Jedino ratno izlaganje Hagade, greška od 700 miliona i ostavka direktora muzeja 

Jevrejski blagdan Pesah počinje obrednom večerom – sederom, kada se čitaju molitve iz molitvenika pod nazivom hagada. U utorak će i u američkom Kongresu u Washingtonu biti upriličena ovakva večer, a najavljeno je da bi na večeri trebala biti predstavljena Sarajevska hagada. 

Iako se u medijima špekuliralo, nakon nespretnih izjava nekih zvaničnika, da originalna Sarajevska hagada treba putovati u Sjedinjene Američke Države, ambasador Bosne i Hercegovine u SAD-u Sven Alkalaj pojasnio je da će biti izložene kopije.  

Ovaj jevrejski srednjovjekovni molitvenik za obrednu večer seder je od 1894. u vlasništvu Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Zahvaljujući najmodernijim sistemima sigurnosti i konzervacije, ovaj dragulj jevrejske ali i bosanske kulture i historije, posjetiocima je dostupan u redovnim terminima. Ranije je bila izlagana rijetko i kratkotrajno.  

Alkalaj je pojasnio da je Sarajevska hagada u Sarajevu i nikada ne smije, kao što nije do sada, napustiti Sarajevo.  

"Uspio sam osigurati iz BiH veći broj kopija Hagade koje će ovom prilikom biti korištene i poklonjene gostima. Naša Mona Lisa, kako je ja slikovito volim zvati, je na svom mjestu u Sarajevu. Ona je preživjela inkviziciju, holokaust i opsadu Sarajeva i sigurno će živjeti sve nas", kazao je on.  

Upravo je jedna ratna zgoda vezana za Hagadu vrijedna prisjećanja u ovom trenutku.  

Tokom rata i opsade Sarajeva kružile su glasine da je prodata, uništena ili izgubljena, čak i da se novcem od prodaje Hagade nabavlja oružje i municija za Armiju BiH.  

Vlasti Republike Bosne i Hercegovine, na zahtjev sarajevske jevrejske zajednice, krajem rata odlučile su stati na kraj zlonamjernim glasinama. Hagada je donesena iz trezora Narodne banke na obred Pesaha u sinagogu u centru Sarajeva.  

U najavi koja je objavljena u dnevnom listu Oslobođenje 14. aprila 1995. navodi se da će „ovogodišnji veliki jevrejski praznik Pesah biti svečanije obilježen nego ranije, jer će se u sarajevskoj sinagogi tradicionalni tekst o slobodi citati iz šest vijekova stare Hagade.“ 

Tada su iz Jevrejske zajednice BiH naveli da će za tu priliku Hagada biti iz sigurnog skloništa prebačena u sinagogu i da bi obred trebalo da vodi rabin iz Izraela. 

„U vezi sa ovom Hagadom bilo je stanovitih teškoća, ali se nadamo da će sve biti riješeno i da će ta drevna jevrejska knjiga biti dostupna članovima naše zajednice na Pesah“, rekao je tada za Oslobođenje potpredsjednik Jevrejske zajednice BiH Jakob Finci.  

U sljedećem broju Oslobođenja od 15.aprila 1995. Finci u autorskom tekstu „Elijas, donesi mir“, govori o miru, gorčini robovanja i značaju ovog praznika za jevrejski narod. 

„Na sederu (prigodnoj svečanosti u obitelji ili sinagogi) čitaju se tekstovi iz Hagada. To je knjiga koju koristimo kao vodič kroz seder. Hagada govori o istoriji jevrejskog egzodusa iz Egipta i sadrži priče i molitve, uputstva i pjesme. Mi, sarajevski Jevreji, danas bi trebalo da čitamo iz Sarajevske hagade, jedne od najstarijih u svijetu. Ponosni smo što je posjedujemo. Njenih šest stoljeća postojanja najbolje svjedoci o prisustvu Jevreja na ovim prostorima. Ova naša Hagada je neprocjenjivo jevrejsko i blago ovog podneblja“ pisao je ugledni predstavnik jevrejske zajednice u BiH.  

On naglašava da je posebno značenje obilježavanje Pesaha ima u blokiranom Sarajevu.  

„I ovom strašnom ratu koji traje već tri godine. I simboli tog našeg praznika podudaraju se sa aktuelnim stanjem u Bosni i Hercegovini. Jevreji u BiH, zajedno sa drugim narodima, ponovo čeznu za slobodom. Nadamo se da će Elijas doci i najaviti novo doba, vrijeme mira i blagostanja“, poručio je Finci.

Zanimljiva i značajna reportaža o ovom događaju je objavljena 16. aprila 1995. u američkim dnevnim novinama The New York Times, „Bosanski Jevreji ugledali knjigu i nadu“, iz pera Pulitzerom nagrađivanog novinara Rogera Cohena. 

„Sarajevska hagada, jedan od najljepših ilustrovanih jevrejskih rukopisa na svijetu, danas se pojavila iz haosa bosanskog rata tokom obreda Pesaha koji je ponudio trenutak pomirenja u razorenom gradu“, piše Cohen. 

Ističe kako se u gradu opkoljenom i lišenom slobode, oko 70 ljudi okupilo na večeri koja slavi oslobođenje Jevreja iz egipatskog ropstva. Uz podatak da je u Sarajevo ostalo 525 od prijeratnih 1.300 Jevreja. 

Cohen je prenio i djelić obraćanja predsjednik Predsjedništva Republike BiH Alije Izetbegovića.  

„Molim vas da ne napuštate Bosnu, molim vas da ostanete ovdje. Ovo je i vaša zemlja. Naša želja je da ova zemlja bude tolerantna zajednica religija i naroda, kao što je bila stoljećima“, kazao je Izetbegović. 

Nagrađivani britansko-američki novinar još piše kako je „u sinagogi, gdje su se Jevreji, muslimani, Srbi i Hrvati miješali u tihim razgovorima i međusobnom poštovanju, mir na trenutak izgledao moguć."

„Kao da je krhka Hagada, sa svojim pažljivo izrađenim i živopisnim ilustracijama – uključujući stvaranje svijeta i Mojsija koji blagosilja Izraelce – prenijela lekciju o strpljenju i toleranciji. Ali vani je grad živio još jedan dan uobičajenog nasilja“, stoji u tekstu.  

U originalnom tekstu objavljenom u ovom američkom listu potkrala se greška i navedeno je da je vrijednost Hagade procijenjena na 700 miliona dolara 1991. godine.  

O ovom je za novinsku agenciju Patria govorio Jakob Finci u tekstu objavljenom 14. aprila 2014. godine, i tada ispričao zanimljivu priču o tome kako se pojavila cifra od 700 miliona KM. Finci kaže da je Cohen na večeri pitao koliko vrijedi Sarajevska Hagada. 

„Rekli smo da je neprocjenjiva, ali da je zadnja cifra koja se spominjala 7 miliona dolara. Amerikanci pišu brojeve tako što pišu 7.00. I on je tako i napisao. Poslao je taj izvještaj faksom u New York. Onda je New York Times sljedeći dan objavio da je čuvena Sarajevska Hagada koja vrijedi 700 miliona dolara pokazana u Sarajevu“, pojasnio je Finci i dodao kako kasnije sve to bilo vrlo teško to demantirati. 

„Koliko god smo mi lokal-patriote malo je previše“, kazao je on u razgovoru za NAP. 

Također je objasnio i kako je došlo da se prvobitno govori o cifri od 7 miliona dolara 

„Španska vlada je 1991. godine pripremala izložbu povodom 500 godina od izgona Jevreja iz Španije i htjeli su Sarajevsku Hagadu izložiti u Madridu. Tada je uprava Zemaljskog muzeja tražila osiguranje u iznosu od 7 miliona dolara u slučaju da se nešto dogodi. Tako da je to bila jedan aproksimativna cijena“, navodi Finci. Hagada ni tada nije napustila Sarajevo.  

Priču o ratnom izlaganju Hagade nije završila nakon njenog pojavljivanja u javnosti, nego je dobila još jednu dimenziju. Naime, dva dana nakon izlaganja, 17. aprila, u Oslobođenju izlazi tekst u kojem dotadašnji direktor Zemaljskog muzeja BiH najavljuje da podnosi ostavku „zbog javne upotrebe Hagade bez znanja i saglasnosti ove muzejske ustanove“. 

Imamović navodi da je sve učinjeno bez znanja i dopuštenja Muzeja, „koji je njen vlasnik i gdje se čuva duže od 100 godina“. 

„Upotrijebiti predmet star oko 700 godina za potrebe javne manifestacije, i to u ratno doba dok se grad danonoćno bombardira i dok čitava mreža međunarodnih agenata neprestano vreba da se domogne tog svjetskog unikata, duboko je iznenadila i zabrinula sve ljude koji se sa pijetetom odnose prema spomenicima prošlosti. To je posebno bolno odjeknulo među muzealcima i kulturnim djelatnicima. Od svih, ja imam pravo da izrazim čak ogorčenje, budući da sam ne tako davno spašavajući taj spomenik stavio život na kocku. Ja sam 6. juna 1992. godine samoinicijativno organizirao i izveo akciju spašavanja Hagade i drugih unikata Zemaljskog muzeja, u funkciji običnog građanina“, ogorčeno je tada govorio Imamović.  

Naglašava da tri godine nakon njenog izmještanja na sigurno mjesto, Zemaljski muzej nije čak ni obaviješten o namjeri da se izvuče i posudi drugim licima za javnu upotrebu. I da su se stručnjaci iz Zemaljskog muzeja BiH i nadležnih institucija jednoglasno usprotivili iznošenju Hagade 

„Ostavku podnosim s bolom u duši, jer ponajbolje ja znam u kakvom je stanju Zemaljski muzej i njegovo cjelokupno blago. U njemu je Hagada zauzimala posebno mjesto, ali bez obzira na svoju vrijednost, značaj i starost, pokazalo se da do nje u svako doba mogu doći pojedini 'moćnici' bez znanja i dopuštenja Muzeja, potrgati pecate, odnijeti je kuda hoće i raditi s njom šta hoće, ne vodeći računa da je riječ o sedmostoljetnom eksponatu s kojim se po muzeološkim kriterijima postupa kao s djetetom u inkubatoru“, govorio je tada Imamović.