Glasovi s terena: Šta hoće mladi u Parizu, Milanu i Tirani

Širom Evrope posljednjih sedmica svjedočimo talasu protesta kakav se dugo nije vidio. Iako se povodi razlikuju od zemlje do zemlje, nezadovoljstvo ima slične imenitelje. To su visoki troškovi života, nezadovoljstvo vođenjem zemlje i obrazovanje.

Nakon burnih vikenda u Parizu, Milanu i Tirani – provjerili smo iz prve ruke kakva je situacija na terenu.

Novinarka iz Pariza Ana Divac za !Odgovor pojašnjava kako su protesti počeli sredinom septembra, kada su učenici srednjih škola u siromašnijim dijelovima pariške regije podržali svoje profesore u štrajku i počeli blokade.

Nastavlja da su razlozi odsutni profesori, raspored časova koji ne ostavlja slobodno vrijeme učenicima, preveliki broj učenika po odjeljenju i škole koje nisu renovirane godinama, u kojima je ljeti prevruće a zimi prehladno. Ubrzo su se svi srednjoškolci pridružili protestima i zahtjevima za bolje uslove za obrazovanje. Isto tako za iste šanse za upis na fakultete.

„Zbog reakcije policije koja je bila nerazmjerna blokadama srednjoškolaca i sukoba sa policijom u kojoj je dvoje maloljetnika teško povrijeđeno, protesti su još vise eskalirali a srednjoškolci su podržani od strane studenata i prosvjetnih radnika, žutih prsluka itd“, govori Divac.

Navodi da se od predsjednika Emmanuela Macrona očekuju konkretne mjere, veći budžet za obrazovanje, borba protiv sve skupljeg života i dijalog sa predstavnicima grupa koje protestuju.

„Mladi se danas osjećaju potpuno dekonektovano od vlasti i političara. Demonstranti generalno nemaju vise povjerenja u političke institucije i traže promjene. Nakon predsjednikovog govora od sinoć ne izgleda kao da će se doći do nekog konkretnog rješenja“, rekla je.

Ističe da su tenzije manje, ali da se i dalje na ulicama vidi da je vikend bio buran. Radnici čistoće, kaže, još su napolju i čiste, dok drugi radnici grada popravljaju materijalu štetu na fasadama i gradskoj imovini koja je uništena.

„Nekolicina maskiranih ljudi i jučer je u više dijelova grada razbijalo izloge i pljačkalo što ne pokazuje izlaz iz krize“, ističe.

Podsjeća da je ministar policije ponudio ostavku zbog situacije koja je nastala 17. oktobra ali je Macron ostavku odbio.

„Postavlja se pitanje kako policija nije bila spremna za tako veliku mobilizaciju iako je najavljena nedjeljama unazad. Neki krive direktno Ministarstvo unutrašnjih poslova da su se više fokusirali na demonstrante koji su mirno šetali nego na one koji su došli da razbijaju. Žuti prsluci najavili su novi protest za sljedeću subotu“, javlja nam Divac.

Dodaje da se na ulicama mogu čuti debate da li je nasilje pravi način da se pošalje poruka vlasti, te da su jedni za, drugi protiv ali definitivno protesti i nasilnost protesta se osjeti na svakom ćošku.

Za naš portal govorila je i dopisnica RTS-a iz Italije Sanja Lučić. Ona navodi da poslije dva dana nasilja, centar Milana pokušava da se vrati u normalu, ali da su posljedice nereda i sukoba sa policijom i dalje vidljive.

„Ulice su očišćene i njima se normalno kreću građani, ali ostali su razbijeni izlozi i opljačkane prodavnice. Nasilje koje je započelo u subotu, nastavilo se i u nedjelju, a italijanski mediji izvještavaju o više od 200 privedenih u Milanu od kojih je 80% maloljetnika“, rekla je Lučić.

Dodaje da je Giorgia Meloni za danas zakazala hitan sastanak Vlade o javnom redu i bezbjednosti, te da je centralna desnica za danas zakazala protest podrške trgovcima i svima onima koji su pretrpjeli štete u neredima u Milanu.

Pojašnjava nam da se radi o kombinaciji više faktora. Tu spadaju visoki troškovi života koji pogađaju većinu građana podrazumijevaju visoke cijene stanovanja, visoke cijene u samoposlugama, niske plate koje se godinama ne mijenjaju što opet posebno teško pada studentima koji moraju da plaćaju visoke školarine pa čak i ako dobiju olakšice i stipendije potrebno je da nađu smještaj u jako skupom gradu kao što je Milano.

„Čak i ako im pomogne porodica mnogi jedva mogu da nađu sobu u stanu koji dijele sa više osoba. Đaci, jer je u demonstracijama učestvovao veliki broj maloljetnika, ali i pripadnika druge generacije tj. djece imigranata koji su rođeni ovdje. Sa druge strane traže bolje učionice, više novca za školstvo a manje za oružje kako oni kažu“, navodi Lučić.

Dio demonstranata, dodaje, otvoreno osporava politiku premijerke Meloni. Ipak, nastavlja, visoke stanarine, niske zarade i nesigurno zaposlenje su dugogodišnji problem Italije koji je postojao i prije dolaska na vlast premijerke.

„Demonstranti zamjeraju aktuelnoj vlasti što, po njihovom mišljenju ne radi dovoljno da riješi probleme. Ipak, nisu svi učesnici demonstracija isti i nisu svi odgovorni za nasilje“, naglasila je.

Lučić ukazuje i Vlada najavljuje odlučniji odgovor na nasilje, identifikovanje i kažnjavanje odgovornih dok se razmatraju i dodatne mjere za sprečavanje novih nereda.

„Problem u zemlji je taj da policija često ne smije da reaguje jer čak i kada se brani od kamenica i napada demonstranata biva napadnuta od strane ljevice i osuđena za nasilje prema građanima“, objasnila je.

Za portal Odgovor govorio je Enton Abilekaj, analitičar iz Tirane, koji je opisao situaciju u Albaniji nakon nasilnih protesta. Kako navodi, dan je počeo sastankom premijera Edija Rame s policijskim snagama.

“Za nasilje je okrivio demonstrante i opoziciju, a prijetio je i porodicama tinejdžera i studenata koji učestvuju u protestima. Opoziciju i nezavisne medije optužio je da su inspirirali nasilje. Ponovio je optužbe o ‘stranim snagama’ i obećao nagradu od 2.500 eura svakom policajcu koji se suoči s demonstrantima”, kazao je Abilekaj.

Dodaje da se nakon toga situacija na ulicama promijenila u korist Vlade.

“Policija zaustavlja studente na svakom koraku po Tirani, bez ikakvog objašnjenja, a samo ih je nekoliko ostalo okupljeno na glavnom bulevaru ispred zgrade Vlade. Njihov cilj je samo jedan: ostavka premijera, a ne pritisak za promjenu politika.”

Prema njegovim riječima, između premijera i demonstranata više nema komunikacijskih mostova, ali to nije jedini razlog zašto je dijalog nemoguć.

“Nasilje policijskih snaga bilo je dovoljno šokantno da onemogući bilo kakav kontakt ili pregovore. Sada imaju samo jedan zahtjev: ostavku Edija Rame. U prednosti premijera su Evropska komisija i, vjerovatno, sve zapadne vlade. Ta podrška, uz nesrazmjernu upotrebu sile, održava Ramu na vlasti, a tako bi moglo biti i u narednom periodu. Dakle, da, Rama može preživjeti”, zaključuje on.

Abilekaj upozorava i na ekonomske posljedice protesta. Navodi da je većina banaka paralizirana ili radi smanjenim kapacitetom.

“Većina vladinih ureda je također zatvorena, a ekonomija je gotovo stala. Ako se ovakvo stanje nastavi, posljedice po ekonomiju bit će ozbiljne, s domino efektom na stabilnost, a potom i na pregovarački proces. Albanija je zatvorila četiri klastera, od kojih je jedan zatvoren upravo onog dana kada su počeli ovi nasilni sukobi, prošlog utorka. Nedostatak stabilnosti i dijaloga među svim stranama zaustavit će proces integracije. Premijer Rama taj strah koristi u svoju korist, optužujući demonstrante i opoziciju da blokiraju put prema Evropi, baš onako kako to žele neprijatelji Albanije”, zaključuje Abilekaj.