Bošnjaci i državnost: Između naslijeđa ZAVNOBiH-a i realpolitike

U drugoj polovini 20. stoljeća geopolitika ponovo počinje dominirati međunarodnim odnosima, otvarajući novu epohu nadmetanja na svjetskoj sceni. Od tada pa sve do danas gotovo da ne prestaju rivalstva u domeni politike, ekonomije i sigurnosti, u kojima učestvuju i veliki geopolitički akteri i male države koje nemaju presudan utjecaj na globalne procese.

Bosna i Hercegovina je, kao mala država, kroz svoju historiju bila predmet interesa različitih geopolitičkih centara, što potvrđuju i brojni međunarodni forumi na kojima se raspravljalo o njenom statusu.

U danima kada se prisjećamo odluka ZAVNOBiH-a, kojima je obnovljena državnost Bosne i Hercegovine i postavljeni savremeni politički okviri njenog postojanja, važno je, pored historijskih činjenica, porazmisliti o mogućim pravcima za jačanje opstojnosti države u današnjem geopolitički napregnutom vremenu.

ZAVNOBiH je jasno utvrdio da u Bosni i Hercegovini ima mjesta za sve koji joj žele dobro i priznaju njen opstanak. To se nije promijenilo ni u vrijeme srpsko-hrvatskih agresorskih političkih projekata koji su pokušali svoje sporove riješiti na račun BiH. Ti su projekti imali podršku značajnog dijela bosanskohercegovačkih Srba i Hrvata, ali Bošnjaci to nikada nisu koristili kao osnov za osporavanje njihovog političkog učešća, poštujući ustavni poredak države.

Historijska je činjenica da je ZAVNOBiH nastao dogovorom bošnjačkog, srpskog i hrvatskog faktora, uprkos današnjim pokušajima pojedinih političkih aktera da to ospore. U dejtonskoj realnosti i dalje je vidljivo da dva politička aktera često ne poštuju ni državu Bosnu i Hercegovinu ni vašingtonsko-dejtonski okvir koji isključuje mogućnost stvaranja paradržavnih projekata.

Koliko god neki pokušavali problematizirati ulogu Bošnjaka u definiranju vanjskopolitičkih i državnih prioriteta, činjenica je da su najstabilniji demokratski procesi danas u sredinama s bošnjačkom većinom, kao i da se Bošnjaci najozbiljnije bave dugoročnom budućnošću države. Bosanskohercegovački interes i interes Bošnjaka u tom smislu nisu suprotstavljeni nego podudarni. Oni koji nas vraćaju na procese završene u 20. stoljeću otvaraju lažne dileme koje u današnjem svijetu postaju sve irelevantnije.

Umjesto vraćanja na stare rasprave, Bošnjaci trebaju djelovati u skladu s realpolitikom današnjeg vremena i fokusirati se na ono što je moguće. Za snažan državni sentiment potrebno je precizno odrediti prioritete. Ključno je očuvati ono što je obnovljeno ZAVNOBiH-om, potvrđeno Referendumom 1992. godine i odbranjeno borbom Armije Republike Bosne i Hercegovine do kraja 1995. godine.

Bošnjaci, kao nosioci obnove nezavisnosti i odbrane države, trebaju zadržati inkluzivan pristup prema svima koji se zalažu za Bosnu i Hercegovinu. Posebno je važno promijeniti narativ u javnom i međunarodnom prostoru: umjesto stalnog naglašavanja uloge žrtve, potrebno je — uz oslanjanje na činjenice — istaći da su Bosna i Hercegovina i Bošnjaci iz rata izašli kao pobjednici te politički i društveno ojačani. Uprkos genocidu, Bošnjaci su uspjeli da se politički, društveno, ekonomski i intelektualno oporave i napreduju.

Bošnjaci danas uživaju najširi nivo političkih prava i najpovoljniju političko-ekonomsku poziciju u svojoj historiji. To ih obavezuje da napuste narativ ugroženosti, naročito na međunarodnom planu. U današnjim globalnim odnosima cijeni se sposobnost jačanja vlastitih kapaciteta i aktivnog djelovanja, a ne pasivno očekivanje vanjskog zaštitnika.

Zato je jačanje institucija, kao i stalna institucionalna i vaninstitucionalna diplomatska aktivnost, nužan uslov za jačanje državne pozicije. Najveći doprinos Bošnjaka jačanju Bosne i Hercegovine jeste jačanje samosvijesti o važnosti države kao centralne institucije njihovog političkog i društvenog života. Odnosi u svijetu brzo se mijenjaju; garancije ne postoje, a racionalnost mora imati prednost nad emocijama.

Ako Bošnjaci žele da i za stotinu godina obilježavaju ZAVNOBiH i obnovu državnosti, moraju iz javnog diskursa ukloniti defetizam i osjećaj inferiornosti i u javnom prostoru koristiti činjenice koje rade u korist države. Jaku zajednicu grade jaki pojedinci, a oni se ne razvijaju u okruženju u kojem dominiraju narativi ugroženosti i defetizma, nego u okruženju usmjerenom ka jasnom cilju: jačanju svih segmenata važnih za Bosnu i Hercegovinu.