Gruhonjić za !Odgovor: Srbija dobila priliku, ali promjena vlasti nije promjena društva 

Dinko Gruhonjić, novinar, profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i programski direktor Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV), u intervjuu za portal !Odgovor detaljno analizira rezultate parlamentarnih izbora u Srbiji i pad režima Aleksandra Vučića. 

Gruhonjić, koji je i sam godinama bio meta kontinuiranih političkih pritisaka, medijskih hajki i napada, objašnjava kako je Studentski pokret, izrastao iz bunta i tragedije na novosadskoj Željezničkoj stanici, uspio prekinuti decenijsku apatiju i pretvoriti građansko nezadovoljstvo u apsolutnu izbornu pobjedu.  

Osim izbornih inženjeringa, izlaznosti i ustavnih procedura za formiranje vlasti, Gruhonjić se u razgovoru osvrće i na ključne izazove koji stoje pred novom većinom, neophodnost reforme izbornog sistema, te tektonske promjene koje ovaj politički preokret donosi za regionalnu stabilnost i odnose. 

Navodi kako rezultat parlamentarnih izbora u Srbiji predstavlja veliku političku prekretnicu.  

“Prema preliminarnim rezultatima Republičke izborne komisije, Studentska lista osvojila je 52,71 odsto glasova i 140 od 250 mandata, odnosno apsolutnu većinu, dok je lista ‘Ujedinjena Srbija’ okupljena oko SNS-a dobila 39,17 odsto i 104 mandata. Socijalistička partija Srbije prvi put od uvođenja višestranačja ostala je ispod cenzusa”, pojašnjava Gruhonjić. 

Podsjeća da je Studentski pokret, nastao iz zahtjeva za odgovornošću nakon što se, zbog korupcije za koju postoje ozbiljne indicije da seže do samog vrha vlasti, sa netom “renoviran” zgrade novosadske Željezničke stanice obrušila nadstrešnica i ubila 16 ljudi.  

“Pokret je uspio da nezadovoljstvo velikog dijela društva pretvori u organizovanu političku alternativu. Poruka političkoj eliti je da nijedna vlast nije nedodirljiva i da se politički legitimitet ne može trajno održavati kontrolom institucija, medijskom dominacijom i neravnopravnim izbornim uslovima. I da su građani jedini koji odlučuju o tome ko ima, a ko nema politički legitimitet. U to se uvjerio prvo Viktor Orban u Mađarskoj, iako je bio čak i globalna populistička ikona, a sada i njegov prijatelj, provincijalni autokrata Aleksandar Vučić”, dodaje on.  

Naglašava da je izlaznost birača bila ključna za konačan ishod. 

“Na izbore je izašlo gotovo 69 odsto birača, više od 4,2 miliona ljudi, što je oko deset procentnih poena više nego na parlamentarnim izborima 2023. godine i znatno više nego što su predviđala predizborna istraživanja. Treba, međutim, napomenuti da je ‘realna’ izlaznost znatno veća. U biračkom spisku zvanično je upisano gotovo 6,5 miliona ljudi, iako Srbija prema posljednjem popisu ima oko 6,6 miliona stanovnika, od kojih je punoljetnih tek oko 5,5 miliona. Birački spisak je, dakle, veoma ‘napuhan’, a kada se to uzme u obzir, stvarna izlaznost bila je sigurno oko 80 odsto. Ta izlaznost bila je pravo “čudo” i jedan od ključnih činilaca izbornog ishoda. Ona pokazuje koliko je građanima bilo važno da učestvuju u odlučivanju o budućnosti zemlje, ali i da je politička mobilizacija prevazišla tradicionalne stranačke podjele. Posebno je značajno što su studenti uspjeli da podstaknu na političko učešće ljude koji su godinama bili razočarani postojećim političkim sistemom i da ih izvuku iz apatije”, navodi Gruhonjić za !Odgovor. 

Dodaje i kako je pobjeda na izborima tek je početak mnogo složenijeg procesa. 

“Od Studentske liste očekujem da pokaže da principi na kojima je nastao studentski pokret mogu postati principi upravljanja državom. To prije svega znači uspostavljanje vladavine prava, nezavisnosti pravosuđa, slobode medija, odgovornosti institucija i transparentnosti javnih finansija. U prvim mjesecima rada novog parlamenta posebno će biti važno da se uspostavi stvarna parlamentarna kontrola izvršne vlasti i da se otvore pitanja političke i institucionalne odgovornosti koja su godinama ostajala bez odgovora”, kazao je.

On ističe da je Vučić priznao poraz, “i to je dobro, mada je sasvim izvjesno da je bio spreman i da to ne učini, da ga nisu ozbiljno pritisnuli prije svega iz Evropske unije i poručili mu da nikakvo nasilje niti prekrajanje izborne volje neće biti tolerisano”. 

Podsjeća da je Vučić još krajem septembra podnio ostavku na mjesto predsjednika Srbije. 

“Što je bio jasan znak da pokušava ličnom kampanjom pod svaku cijenu da ostane na vlasti, ovaj put u ulozi premijera. To mu nije uspjelo i mislim da je njegova politička karijera na zalasku. Vidjet ćemo da li će i krivično odgovarati. U Skupštini očekujem da SNS bude glasna i opstruktivna opozicija, ali bez moći da blokira rad nove većine. Pred Srbijom su i predsjednički izbori, a ja očekujem i raspisivanje vanrednih lokalnih izbora, s obzirom na činjenicu da je SNS na vlasti u svim opštinama i gradovima u Srbiji, sem jedne gradske opštine u Nišu. Demontaža koruptivnog i kriminalnog režima stoga mora da se obavi i na lokalnom nivou. Uostalom, građani na lokalu to i te kako zaslužuju jer je cijeli pokret bio zapravo horizontalno organizovan i bio je veoma decentralizovan”, govori on. 

Pojašnjava i da prema Ustavu Srbije, prvu sjednicu nove Skupštine saziva predsjednik prethodnog saziva. 

“Dakle notorna Ana Brnabić, u roku od 30 dana od proglašenja konačnih rezultata, a vlada mora biti izabrana u roku od 90 dana od konstituisanja parlamenta. Pošto Studentska lista ima apsolutnu većinu, može samostalno da konstituiše parlament i izabere vladu, čak i ako bi SNS bojkotovao sjednice. Ipak, ne treba potcijeniti mogućnost institucionalnih opstrukcija i političkih pritisaka, od odugovlačenja sa sazivanjem sjednice do odlaganja prijedloga mandatara. Zato će ovaj proces biti važan test funkcionisanja ustavnog poretka, a pažnja i pritisak javnosti i međunarodnih organizacija biće neophodni”, rekao je on. 

Gruhonjić ističe kako se ne smiju zaboraviti ni uslovi u kojima su ovi izbori održani.  

“Izborni rezultat ne može retroaktivno učiniti izborni proces regularnim. Dugogodišnja neravnopravnost u medijskom predstavljanju, zloupotreba javnih resursa, pritisci na birače, sumnje u kupovinu glasova, problemi sa biračkim spiskovima i pristrasnost u radu institucija i izbornih organa zahtijevaju ozbiljnu i nezavisnu provjeru, uz uvažavanje nalaza domaćih i međunarodnih posmatrača. Posebno je važno istražiti sve prijavljene napade na novinare i druge incidente tokom izbornog dana. Nova vlast imat će obavezu da reformiše izborni sistem i stvori uslove u kojima će budući izbori biti slobodni i pošteni, bez obzira na to ko bude na vlasti. Mi u Srbiji već 14 godina nismo imali slobodne i fer izbore”, naveo je on. 

Dodaje i da, kada je riječ o narednih nekoliko godina, Srbija ima priliku da iz stanja zarobljenih institucija pređe u funkcionalnu demokratiju.  

„To neće ići brzo, jer su posljedice višedecenijskog urušavanja duboke, ali pravac je ono što je važno. Evropske integracije ne bi smjele ostati deklarativno opredjeljenje, već bi morale podrazumijevati stvarno usvajanje evropskih demokratskih standarda. Uostalom, već u članu 1 Ustava Srbije piše da je država zasnovana i na 'pripadnosti evropskim principima i vrijednostima', a Studentska lista se zalaže za poštovanje Ustava. To uključuje slobodu medija, nezavisno pravosuđe, borbu protiv korupcije i poštovanje ljudskih i manjinskih prava“, ističe profesor iz Novog Sada. 

Osvrnuo se i na vanjsku politiku koju je vodio Vučić i ono šta se može očekivati od Studentske liste. 

„Srbija sada ima priliku da preispita svoju dosadašnju politiku “sjedenja na četiri stolice” i balansiranja između Evropske unije, Rusije, SAD i Kine. Usklađivanje spoljne politike sa zajedničkom spoljnom i bezbjednosnom politikom EU, uključujući i odnos prema ruskoj agresiji na Ukrajinu, biće jedan od prvih testova ozbiljnosti evropskog opredjeljenja nove vlasti“, kazao je. 

Gruhonjić navodi da je svakako za region posebno važno kakvu će politiku Srbija voditi prema susjedima, kojima je kako on ističe, potrebna Srbija koja će poštovati njihov suverenitet, njihove institucije i pravo građana da samostalno odlučuju o svojoj budućnosti.  

„Za Bosnu i Hercegovinu to znači kraj podrške secesionističkim politikama iz Banjaluke i jasno priznanje cjelovitosti države. Za Crnu Goru to znači odustajanje od miješanja u njenu unutrašnju politiku preko crkve, medija i političkih partija. Kada je riječ o Kosovu, ohrabruje najava iz Studentske liste da će nastaviti dijalog, ali važno je da to bude dijalog u dobroj vjeri, uz odricanje od politike destabilizacije sjevera. Promjena vlasti u Beogradu, međutim, ne znači automatski i promjenu duboko ukorijenjenih nacionalističkih politika. Zato će jedan od najvažnijih pokazatelja stvarnog demokratskog zaokreta biti odnos nove vlasti prema ratovima iz 1990-ih, ratnim zločinima, suočavanju s prošlošću i političkom nasljeđu velikosrpskog nacionalizma. Bez toga nema trajnog pomirenja, niti stabilnosti u regionu“, dodaje on. 

Ali, uprkos tome ističe da ipak, region sada ima razloga da odahne.  

„Sličnu situaciju imali smo nakon rušenja Miloševićevog režima. Podsjećanja radi, u periodu od 2000. do 2012. godine, dakle do povratka radikala na vlast, kada su rekonstituisali opasnu ideju 'velike Srbije', kasnije preimenovanu u 'srpski svet', Crna Gora je 2006. godine povratila nezavisnost, Kosovo je proglasilo nezavisnost 2008, Bosna i Hercegovina je lakše disala i oformila jedinstvene oružane snage, a Hrvatska je ušla u Evropsku uniju. Volio bih da u Srbiji konačno prevagnu snage koje će rješavati pitanje kakva, a ne kolika država treba da bude“, naglašava on. 

Pojasnio je i kako je Studentski pokret svoju snagu crpio iz horizontalnog organizovanja, solidarnosti i odbijanja tradicionalnih političkih obrazaca.  

„Prelazak iz pokreta u vlast biće ozbiljan izazov, jer će se u parlamentu i vladi morati donositi konkretne odluke i preuzimati odgovornost, a to neminovno otvara razlike koje su u vrijeme protesta bile u drugom planu. Vjerujem da pokret može ostati okupljen, ali samo ako zajednički cilj ostane ono oko čega je i nastao: vladavina prava i odgovornost vlasti, a ne raspodjela funkcija. Najvažnije je da se ne izgube principi zbog kojih je pokret dobio povjerenje građana. Smjena jedne političke garniture sama po sebi ne garantuje demokratske promjene. Demokratija podrazumijeva institucije koje ograničavaju svaku vlast, pa i onu koja je na izborima dobila veliko povjerenje“, zaključio je on. 

Gruhonjić je građanima Srbije poručio da se demokratija ne završava na biračkom mjestu.  

„Naprotiv, tek sada počinje period u kojem će biti potrebno pažljivo nadzirati one kojima je povjerena vlast, zahtijevati odgovornost i čuvati pravo na kritiku. A građanima regiona poručio bih da je važno razlikovati promjenu vlasti od promjene društva. Prva se može dogoditi za jednu noć, dok druga zahtijeva godine upornog rada. Srbija je dobila priliku za demokratsku obnovu. Da li će je iskoristiti, zavisi će od toga hoće li umjesto vladavine jednog čovjeka konačno izgraditi sistem u kojem niko neće biti iznad zakona i u kojem će građani biti važniji od bilo kojeg političkog lidera. Upravo je to bila suština studentskog i građanskog bunta, i to je mjerilo po kojem će se ocjenjivati i nova vlast“, kazao je za kraj razgovora za portal !Odgovor.