Čelični duh bošnjačkog naroda ne može ništa slomiti – intervju hafiza Spahića, 1993

Na današnji dan sjećamo se hafiza Ismeta ef. Spahića, uglednog alima, dugogodišnjeg profesora Gazi Husrev-begove medrese, hatiba Gazi Husrev-begove džamije i bivšeg zamjenika reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Hafiz Spahić je svoj život posvetio hizmetu vjeri, znanju i svom narodu, ostavivši dubok trag u vjerskom i obrazovnom životu Bosne i Hercegovine.

Tim povodom donosimo njegov intervju za list Preporod iz novembra 1993. godine, koji je dao novinaru Salihu Smajloviću neposredno nakon izlaska iz opkoljenog Sarajeva.

Ovaj razgovor predstavlja svjedočanstvo vremena, vjere i istrajnosti jednog istinskog alima.

Preporod: Hafize, ovo je Vaš prvi izlazak nakon neprekidnog boravka u trajanju do 20 mjeseci u blokiranom Sarajevu. Kakav je bio prvi utisak nakon izlaska iz ove halke?

Spahić: Utisak nekog čovjeka koji prvi put napušta koncentracioni logor koji drže Ujedinjene nacije na čelu sa Butrosom Galijem, kad se nađe na slobodi, na slobodnoj teritoriji veoma je impresivan i često puta čovjek ne može da povjeruje samom sebi da se ljudi normalno kreću, trguju, obavljaju svakodnevne poslove bez straha od granata i ratnih sukoba. Bilo je divno posmatrati pazarni dan u Zenici, Visokom sa punim tezgama, kao u dobra vremena.

Duh bošnjačkog muslimanskog naroda je veoma jak i posmatrajući šehidska groblja koja se prostiru po slobodnim teritorijama, postaje sve jači. Zbog toga, kad se čovjek nađe u takvoj sredini, osjeća se snažnijim, jačim, pun sreće i radosti što pripada takvim ponosom narodu.

Preporod: Bili ste u Zenici, Visokom, Fojnici, Varešu i Željeznom Polju (Žepče), pa nas zanima kakav je tamo vjerski život, i da li se naš muslimanski-Bošnjački narod čvršće nego do sada prihvatio svoje vjere, dini-Islama?

Spahić: Vjerski život na slobodnim teritorijama odvija se sasvim normalno. Vjerska pouka je ušla u škole, a odvija se i po džamijama i mektebima. Džamije i mektebi su puni džematlija. Posebno je zadovoljstvo vidjeti omladinu u vojnim uniformama kako ispunjavaju naše safove.

Posjetio sam i medresu koja radi u Gračanici kod Visokog, čiji je program usklađen sa programom Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Imaju dva prva i dva druga razreda sa ukupno stotinu učenika. Čitav ovaj region koji sam posjetio spada pod muftijstvo u Zenici i muftija hafiz Halil ef. Mehtić je bio u mojoj pratnji dok sam obilazio ovaj teren. Zapazili smo da je dobar broj imama aktivno uključen u borbu, a ostali su manje, više, vezani za logističku i moralnu podršku.

Preporod: Вili ste na području Žepča (Željezno Polje). Do nas sa tog područja dopire manje informacija, pa nas zanima kakva je situacija u gradu Žepču. Šta se može saznati od izbjeglica iz Novog Šehera za situaciju u tom mjestu, za sudbinu tamošnjih džamija?

Spahić: Što se tiče Novog Šehera, sav muslimanski živalj je otud iseljen i protjeran. Sela su, manje više, sva popaljena, a nijedna džamija niti mesdžid nisu usprav, ili su porušeni ili popaljeni. Baš ovih dana je zadnja grupa žena i djece i staraca protjerano na slobodnu teritoriju Željeznog Polja. Žepče je potpuno okupirano, još uvijek veliki broj muslimana se nalazi u logoru. Od žepačkih džamija jedino je usprav nova džamija koja je bila zapaljena, ali nije izgorjela i sada se u njoj obavlja džuma namaz.

Preporod: Imam Nedžib ef. Zgrčo ubijen?

Spahić: Grupa imama sa tog područja bila je u logoru, od kojih je Nedžib ef. Zgrčo, imam u Begovom hanu, koji je slučajno otišao u Žepče, pa je zatvoren, isprebijan i na koncu ubijen. Tijelo su mu bacili u Bosnu i voda ga je tek nakon mjesec dana izbacila. Kolega ga je prepoznao samo po odjeći. Neki imami su još uvijek u logoru. Život u Željeznom polju se odvija sa velikim poteškoćama, jer se u tim selima nalazi veliki broj izbjeglica iz Šehera i Žepča.

To su planinska sela i poljoprivreda je dosta slaba, pa je ishrana problem broj jedan. Vjerski život u tim selima je vrlo aktivan. Vjerska pouka se održava u svim džamijama, mesdžidima, pa i u školi. Vidio sam nekolicinu mlađih imama koji su uključeni u armiju BiH kao aktivni borci ili kao lica zadužena za moral i vjerska pitanja. U Busovači je još uvijek zatvoren imam Enver ef. Prolaz sa ženom i trojedjece, te predsjednik Odbora IZ Busovača sa svojom porodicom.

Preporod: Imam iz Semizovca Hasib ef. Ramić ubijen sa svojom ženom i četvero djece?

Spahić: Da su i imami izloženi u ovom ratu stradanjima potvrđuje i slučaj Hasib ef. Ramića iz Semizovca. U Brezi i Visokom su mi potvrdili da je on zaklan zajedno sa svojom ženom i četvero djece.

Preporod: Koliko je stradalo vjerskih objekata na području koje ste posjetili?

Već smo istakli uništene objekte na području Žepča i Novog Šehera. Na području Vareša je spaljena i porušena čuvena džamija u Karićima, stara preko 400 godina, koju su porušili četnici. Ustaše su porušile džamiju i gasulhane u Daštanskom. U Stupnom Dolu su porušili mesdžid i gusulhanu kao i u još dva, tri sela porušeni su mesdžidi i džamija (ne sjećam se imena tih sela). Te informacije smo dobili od imama Muhamed ef. Hadžibaščaušević. Na području Ilijaša su porušene džamije u Misoči, Donjoj i Gornjoj, zatim mesdžid u Luci i Lješevu te džamija u Ilijašu. Na brezanskom području su teško oštećene džamije u Izbodu, Vrboviku i Župči.

U Kiseljaku su džamije stradale, neke do temelja, kod nekih samo munare. U Busovači je džamija srušena, kao i obje džamije u Ahmićima. U zadnjoj akciji na Fojnicu porušene su dvije džamije u Pločarima, te tekija i turbe na Oglavku. Džamiji i džematu pored Viteza je srušena munara, a u Sadovačama mesdžid. Na svom tom terenu kog sam posjetio nisam primijetio da je porušena niti zapaljena nijedna katolička crkva, što može služiti na ponos Bošnjačkom, muslimanskom narodu.

Preporod: Upravo na području Srednje Bosne, na kome ste boravili ima dosta naših muhadžira, naročito iz Istočne Bosne i Bos. krajine. Jeste li mogli osjetiti kako su oni prihvaćeni od strane svojih domaćina?

Spahić: U Srednjoj Bosni je zaista veliki broj muhadžira, posebno u Zenici. Koliko sam ja mogao primijetiti muhadžiri su na tim područjima zaista primljeni bratski. Posebno je veliki doprinos u zbrinjavanju muhadžira dala Zenica. Vjerujem da sve mogućnosti nisu iscrpljene, pa se na tom planu mogu postići još bolji rezultati. Ima dosta praznih prostora koji nisu naseljeni i zemljišta koje nije obrađeno, gdje bi trebalo naseliti pojedina lica.

Preporod: U Zenici je po prvi put u povijesti osnovano muftijstvo i izabran prvi muftija za to područje h. hafiz Halil ef. Mehtić. Isto tako je odnedavno trebalo u Zenici otpočeti sa radom Islamska pedagoška akademija. Tu su i druge organizacije vjerskog, društvenog i kulturnog života bošnjačkog naroda. Pošto ste te ustanove posjetili i upoznali se s njihovim radom, molimo Vas da o tome iznesete svoju ocjenu?

Spahić: Što se tiče muftijstva ono radi punom parom, a posebno na otvaranju Islamske pedagoške akademije. Ovih dana je zakazan prijemni ispit i interesovanje za upis na akademiju je veliki. Prijavljeno je 160 kandidata. Jedan dio njih će biti primljeni na redovni, a drugi na vanredni studij. Zgrada Akademije još nije do kraja urađena za svoju funkciju, pa se ovih dana na tome užurbano radi.

Mislim da je postavljanje muftije za Zenicu i okrug pravi pogodak, jer je to veliko područje, sa velikim poljem rada, što će ako Bog da muftija sa svojim saradnicima opravdati.

Prepord: Posjetili ste nakon dugo vremena rodno mjesto. Našli ste se kod babe i druge najbliže rodbine, i to nakon što ste doživjeli sudbinu da Vam prošle godine od četničke granate presele na Ahiret tri kćerke i unuka, a prije toga na sličan način ostali ste i bez hanume. Vjerujem da je taj susret bio dirljiv, pa bi ste li mogli nešto o tome reći?

Spahić: Nakon takoreći već dvije godine posjetio sam rodnu kuću i oca. Nastojao sam da dođem kasno noću, jer sam znao da će taj susret biti nakon tragedije moje porodice vrlo dirljiv, težak, pa sam tako i uradio. No, te tragične stvari jedino vjernik dostojanstveno doživljava i preživljava. To sam posebno primjetio na mom ocu, starcu u 91. godini života, koji je volio unučad, ali je tada kad smo se sreli nakon toliko vakta, i nakon svega što se dogodilo kroz suze samo rekao: »To je Božija volja i odredba, i s njom sine moramo biti zadovoljni«.

Preporod: Susretali ste se na putu sa borcima i sa muhadžirima i sa domaćim žiteljima našeg bošnjačkog naroda koji vodi odlučnu bitku za svoj opstanak. Jeste li sada, nakon izlaska veći optimista?

Spahić: Nakon izlaska na slobodnu teritoriju i susreta s našim borcima, muhadžirima i domaćim žiteljima, čovjek stiče dojam da čelični duh bošnjačkog naroda ne može ništa slomiti, da je on sve jači i sigurniji uz Božiju pomoć u svoju pobjedu.

Moral našeg čovjeka i borca je zaista na velikoj visini. Mi moramo biti ponosni što pripadamo tom narodu. To se posebno može vidjeti u odnosu prema drugima.

Kad smo bili u Varešu, vidjeli smo da katolička crkva nije ni taknuta. Dva tamošnja župnika autom koje im je posudila armija RBiH obilaze teren, obavljaju Božiju molitvu i mole svoj narod da se vrati u svoje domove, jer onaj dio hrvatskog naroda koji je ostao u svojim domovima u Varešu živi poptuno slobodno.

Zbog toga se čovjek ne može načuditi kad sluša vijesti iz Čapljine, Ljubuškog i Stoca da se tamo muslimani na silu pokrštavaju, pa im čak ni te krštenice ponovo ne garantuju život i opstanak. Ovakav naš pravedni odnos prema drugim vjerama i nacijama, ubijeđeni smo da će ako Bog da donijeti nama sigurnu pobjedu.

Zbog toga poručujem Bošnjačkom-muslimanskom narodu da ustraje u borbi, da sačuva svoj moral, da ne prihvata prljavu borbu agresora i da dignute glave gleda u svoju budućnost. Molim Allaha dž.š. da ga u tome pomogne.

Hafiz Ismet-ef. Spahić je rođen 1940. godine u Puhovcu kod Zenice, a Gazi Husrev-begovu medresu je završio 1959. godine u Sarajevu. Završio prvi stepen Ekonomije u Zagrebu 1968. godine, a studij je nastavio u Beogradu.

Imamsku dužnost počeo u Visokom 1962. godine. Od 1965. do 1978. godine je glavni imam na području Odbora Islamske zajednice Visoko. Bio je profesor kiraeta u Gazi Husrev-begovoj medresi od 1978. godine, a časnu titulu hafiza je stekao 1980. godine.

Prvim imamom i hatibom Gazi Husrev-begove džamije imenovan je 1985. godine. Za zamjenika reisul-uleme izabran je 1993. godine i na toj funkciji ostao do penzionisanja 2012. godine.

Njegov život je obilježila teška porodična tragedija. Naime, u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu 23. augusta 1992. godine od agresorske granate ispaljene sa položaja oko Sarajeva, u ulici Halači na Baščaršiji poginulo je osam civila a teško ranjeno njih troje.

A među poginulima su bile tri kćerke Almasa, Mahira i Meliha i unuka sedmogodišnja Esma hafiza Spahića. Pored članova porodice hafiza ef. Spahića, stradali su još: Dženan Aljević, Mahir Ferhatović, Tarik Harba i Ismet Suljić. On je svoje kćeri i unuku lično spustio u mezare a ostao je upamćen njegovo govor na dženazi.

Na mjesto vršioca dužnosti direktora Gazi Husrev-begove medrese postavljen je 1998. godine. Do smrti je bio predsjednik Komisije za hifz Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Dobitnik je "Plakete Grada Sarajeva" i brojnih drugih priznanja, među kojima je i priznanje za njegov doprinos u radu i afirmaciji učenja hifza u našoj zemlji.

Objavljivao je tekstove vjerskog sadržaja u IIN Preporod i drugim glasilima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Autor je knjige hutbi u izdanju El-Kalema.