Dželal Hodžić: Nikšić i Konaković otvorili vrata destruktivnim politikama

Dželal Hodžić privodi kraju prvi mandat na čelu Stranke demokratske akcije (SDA) Makedonije, najstarije, ali i najveće i historijski najvažnije političke stranke Bošnjaka u Republici Sjevernoj Makedoniji. Po obrazovanju je novinar, a njegove izjave, mišljenja, kolumne i intervjui objavljivani su u najutjecajnijim makedonskim i regionalnim medijima.

Prije zvaničnog ulaska u politiku, stekao je dugogodišnje iskustvo u nevladinom sektoru, promovirajući ljudska prava, demokratske vrijednosti i štiteći najugroženije kategorije društva. Kontinuirano se zalaže za ostvarivanje prava Bošnjaka u Sjevernoj Makedoniji.

Hodžić je bio zamjenik direktora Vladine agencije za ostvarivanje prava zajednica od 2017. do 2024. godine.

Za portal !Odgovor govori o odjecima geopolitičkih procesa Balkanu, sa posebnim akcentom na S. Makedoniju i Bosnu i Hercegovinu.

!Odgovor: BiH i S. Makedonija imaju brojne historijske, društvene, kulturne i političke sličnosti. U tom kontekstu bošnjačka zajednica u Makedoniji je najbolji most između dvije države. Po čemu su slične, a po čemu različite ove dvije balkanske države?

Sjeverna Makedonija i Bosna i Hercegovina imaju mnogo sličnosti. Dijele zajedničku historiju i u Jugoslaviji i u Osmanskom carstvu. Njihove glavne gradove, Skoplje i Sarajevo, povezuje historijska ličnost Isa-beg Isaković.

Danas i S. Makedonija i BiH imaju zajedničke strateške težnje, da budu demokratske države, ekonomski razvijene, članice NATO-a i EU. U obje zemlje prisutan je negativan utjecaj „srpskog sveta“, što djeluje protiv njihovih strateških ciljeva.

S. Makedonija i BiH nemaju otvorenih pitanja. Skoplje i Sarajevo su se bratimili. U S. Makedoniji oko 1 posto stanovništva čine Bošnjaci, koji su integrirani dio makedonskog društva. Imamo uspješne Bošnjake u svakoj sferi društvenog života, od kulture do sporta, medija, biznisa, pa čak i u politici. Potrebno je raditi na poboljšanju saobraćajne povezanosti između dvije zemlje, kao i na povećanju ekonomske razmjene.

!Odgovor: Zajednički izazov za BiH i S Makedoniju, ali i cijeli Balkan jeste srpski hegemonizam oličen kroz isključivi koncept „Srpskog sveta“ koji želi da Balkan stavi u okvire jednog „polusvijeta“. Može li se napraviti kvalitetan odgovor ovom konceptu na relaciji Sarajevo – Podgorica – Tirana – Skoplje?

Smatram da sve zemlje u regiji trebaju zajedno i koordinirano odgovoriti na štetnu politiku koja dolazi iz Beograda, a koja se temelji na ideji Velike Srbije definisanu u SANU. Sve političke snage iz zemalja regije koje su toga svjesne trebaju se umrežiti. Smatram da bi, pored Sarajeva, Skoplja, Tirane i Podgorice, trebalo uključiti i Zagreb i Prištinu, a trebamo i saradnju s progresivnim političarima iz Beograda.

Skoplje i Tirana su pogriješili, nepotrebno su ušli u inicijativu "Otvoreni Balkan", koja je poslužila Srbiji da nametne sliku hegemona na Zapadnom Balkanu, kao i da zaustavi inicijativu "Berlinski proces". Podgorica, Sarajevo i Priština su se ovdje pokazali mnogo mudrijim. Albanija se javno povukla iz "Otvorenog Balkana", dok Skoplje, nažalost, nema snage da se odvoji od negativnog utjecaja velikosrpske politike.

Srbija, svojim negativnim utjecajem, pokušava fundamentalno spriječiti napredak BiH, Crne Gore, Kosova i S. Makedonije ka NATO-u i EU. Srbija je proxy Rusije na Zapadnom Balkanu, baš kao što je Mađarska proxy Rusije u EU. S nadom da je kraj vladavine autoritarnih režima Orbana i Vučića na vidiku, te da dolaze bolja vremena za region.

Naravno, postoje izazovi za bolju koordinaciju za zajednički odgovor na politiku Velike Srbije. Počet ću od Skoplja, gdje je premijer Hristijan Mickovski ideološki vezan za Vučića i Orbana, i za njih u Skoplju predstavlja ono što je Milorad Dodik u Banjoj Luci. Zatim, kako sarađivati sa Albinom Kurtijem, koji je u S. Makedoniji politički mentor albanskog bloka koji je Mickovskom partner u tome da S. Makedonija napusti evropski put i velikom brzinom uđe u „srpski svet“.

Ili kako tumačiti da parlamentarna većina u Crnoj Gori bira za predsjednika crnogorskog parlamenta Andriju Mandića?! Andrija Mandić je politički brat Dodika, Vučića i Mickovskog. Znamo kakve je nerede u BiH izazvao tandem Konaković i Nikšić, koji doslovno i brutalno daju političke ustupke destruktivnim politikama i u BiH i u Beogradu i Zagrebu, samo da bi se održali na vlasti, koju nisu zaslužili na izborima. Situacija u Zagrebu nije mnogo drugačija, oni, zajedno s Orbanom i Vučićem, podržavaju Dragana Čovića, u njegovom partnerstvu s Dodikom, u pokušaju razbijanja BiH. Očigledno je da Albanija najbolje stoji u regiji, Edi Rama vodi zemlju brzim koracima prema EU.

!Odgovor: S obzirom na promjene na svjetskoj geopolitičkoj sceni, prevrtljivost Trumpa, slabost EU, možemo li govoriti o slabljenju ili jačanju ruskog i drugih malignih utjecaja na Balkan?

Evropa je bila uspavana prije ruske agresije na Ukrajinu. Sada je probuđena, jer su njene granice ugrožene. Sada je svijest EU o zaštiti svojih granica, ali i integraciji zemalja Zapadnog Balkana velika. Trump je čudan sa svojom retorikom, ali rezultati njegove vanjske politike su svakako probuđeni NATO i probuđena EU. On zahtijeva veće finansiranje NATO-a od strane evropskih članica. Za sad, svojom politikom budi EU da više pomogne Ukrajini. Naravno, njegov brutalni populizam nije u skladu s demokratskim principima na koje smo se navikli, ali je očigledno mnogo agilniji od ranijih administracija u Washingtonu.

Imamo napredak oko Južne interkonekcije u BiH, a paralelno dramu oko NIS-a u Srbiji... Zapad je mapirao ruski utjecaj, a nažalost, počeo je djelovati kasno.

Da je Srbija proxy Rusije na Zapadnom Balkanu, otvoreno je izjavio David Cameron, bivši britanski premijer i ministar vanjskih poslova. Da bi se to promijenilo, Srbija mora biti demokratizovana, pratimo studentske proteste i vidjet ćemo rezultate sljedećih izbora u Srbiji kad god se dogode.

U državama Zapadnog Balkana, mediji iz Srbije, sa svojim partnerima, sistematski podstiču antidemokratska i antizapadna raspoloženja. Dakle, imamo paradoks da ljudi koji pljuju po Zapadu, navijaju za Rusiju, ipak žele da žive u dobro organizovanim demokratski, ekonomski razvijenim zapadnim zemljama.

!Odgovor: Ulazak S. Makedonije u NATO je po mnogim parametrima bio presedan. Šta BiH može naučiti ili primijeniti iz ovog makedonskog iskustva?

Ponekad političke elite, opijene moći koju imaju, misle da se svijet vrti oko njih. Manje države su svjedoci da se pravila koja vrijede za velike ne primjenjuju i na njih. Vrlo često manje države znaju odbaciti rješenja koja su svakako nepravedna, ali mogu biti korisna. Praksa pokazuje da mnogo češće nakon odbačenih nepravednih rješenja dolaze još gora vremena.

BiH ima iskustvo s Dejtonskim sporazumom, koji je donio mir, ali i usporio razvoj države zbog mehanizama blokade. S. Makedonija je promijenila i ime i zastavu države, ali je zauzvrat dobila mjesto u najmoćnijoj svjetskoj političkoj, bezbjednosnoj, ekonomskoj i demokratskoj alijansi – NATO savezu.

Manje države uvijek moraju ići naprijed korak po korak, u pravom smjeru. Nažalost, sadašnje vlasti i u BiH i u S. Makedoniji propuštaju šansu za ubrzano članstvo u EU, u sljedećem proširenju koje će se dogoditi do 2030. godine, u vozu s Crnom Gorom i Albanijom.

Nema potpune pravde, male zemlje moraju biti mudre, praviti kompromise, uz zaštitu svojih glavnih interesa. Naravno, kada si mali, moraš biti obrazovaniji i sposobniji od velikih.

!Odgovor: Trenutna vlast u S. Makedoniji ima sličnosti s vladajućim konceptom u BiH, odnosno FBiH. VMRO i SNSD su ideološki bliske, dok na albanskoj sceni imamo vladavinu manjine kroz koaliciju sličnoj Trojki. Među tim strankama imamo i one koji su kroz pozivanje na vjerske vrijednosti privukli glasače. Da li su takvi politički koncepti održivi?

Makedonski premijer ponosno sarađuje s Vučićem i Orbanom, baš kao i Dodik. Paradoks je da uprkos svim ustupcima, S. Makedonija sada blokira svoj evropski put iznutra. Mediji na makedonskom jeziku prave totem od Aleksandra Vučića i vrlo stidljivo izvještavaju o studentskim protestima. Vrlo je iznenađujuće da je nova vlada u S. Makedoniji pronašla albanskog partnera u političkoj ideji zaustavljanja evropskih integracija zemlje s Albanijom i Crnom Gorom i "parkiranja" pored Srbije. To se dešava zbog rivalstava Edija Rame i Albina Kurtija.

Međutim, bilo je neočekivano da Dodik i Čović pronađu bošnjačkog partnera za takvo uništavanje BiH, pa vidimo da se našao tandem Nermina Nikšića i Elmedina Konakovića. Rezultat je da BiH stagnira već četiri godine. Isto važi i za S. Makedoniju, sve je doslovno stalo, osim tendera i korupcije. Ta pojava je intenzivirana do maksimuma.

Podsjećam da je Mađarska novoj vladi u S. Makedoniji dala milijardu eura kredita, za koji mediji pišu da je kineski novac, koji vlada troši vrlo netransparentno. Ne znam ko je više u Budimpešti, Dodik ili Mickoski, teško je razlikovati njihove posjete. Ali znam da je Orban jedini lider iz Evrope koji ide Putinu na noge. Te političke elite čine doslovno sve da zaustave EU integracije. To je u geopolitičkom interesu Moskve. Beograd zna da u trenutku kada BiH postane članica NATO-a i EU, njihovi snovi o novim granicama na Zapadnom Balkanu prestaju.

!Odgovor: Iako je S. Makedonija bila regionalni lider u pregovorima s EU, njen put je praktično zaustavljen nakon promjene vlasti prošle godine. Možemo li očekivati vanredne izbore u Makedoniji i povratak u EU-integracije?

Najnoviji izvještaj EU o S. Makedoniji je najgori izvještaj u posljednjih 8-9 godina. Vrlo precizno ukazuje na stagnaciju, a u nekoliko oblasti čak i nazadovanje.

Ako je nova vlada uspjela zaustaviti evropski put zemlje, ako je procenat ekonomskog rasta niži od inflacije, ako institucije i administracija nisu transparentne u svom radu, ako je povjerenje građana u pravosudni sistem 2 %, ako imamo političku krizu i slom povjerenja između različitih etničkih grupa, onda je jasno da je S. Makedonija ušla u društvenu krizu. Ta društvena kriza sadrži više kriza, kao što su ekonomska, institucionalna, politička... Bojim se da će vlada u S. Makedoniji, kako bi skrenula pažnju sa problema koji se dešavaju, početi proizvoditi međuetničke probleme. S. Makedonija danas ima zamrznute odnose sa Bugarskom, kao i slabe odnose sa Grčkom i Albanijom, a dobre odnose samo sa Srbijom i Kosovom.

Sve ovo nije održivo na srednji rok. Sljedeći parlamentarni izbori trebali bi se održati u proljeće 2028. godine, ali sam uvjeren da će biti ili krajem 2026. ili u proljeće 2027. Ova vlada razmišlja samo o tome kako opstati na vlasti, a ne o rješavanju problema države i građana. Vođeni tom logikom, željet će prijevremene izbore, prije nego što se opozicija konsoliduje.

!Odgovor: Naredne godine su izbori u BiH. Kao i obično i ovi će biti historijski. Može li BiH, odnosno Bošnjaci, nakon izbora očekivati suštinske promjene?

Prvo pravilo je da ne možete očekivati da će probleme riješiti onaj ko ih proizvodi. Kada je Nermin Nikšić sredinom 2023. godine otišao kod Orbana, nije mu smetala podrška koju je Orbán davao Dodikovim postupcima dok je pokušavao razbiti BiH. Na tom sastanku, Orbán je izrazio stav da EU više treba Balkan nego što Balkanu treba EU. Nikšić ovdje nije reagovao, kao što je Izetbegović reagovao na drugu temu na konferenciji za novinare u Beogradu s Vučićem.

Cijela javnost u BiH se sjeća Konakovićeve naracije da imamo novog Dodika na sceni, pa sada vidimo drame koje zemlja proživljava u vezi s tim hoće li Dodik ostati predsjednik SNSD-a nakon presude ili ne. Politika je umjetnost mogućeg, a okvire unutar kojih djelujemo u svijetu koji je poludio (Gaza, Ukrajina...) moraju voditi ljudi koji poznaju posao, i koji se vode državnim interesima. Konaković vjerovatno nije ni sanjao dok je bio student da će jednog dana biti ministar vanjskih poslova.

I S. Makedoniji i BiH potrebne su fundamentalne promjene u kojima će se unaprijediti demokratski mehanizmi, institucije će biti transparentne, a putem ka EU, u slučaju Bosne i Hercegovine i ka NATO-u, osigurati će se preduslovi za održivi demokratski i ekonomski razvoj. Sa sadašnjim političkim elitama na vlasti, obje zemlje stagniraju.

Vlasti i u BiH i u S. Makedoniji ne mogu se urazumiti jer im nedostaje demokratski kapacitet. Jednostavno ih je potrebno zamijeniti ako građani žele da njihove zemlje krenu ka boljem sutra.