Otcjepljenje RS-a prihvatljiva tema u važnom američkom mediju

Veću pažnju bosanske javnosti izazvao je intervju Milorada Dodika za ne tako značajan privatni američki medij Lindell TV nego tekst u The Washington Timesu, koji već naslovom pokazuje koji su krajnji razlozi Dodikovog višemjesečnog lobiranja u SAD i njegove posjete Washingtonu.

“Republika Srpska zaslužuje nezavisnost” – naslov je u ovom kontroverznom, ali utjecajnom mediju među Republikancima, kakav ne bi napisala ni Srna ili RTRS.

The Washington Times je srednje relevantan, ali politički specijaliziran medij za američke medijske prilike. Čitaju ga konzervativni političari, komentatori i aktivisti. Dodika su ranije predstavljali kao proruskog separatističkog lidera sve dok se nisu umiješali njegovi lobisti.

Posljednjih sedmica u Washingtonu se intenzivira retorika koja ponovo promoviše opasne ideje podjele države i slabljenja njenog suvereniteta pod izgovorom da je razbijanje Bosne i Hercegovine garancija za mir i “zaštitu zapadnih vrijednosti” od “prodora islamističkog svijeta”.

Iza toga stoje dobro poznati lobisti koji, mada ne rade za iste centre moći, lako pronalaze zajednički jezik kada žele promovisati svoje interese. Jedan od njih je Dodikov lobista Rod Blagojevich, koji je već pisao za ovaj medij.

Cilj takvog diskursa je jasan: kod američke desničarske publike stvoriti utisak da su Bošnjaci svojevrsna iranska ispostava na Balkanu, te da je sada pravo vrijeme da se “spriječi njihov prodor” novom unutrašnjom podjelom.

Tekst upravo tako i počinje. Autorica Anath Hartmann citira natpis na Ambasadi Irana u Sarajevu: „U znak sjećanja na Irance koji su žrtvovali svoje živote za mir u Bosni i Hercegovini”.

“Ove riječi bi mogle iznenaditi Amerikance, od kojih mnogi vjerovatno ne znaju za dugu historiju prodora islamističkog svijeta na Balkanu. Za Srbe u Republici Srpskoj, koja zajedno s Federacijom Bosne i Hercegovine čini državu Bosnu i Hercegovinu od Dejtonskog sporazuma 1995. godine, veze regije s ekstremizmom su dobro poznate. Danas se ti radikalni pipci učvršćuju”, navodi Hartmann u tekstu.

Šta znači islamistički svijet? Iako nije navedeno, time se identitet Bošnjaka, koji su većinom muslimani, kod prosječnog američkog desno orijentisanog čitatelja, povezuje s ekstremizmom i radikalizmom koji predstavlja prijetnju Zapadu i “pravim zapadnim vrijednostima”.

Ovakva retorika nije ništa novo u Americi, RS-u pa i evropskim krugovima, ali postaje opasna kada se u državi s Donaldom Trumpom na čelu stvara slika o ugroženim „hrišćanima“ u srcu Evrope kojima prijeti dolazak hordi “ekstremističkih islamista s istoka”.

Autorica je razgovarala s Dodikom koji joj je rekao da se “radikalizirane grupe njeguju” dok ona razgovor s Dodikom predstavlja kao ekskluzivni intervju.

Podsjeća da je Dodik osuđen na godinu dana zatvora (kazna preinačena u novčanu) i Sud Bosne i Hercegovine mu je zabranio obavljanje funkcije na šest godina.

“Nijedan od sedam trenutnih sudija tog suda nije iz Republike Srpske”, kaže Hartmann. U ovoj rečenici odaje koliko ustvari nema pojma o čemu piše. Dodik joj je vjerovatno pričao o Ustavnom sudu BiH u kojem, istina, nema sudija iz RS, ali zato što ih Narodna skupština ne imenuje.

Dalje nastavlja pisati o presudi. Dok čitate imate osjećaj da je tekst pisao Dodik lično ili neko od njegovih pristalica. Pojašnjava da je “Dodikov prekršaj odbijanje da provede odluke koje je donio Christian Schmidt, visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu”.

Gospodin Schmidt je, piše autorica, njemački državljanin kojeg je Vijeće za provedbu mira imenovalo 2021. godine da upravlja Bosnom i Hercegovinom.

“Da, dobro ste pročitali. Zapadnoevropski birokrata kojeg su postavili drugi birokrati govori vladi republike šta da radi. Razmislite o tome na trenutak”, navodi autorica.

Citira Dodika koji kaže da “radikalne muslimane u regionu finansiraju isti oni koji finansiraju Islamsku državu: Iran, Saudijska Arabija i drugi”.

Interesantno je da je Dodik platio četiri miliona dolara lobisti Ariju Ben-Menasheu, bivšem izraelskom vojnom obavještajcu, da mu, između ostalog, dogovori sastanak sa saudijskim princem Muhammedom bin Salmanom.

U skandaloznom tekstu govori se i o “stotinama bosanskih muslimana koji su se pridružili Islamskoj državi u Siriji i Iraku” te “iranskim borcima i oružju koji su bosanskim muslimanima pomagali protiv Srba tokom rata u Bosni”.

“Sada Srpska mora da žanje ono što ‘istinski vjernici’ nikada nisu prestali sijati”, zaključak je dijela teksta koji ponovo upozorava na “strašne muslimane” u BiH koji ugrožavaju hrišćane.

Podsjetimo da je, naprimjer, Sud BiH Samira Nukića osudio na uslovnu kaznu zatvora za izazivanje mržnje zbog komentara koje je na Facebooku objavio o stradaloj djeci hrvatske nacionalnosti u Vitezu.

Ali Dodik autorici laže da policija u BiH ne može hapsiti ekstremiste. To je, prema Dodikovim riječima, kako se navodi u tekstu, glavni razlog zbog kojeg nezavisnost Republike Srpske mora uskoro doći.

„Stvari se pogoršavaju. Zato smo sada došli ovdje. Izgubili smo previše da bismo se oslanjali na bilo kakav dijalog. … Uskoro ćemo donijeti važnu procjenu s našim prijateljima [u vezi s nezavisnošću]. Bez države nema slobode”, govori Dodik, koji je nakon dolaska iz SAD najavio vraćanje nadležnosti entitetu, uspostavu vojske RS-a i sve ono što je NSRS povukla prošle godine da bi Dodiku bile ukinute američke sankcije.

“Dodik i njegovi saveznici traže priznanje tri države u Bosni i Hercegovini: jedne za Srbe, druge za Hrvate i treće za Bošnjake”, navodi Hartmann. Ko su u ovom slučaju Dodikovi saveznici nije precizirano. Ali je sigurno da ih je i u Evropi sve više. Već smo pisali o tome kako je u Banjoj Luci osnovana kancelarija za mađarske sigurnosne snage dok državne sigurnosne agencije o tome šute.

‘Zabrinut’ za zapadne vrijednosti, Dodik upozorava da ih ne čeka ništa dobro u trenutnom ustrojstvu države.

„Dođe trenutak u međunarodnim odnosima kada [razgovori] više ne funkcionišu“, rekao je Dodik. „S nezavisnošću bi svi bili u miru. Niko ne bi mogao nametati ništa drugima. Nikada nismo pokušali živjeti jedni pored drugih. Dopustite nam da donosimo vlastite odluke. Mandat predsjednika Trumpa je naša šansa za nezavisnost“, citira Dodika Anath Hartmann, koja je zamjenica urednika komentara za The Washington Times.

Dodik očito procjenjuje da se globalni politički vjetrovi mijenjaju i da je trenutak povoljan za otvaranje pitanja nezavisnosti RS koje je do sada pokretao za dobijanje glasova uoči izbora.

Ako se nezavisnost RS u američkom javnom prostoru uspije upakovati kao sigurnosno pitanje i dio šireg civilizacijskog sukoba, Dodik će dobiti ono što godinama traži: političku legitimaciju za projekat koji je u suštini antiustavan i destabilizirajući. Problem nije samo u jednom tekstu, nego u činjenici da se narativ o “islamističkoj prijetnji” koristi kao sredstvo za prekrajanje granica u srcu Evrope.

Pitanje je, međutim, da li će američki politički establišment nasjesti na pojednostavljene narative o “radikalnim muslimanima” i koliko će Predsjedništvo BiH i Ministarstvo vanjskih poslova uraditi da raskrinkaju Dodika. Za sada im ne ide dobro.