Otrove udišemo, vjetru se nadamo

Sarajevo.

Adnan Mašić

02.11.2025. 08:59

Mnogi gradovi u Bosni i Hercegovini u vrhu su svjetske ljestvice po zagađenosti zraka. U svijetu je poznato kakav je sarajevski, zenički, tuzlanski, kakanjski, lukavački zrak (lista je podugačaka, pa smo je skratili navođenjem samo nekih primjera).

Svjetska banka je 2019. godine objavila studiju (dostupna na ovom linku), koja je pokazala da u BiH svake godine 3.300 ljudi preuranjeno umire zbog zagađenog zraka, a da ekonomska šteta iznosi između 1 i 1,8 milijardi američkih dolara godišnje.

Prema podacima portala iqair, od osam najzagađenijih gradova Evrope u 2024. godini, četiri su iz Bosne i Hercegovine, a preostala četiri iz susjednih zemalja, Srbije i Crne Gore. Ovakvih podataka i grafičkih prezentacija ima mnogo, a sve se svode na isto: problem zagađenog zraka je jedan od najvećih problema s kojima se suočava bosanskohercegovačko društvo.

Najzagađeniji gradovi Evrope, prednjače gradovi iz BiH i susjedstva.

Uzroci problema: kotlina, loženje, vozila

Jedan dio problema nije pod našom kontrolom: na brdovitom Balkanu klima je oštra, mnogi gradovi su smješteni u kotlinama između planina u kojima se zimi javlja temperaturna inverzija, koja poput poklopca drži polutante ispod inverzionog sloja, što je detaljno objašnjeno u brojnim naučnim publikacijama poput ove. Naslovna fotografija prikazuje sarajevsku kotlinu pogođenu temperaturnom inverzijom.

Međutim, drugi dio priče je čisto društveni: nekontrolisane emisije zagađujućih materija u zrak. Pojedinačno je najveći uzročnik korištenje prljavih energenata za zagrijavanje domova. Tu se prije svega misli na ugalj, ali i drvo koje često nije optimalno pripremljeno (ima visok procenat vlažnosti), kao i derivate, uključujući čak i pelet koji mnogi smatraju „ekološki čistim“ energentom.

Drugi najveći uzrok su emisije iz automobila, posebno onih s dizelskim motorom. Pri tome je veoma važno koju ekološku normu motor zadovoljava, npr. Euro 6d motor emituje neuporedivo manje štetnih materija nego Euro 3 motor, ali je vozni park domaćeg stanovništva determinisan platežnom moći, dakle ... među najgorim u Evropi.

Veoma važna je i saobraćajna infrastrutktura: najviše emituju automobili koji stoje u koloni ili se kreću prosječnom brzinom 5 km/h (što je naša svakodnevica). Takođe nisu zanemariva ni poljoprivredna spaljivanja i spaljivanja svega ostalog (otpad, gume itd.).

Gasifikacija Sarajeva nije bila dovoljna

U kontekstu priče o zagađenosti zraka, Sarajevo je najviše (bilo) u fokusu. Bivša država je kao reakciju na dramatičan problem provela gasifikaciju Sarajeva, što je pojedinačno najveći doprinos u borbi za čist zrak u historiji Sarajeva. Ipak, to nije bilo dovoljno. Da napravimo jednu digresiju, i prirodni gas spada u fosilna goriva, ali je njegovo sagorijevanje mnogo čišće, tako da ga u našem kontekstu možemo smatrati „čistim energentom“.

Mnogi domovi u Kantonu Sarajevo imaju priključak na gas, ali ga ne koriste jer im je ugalj ili drvo jeftinije. S druge strane, ogroman je broj bespravno izgrađenih objekata koji, po aktuelnim propisima, ne mogu ni dobiti priključak na gasnu mrežu. U kategoriji glavnih gradova evropskih država, Sarajevo je već godinama šampion po zagađenosti zraka. Primarna komponenta zagađenja zraka u Sarajevu su lebdeće čestice PM2.5 i PM10.

Na grafikonu možemo vidjeti stravične godišnje prosječne vrijednosti koncentracije čestica PM2.5 prema mjerenjima Američke ambasade u Sarajevu u periodu 2021–2024. Kao što vidimo, situacija je iz godine u godinu sve teža.

Veoma je korisno pogledati grafiku projekta aqicn.org, koji sakuplja sve raspoložive podatke o mjerenjima kvalitete zraka, uključujući i Sarajevo. Izdvojit ćemo „kalendar“ gdje je svaki dan obojen bojom prema indeksu kvalitete zraka za taj dan (zelena boja predstavlja čist zrak, ljubičasta veoma nezdrav, a bordo boja opasan). Mjerenja su iz istog izvora – Američka ambasada u Sarajevu. Na ovom kalendaru u nastavku možemo vidjeti zabrinjavajući trend: broj „zelenih“ dana (čist zrak) je sve manji, čak i u ljetnom periodu!

Na ovom kalendaru možemo vidjeti zabrinjavajući trend: broj „zelenih“ dana (čist zrak) je sve manji, čak i u ljetnom periodu!

Rješenje je jednostavno, ali nama nedostižno

Rješenje problema je vrlo jednostavno: treba smanjiti emisije zagađujućih materija u zrak. Ništa drugo. I to se može uraditi. Tako je, naprimjer, Kina smanjila koncentracije PM2.5 za više od 40% u periodu 2013–2022 (detalji su ovdje).

Nažalost, u slučaju naše države nijedna vlast to nije ni pokušala uraditi, a evo zašto: potrebne su bolne i nepopularne mjere, a rezultat se neće vidjeti kratkoročno, bar ne za vrijeme (jednog) mandata nekog ministra. Umjesto toga, gotovo svi domaći ministri su radili, rade i radit će (dok se nešto ne promijeni) po principu „drži vodu dok majstori odu!“.

 U mandatu realizuju male projekte, koji jesu korisni, ali ne mijenjaju ništa u praksi jer su samo kap u moru. Recimo utopljavanje nekoliko zgrada godišnje ili subvencioniranje zamjene starih peći drugim načinom grijanja za relativno mali broj korisnika itd. Lijepo, ali nedovoljno.

Izgradnja modernih saobraćajnica poput Prve transverzale bi ubrzala protok vozila i smanjila emisije polutanata u zrak, ali kao što vidimo od toga nema ništa. Kantonalni ministar saobraćaja Adnan Šteta se početkom godine požalio: „Samo u Sarajevu u proteklih deset godina imamo više 45.000 registrovanih vozila nego što je to bilo prije deset godina“.

Ministar kao da nije svjestan da je njegov posao da nešto uradi u vezi s tim. Koalicija koja vlada Kantonom Sarajevo je najavljivala da će riješiti problem zagađenog zraka, između ostalog i reformom javnog prijevoza. A kao što vidimo, trend je da se kvalitet zraka pogoršava iz godine u godinu.

Šta možemo očekivati u bližoj budućnosti?

S obzirom na odsutvo sistemskih mjera za rješenje problema zagađenosti zraka, jedino se možemo nadati povoljnijim meteorološkim prilikama. Nemoguće je tačno predvidjeti kakvo će vrijeme biti za mjesec, dva, tri ili godinu, pa ne možemo ni predvidjeti kakav će nam zrak biti. Ali ono što sa sigurnošću možemo reći jeste da nam je to jedina nada da (pro)dišemo.

U Sarajevu tokom zime ima veoma malo vjetra. Kad ga bude, pročisti kotlinu. Ako ga ne bude – ostajemo nedodirljivi šampioni po zagađenosti. Slika 5. prikazuje čišćenje sarajevske kotline pomoću istočnog vjetra, koji je ipak slab i nije mogao „dobaciti“ do zapadnog dijela grada. Zato je važno prostorno planiranje, ventilacioni koridori, istraživanje mikroklime i još mnogo toga što nije moglo stati u ovaj tekst, koji će dobiti odgovarajuće nastavke u budućnosti.

Istočni vjetar čisti sarajevsku kotlinu. (Istraživački tim Mašinskog fakulteta u Sarajevu na čelu s autorom teksta.)

O autoru

Redovni profesor na Mašinskom fakulteta Univerziteta u Sarajevu i šef Katedre za matematiku i fiziku. Bio je dobitnik prestižnih stipendija Nuffic-Huygens (Nizozemska) i DAAD (Njemačka), voditelj brojnih naučno-istraživačkih projekata, ekspert Ujedinjenih nacija i prvi dobitnik nagrade (Honourable mention) za Bosnu i Hercegovinu na Međunarodnoj olimpijadi iz fizike 1998.

Više od istog autora
Otrove udišemo, vjetru se nadamo | Odgovor.ba