korak ka boljoj budućnosti”, pojašnjava Mrkonja, koji smatra da klubovi u BiH u velikoj mjeri već ovise od privatnog kapitala, a među kojima FK Željezničar, FK Sarajevo i HŠK Zrinjski.

Mrkonja navodi da su to kolektivi koji imaju investitore koji ulažu vlastiti novac, a u isto vrijeme nemaju sigurnost povratka svoje investicije. Zbog toga, on smatra da je od ključnog značaja osigurati njihova prava, ali i obaveze u slučaju lošeg poslovanja.

“Trenutni zakonski okviri nedovoljni su kako bi djelovali u svijetu u kojem se vrte desetine milijardi eura. Sama fudbalska industrija u Evropi generira između 35-40 milijardi eura godišnje i sa sobom nosi dosta veliki potencijal za uspješno poslovanje, ali i za malverzacije. Zbog toga je ključno imati zakonski model koji će omogućiti ulazak kapitala u bh. sport, ali i zaštititi kako klubove kao sportske institucije, tako i investitore”, mišljenja je Mrkonja.

U Federalnom ministarstvu kulture i sporta navode da su upoznati sa ranijim inicijativama zastupnika, te da su u prethodnom periodu dostavljali mišljena na predložena zakonska rješenja.

Tom prilikom, Ministarstvo je, kako navode, zauzelo stav da je neophodno osigurati pozitivna mišljenja svih kantona na eventualni prijedlog zakona, s obzirom da je oblast sporta primarno u nadležnosti kantonalnih razina vlasti.

“Pitanje transformacije sportskih udruženja u dionička društva predstavlja složeno i osjetljivo pitanje koje zahtijeva sveobuhvatan pristup, uključujući široke konzultacije i usaglašavanje stavova svih relevantnih aktera, među kojima su kantonalni organi vlasti, sportski savezi i klubovi”, stoji u odgovoru Ministarstva.

Bivši reprezentativac i selektor Faruk Hadžibegić navodi da je svako drugo rješenje bolje od već postojećeg, jer je sport u BiH trenutno na tački sa koje se niko ne miče i na kojoj se ništa ne dešava.

“Stalno čitamo lažna obećanja ili akcije ‘hoćemo u Evropu’, moramo početi i da se ponašamo evropski, što znači da moramo i naše unutrašnje, konkretno sportsko uređenje, prilagoditi onome što se dešava u Evropi, jer drugačije ne možemo funkcionisati. Šta je ko predlagao trebalo bi da prođe jednu diskusiju, jednu debatu. Pogotovo da se u tu debatu uključe ljudi koji imaju iskustva iz konkretnog domena o čemu razgovaramo, znači promjenu stanja u sportu, organizacije u sportu, profesionalizacije i da se donesu zakoni koji bi bili adekvatni”, kaže Hadžibegić.

Prema njegovom mišljenju, država ne može funkcionisati na osnovu zakona iz bivše države, a trenutno je evidentno da fali volje za saradnju i razumijevanje.