Ima li nade za nadu?

Zapad ubrzano stari. Uzmimo kao parametar srednju dob (median age). Primjera radi, po podacima EU, 1950. je pola stanovništva u Evropi bilo starije od 30 godina; pola je bilo mlađe od 30.

Danas je situacija radikalno drugačija. Evropsko stanovništvo je znatno starije. Srednja dob je sa nekadašnjih 30 skočila na čak 45 godina, što znači da čak pola Evropljana ima više od 45 godina.

To znači da su ljevičarske ideologije, koje se temelje na nadi i optimizmu, izgubile demografsku, a mogli bismo čak reći i fiziološku osnovu. Jedno je kada osobu mlađu od 30 godina uvjeravate da je moguća svjetlija budućnost, dok je posve drugo kada isto to govorite osobi starijoj od 45 godina. Onima iznad 65 nećete ni govoriti šta ih čeka u budućnosti.

Srednja dob u New Yorku iznosi 38 i znatno je bolja od one u Evropi. Dakle, polovina njujorškog stanovništva mlađa je od 38 godina. To jedan od uslova koji su omogućili da za novog gradonačelnika tog grada bude izabran tridesetčetverogodišnji demokratski socijalista Zohran Mamdani.

Analize kažu da je čak 75 % mladih glasača (18–29 godina) glasalo za Mamdanija na nedavnim izborima, a samo 19 % za njegovog protukandidata Andrewa Cuoma.

Čak 82 % mladih žena, 83 % mladih Afroamerikanaca i 85 % mladih Latinoamerikanaca je glasalo za Mamdanija.

Koliko su ulogu imali mladi, pokazuje i to što je 62 % mladih bijelaca podržalo Mamdanija, migranta i tamnoputog muslimana, a samo 33 % Cuoma, kršćanina i bijelca.

Analitičari su objasnili da je najveći porast izlaznosti bio upravo kod mlađih birača. Također, dobar dio njih utjecao i na svoje roditelje da izađu na izbore i podrže novo lice.

U izjavi za Reuters Michael Derby, dvadesetšestogodišnji Njujorčanin, glumac koji radi i kao konobar, kaže da je “sama ideja da neko mlad, neko ko ima nove ideje i može provesti nove politike bila inspirativna”.

Sve ovo ne otkriva tajnu Mamdanijeve pobjede u cijelosti, ali ukazuju na neke bitne osobine njegove baze.

U Bosni i Hercegovini srednja dob stanovništva je za 8 godina viša od one u New Yorku. Čak polovina našeg stanovništva je starija od 46 godina. U tom pogledu ne odudaramo mnogo od EU, čije stanovništvo ima srednju dob od 45 godina. U jednoj Italiji ona je čak 49 godina. Dakle, Evropa je zemlja za starce.

U takvom ambijentu nije nemoguće voditi istu politiku kao i Mamdani – dakle, onu koja u fokus stavlja nadu a ne strah. Nije nemoguće, ali je znatno teže naići na plodno tlo. Biračko tijelo, koje uglavnom čine stariji ljudi, jeste konzervativnije, preferira stabilnost, sklonije je strahu nego nadi itd.

Zato ne iznenađuje što na čelu evropskih država vidimo čelnike poput njemačkog kancelara Friedricha Merza (70), predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen (67), britanskog premijera Keira Starmera (63) itd. Dakle, vidimo sve same suprotnosti Mamdaniju. I pri tome, najvjerovatnije će ih smijeniti Alternativa za Njemačku, Nacionalni front, Konzervativna stranka itd, a ne mamdanijevska ljevica. Istina, bilo je u Evropi i mlađih političara, poput Sebastiana Kurza, ali oni su vodili staračku politiku, nikako mladalačku kao Mamdani.

Ista je situacija u regionu, kao i u našoj zemlji. Čelnici poput Milorada Dodika (66), Dragana Čovića (69), Nermina Nikšića (64), Bakira Izetbegovića (69), Željka Komšića (61), Peđe Kojovića (60) itd, savršeno se uklapaju u demografsku sliku našeg stanovništva.

U takvoj situaciji, ne čudi što je pojava mladih političara u rukovodstvima etabliranih stranaka prije incident, nego ustaljena praksa. A čak i kad se pojave nešto mlađi lideri, poput Sabine Ćudić (43), njihova politika više liči na onu Hillary Clinton, nego na Mamdanijevu.

Francuski revolucionar Maximillian Robespierre imao je 34 godine kada se našao na čelu Komiteta javnog spasa. (Dakle, isto kao Mamdani trenutno.)

U vrijeme Velike revolucije, francusko stanovništvo je bilo ekstremno mlado. Primjera radi, očekivana životna dob je iznosila 30 godina. Danas, u Francuskoj, očekivana životna dob je oko 80 godina.

Slično je i u Bosni i Hercegovini, gdje očekivana životna dob iznosi preko 77 godina, što je 17 godina više od očekivane životne dobi u socijalističkoj BiH, naprimjer, 1960. godine. Da i ne govorim o ranijim vremenima.

Nije čudo da revolucionarne ideje ne nailaze na plodno tlo. Imamo ostarjelo stanovništvo, koje je skeptično prema revolucionarnim idejama, velikim nadama, itd. Ljudi, koji više nemaju u prosjeku 20 godina, već 45, imaju znatno manje sluha za idealiste u politici.

Eksperti upozoravaju da će u slučaju pobjede krajnje desnice (AFD, Reform itd.) i smanjenja priliva migranata evropsko stanovništvo postati još starije. Evropski prirodni priraštaj je tako loš da bi, naprimjer, Njemačka, ako ne bi primala migrante, do kraja stoljeća ostala bez 30 miliona stanovnika, Italija bez 22 miliona itd.

Trenutno 21 % stanovnika EU ima 65 i više godina. Do kraja stoljeća, udio najstarijeg dijela populacije (65+) će porasti na čak 32%, a u slučaju da EU ne bude primala migrante na nevjerovatnih 36 %! Dakle, evropsko stanovništvo bi postalo gotovo duplo starijeg od ovog ionako starog.

To znači da je jedina šansa za progresivnu ljevicu potpuno otvaranje granica za migrante. Nije slučajno da je upravo to politika koju propagira novi gradonačelnik New Yorka.

„New York će ostati grad imigranata; on je grad koji su izgradili imigranti, koji su oznaživali imigranti, a od večeras ga i predvodi imigrant“, poručio je Mamdani u pobjedničkom govoru.

“Natalitetske mjere” koje podržavaju Viktor Orban ili naše stranke (kao što su uvođenje naknada za porodilje ili poreskih olakšica za višečlane porodice) ne mogu riješiti problem. Samo migranti mogu nadomjestiti populacijski gubitak.

U Bosni i Hercegovini, još uvijek nijedna stranka nema hrabrosti zagovarati masovan priliv migranata. Čak su i lijeve stranke u tom pogledu prilično desno. Ali za razliku od desnih, starenje mnogo više pogađa lijeve stranke, te će, ako ne dođe do priliva migranata, biti sve manje nade za nadu.