Schrödingerova Trojka: Vlast bez vlasti u vlasti 

Politička Schrödingerova mačka ove sedmice jeste: postoji li Trojka. Odnosno, kako se opisuje ovaj misaoni eksperiment iz kvantne mehanike, je li Trojka istovremeno i živa i mrtva. 

U utorak je održan sastanak lidera Trojke i, kao i uvijek neizostavnog, Nermina Ogreševića, predsjednika Narodnog evropskog saveza (NES).  

Kako je za portal !Odgovor potvrdila predsjednica Naše stranke u ostavci Sabina Ćudić, sastanak je održan na poziv predsjednika Socijaldemokratske partije BiH (SDP) Nermina Nikšića, a prisustvovali su mu i predsjednik Naroda i pravde (NiP) Elmedin Konaković, Ogrešević i ona. Dodala je da je sastanak bio konstruktivan. 

“I nije sadržavao najavu o svakom prekidu saradnje. Očekujem da će SDP, kako sam to i ranije najavljivala, učestvovati u vlasti, ali vam na to pitanje može i treba odgovoriti rukovodstvo SDP-a”, kazala je Ćudić za !Odgovor. 

Nermin Nikšić je naknadno reagovao, ali nije ništa kazao, osim što je novinare optužio za zlonamjerne konstrukcije i poručio da će odluke donijeti organi stranke.  

Zlonamjerne duše bi mogle reći da bi organi SDP-a trebali donijeti odluke i o sazivanju Kongresa i rješavanju pitanja svog predsjednika, koji je nekoliko puta prolongirao kraj svog mandata, ali to je pitanje za organe SDP-a. 

Slično je reagovao i Elmedin Konaković, poručivši da će Trojka „sigurno trajati u nekom obliku”. Prema njegovim riječima, saradnja stranaka Trojke bit će nastavljena bez obzira na to hoće li pojedine stranke biti dio vlasti ili opozicije.  

A sinoć je zamjenik predsjednika SDP-a Zukan Helez kazao kako mu je Konaković poručio i savjetovao da SDP uđe u vlast sa SDA, „radi države Bosne i Hercegovine”. 

I sada se postavlja pitanje kako će Trojka funkcionisati ako je jedna trećina u vlasti, a dvije trećine u opoziciji. Odnosno, je li Trojka vlast, kao što je sada, ili će biti opozicija. 

Hoće li, naprimjer, NiP i Naša stranka iz opozicije napadati samo SDA, HDZ i SNSD, a kadrove SDP-a ostavljati po strani? Kakav će biti odnos unutar opozicije u FBiH, između dvije trećine Trojke (NiP i Naša stranka) s jedne strane i Stranke za BiH (SBiH) i DF-a s druge? I, na kraju, može li jedan dio koalicije biti u vlasti, a drugi u opoziciji? Nadasve,  intrigantno pitanje. 

Spominje se i mogućnost nastavka koalicije na lokalnom nivou, što je zanimljivo jer Trojka, čak i sa svim mogućim partnerima, od NES-a do još manjih stranaka, nema mogućnost da napravi vlast ni u jednom kantonu.  

Znači li to da će SDP iz vlasti posmatrati kako NiP i Naša stranka, kao njegovi „mahalsko-seoski” partneri, na predstojećim lokalnim izborima pokušavaju našteti njegovom koalicionom partneru na državnom i federalnom nivou? 

U biti, ako SDP uđe u vlast sa SDA, to je kraj Trojke. A ako se ne dogodi zeleno-crvena koalicija, teško da će ovako „koherentna” grupacija dočekati sljedeće izbore, jer je i političkim laicima jasno da će SDP, kao najjača opoziciona stranka, progutati glasače NiP-a i Naše stranke. 

Pa tako po logici misaonog eksperimenta, sudbina mačke ostaje neodređena sve dok se kutija ne otvori. Kutiju Trojke otvorit će odluka organa SDP-a, a do tada koalicija ostaje i živa i mrtva, potrebna svojim akterima taman toliko da ne priznaju njen kraj. 

Da bismo razumjeli kamo ovaj politički projekat ide, moramo se vratiti u nedavnu političku historiju i osvrnuti se na njegov nastanak, evoluciju i vrhunac. 

Prapočetak Trojke kao političke grupacije prvenstveno se može vezati za osnivanje stranke Narod i pravda. Elmedin Konaković osnovao je stranku 2018, a na osnivačkoj skupštini u martu iste godine izabran je za predsjednika. U godinama koje su uslijedile postao je najveći zagovornik ove koalicije i njeno zaštitno lice, ali i političar koji je ulazio u najviše političkih obračuna i, političarskom terminologijom sarajevske mahale, „pokupio najviše gelera”, što se moglo osjetiti i na rezultatima upravo održanih Općih izbora. 

Drugu liniju nastanka Trojke možemo tražiti u stvaranju Bh. bloka, u kojem su bili SDP i Naša stranka, a u jednom trenutku i Demokratska fronta (DF). 

Prva zvanična saradnja ovih stranaka desila se u Kantonu Sarajevo nakon izbora 2018. Tada je, kako bi se SDA poslala u opoziciju, formiran blok od šest stranaka: SDP-a, DF-a, Naše stranke, NiP-a, SBB-a i Nezavisne bosanskohercegovačke liste (NBL) Ibrahima Hadžibajrića.  

Vladu je predvodio Edin Forto (Naša stranka). Koalicija se raspala početkom 2020., kada su DF i SBB sa SDA formirali kantonalnu vlast. Ipak, Šestorka je zapravo stvorila model političkog djelovanja koji će u narednih nekoliko izbornih ciklusa obilježiti politički život u BiH. 

Prvim „službenim političkim blokom” može se smatrati Četvorka, formirana u ljeto 2020. Uoči Lokalnih izbora SDP, NiP, Naša stranka i NBL potpisali su sporazum pod nazivom „Sarajevski dogovor 2020".  

Četvorka je na tim izborima ostvarila pobjedu u Sarajevu i osvojila načelnička mjesta u gradskim općinama Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Ilidža. U Starom Gradu je Hadžibajrić odbranio mandat, dok su u ostalim općinama njihovi kandidati „pomeli načelnike iz SDA”, čime je trasiran put za izbore 2022. godine. 

U međuvremenu dolazi do preoblikovanja u Trojku. NBL se ujedinio s krajiškom regionalnom strankom A-SDA u NES i time donekle promijenio fokus djelovanja, dok okosnicu saveza i dalje čine SDP, NiP i Naša stranka, koji se od kraja 2020. i tokom 2021. brendiraju i funkcionišu kao Trojka. 

Između 2020. i 2022. Trojka je svoju politiku profilisala kroz zajednički rad u Vladi Kantona Sarajevo, naglašavajući borbu protiv korupcije, transparentnost, digitalizaciju i javne investicije. Skupština KS je 5. januara 2021. imenovala vladu na čelu s Edinom Fortom, poznatiju kao drugu Fortinu vladu. Do većine je došlo kada se Trojci priklonilo nekoliko zastupnika iz tadašnje većine, kao i zastupnici NBL-a. I ta je vlada bila glavno uporište Trojke do izbora 2022. godine. 

Na Općim izborima u oktobru 2022. Trojka je istupila sa zajedničkim kandidatom za Predsjedništvo BiH. Podrška Denisu Bećiroviću (SDP) može se iz ove perspektive nazvati ključnom odlukom za koaliciju. Pored Trojke, Bećirovića su podržale i druge manje opozicione stranke, među njima SBB, NES, BPS i Socijaldemokrate, čineći tzv. „Proširenu Trojku”, odnosno „Osmorku”. Bećirović je odnio pobjedu nad Bakirom Izetbegovićem (SDA). 

Pobjeda Bećirovića i solidni rezultati otvorili su mogućnost da se Trojka nametne kao pregovarač za formiranje vlasti na državnom nivou, uprkos nominalnoj pobjedi SDA. 

Na dan Općih izbora, sat nakon zatvaranja birališta, visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo je izmjene Izbornog zakona i Ustava FBiH, nazvane „Mjere za poboljšanje funkcionalnosti Federacije BiH”. Prema OHR-u, paket se isključivo odnosi na postizborno konstituisanje posredno izabranih tijela. Ključne mjere bile su povećan broj mjesta u klubovima konstitutivnih naroda u Domu naroda FBiH i viši pragovi za prijedlog predsjednika i potpredsjednika Federacije. Te su izmjene zapravo zakomplikovale izbor federalne vlade. 

U međuvremenu je državna vlast formirana 15. decembra 2022., kada su Milorad Dodik (SNSD), Dragan Čović (HDZ BiH) i Nikšić, kao predstavnik Trojke, potpisali koalicioni sporazum. 

Prilikom formiranja federalne vlasti dolazi do finalnog trenutka u oblikovanju Trojke kao vladajuće koalicije. Dok je na državnom nivou Trojka dio vlasti, u Federaciji djeluje Petorka, odnosno Trojka plus NES i Stranka za BiH, koja ulazi u pregovore s HDZ-om. Međutim, SDA je u Klubu Bošnjaka u Domu naroda FBiH izabrala generala Refika Lendu za potpredsjednika Federacije, čiji je potpis bio neophodan, što je dovelo do zastoja u formiranju vlasti. 

Zato je Schmidt 27. aprila 2023. nametnuo izmjene Ustava FBiH i donio privremenu odluku samo za taj izborni ciklus, pa su bili dovoljni potpisi predsjednice Lidije Bradare (HDZ) i jednog potpredsjednika, Igora Stojanovića (SDP), bez potpisa Refika Lende. Ovu odluku nisu podržali NES i Stranka za BiH, koji su ostali izvan vlasti. 

Zastupnički dom je već sljedećeg dana, 28. aprila, potvrdio novi saziv s minimalnom većinom. U vladi su ministri iz HDZ-a BiH, SDP-a, HDZ-a 1990, Naše stranke i Naroda i pravde. Većinu je presudno osigurao Arnel Isak, izabran u federalni parlament ispred NES-a, ali je promijenio stranu, a njegov otac Ramo Isak dobio je resor unutrašnjih poslova. Za premijera je izabran predsjednik SDP-a Nermin Nikšić. 

O vlasti Trojke na kantonalnom, federalnom i državnom nivou već smo pisali, a koliko su građani zadovoljni njihovim politikama, najbolje pokazuje rezultat Općih izbora. 

Lideri Trojke su u januaru 2025. odlučili tražiti od stranačkih organa raskid koalicije na državnom nivou sa SNSD-om, zbog „nasrtaja SNSD-a na Ustav” i blokade evropskog puta, nakon što SNSD nije podržao dva evropska zakona. Iako je koalicija raskinuta, SNSD je ostao na vlasti. Federalnu vladu obilježila je afera Spengavanje, a zamjeniku premijera Federacije Vojinu Mijatoviću jučer je odlukom suda zabranjeno obavljanje dužnosti. Istraga se vodi i protiv nekoliko ministara. 

Još su u ljeto 2026. mediji pisali da su godine provedene u vlasti dovele do ozbiljnih zatezanja među strankama, pa su neki jedni druge čak blokirali na telefonu. Uoči izbora izbio je i sukob u Kantonu Sarajevo oko odgovornosti za neuspjehe vlasti, u kojem su se na jednoj strani našli SDP, a na drugoj premijer Nihad Uk i Naša stranka. Lideri stranaka skoro da nisu imali zajednički sastanak, što je u jednom ljetošnjem intervjuu konstatovao i jedan od glavnih operativaca Trojke Aljoša Čampara (NiP), koji je čak najavio da će SDA biti najjača stranka nakon izbora i ocijenio da je PR Trojke vrlo loš. 

“Mislim da su trebali napraviti nešto što je SDA napravila. Jer dok sam ja bio u SDA, ja sam bio dio tog tima, gdje smo mi svaki dan imali sastanke, gdje je dolazio i predsjednik SDA u 10 sati. To budu vrlo kratki, mali operativni sastanci, 10-15 minuta i onda to ide… Trojka to nije uspjela, možda zato što je Trojka, imate više ideologija u strankama. Ali bojim se da to nije urađeno ni na nivou pojedinačnih stranaka”, ukazao je tada na neke od problema bivši ministar policije. 

Uoči ovih izbora stranke Trojke i još 11 drugih stranaka ponovo su pružile podršku Denisu Bećiroviću kao kandidatu za člana Predsjedništva BiH. Bećirović je odnio pobjedu, a SDP, čiji je on kadar, jedina je od stranaka koje su ga podržale zabilježila dobar rezultat. Sve ostale, uključujući NiP i Našu stranku, bilježe ogroman pad, a neke su čak nestale s političkog neba. 

Zanimljivo je i da se Bećirović tokom prethodnog mandata uporno distancirao od Trojke i njene politike, zbog čega je izgubio čak 100 hiljada glasova. Očigledno je njegova pobjeda bila cijena propasti Trojke. 

Trenutno su stranke Trojke izgubile koalicioni kapacitet. Jedini koji ima budućnost u vlasti jeste SDP, čiji predsjednik, po svemu sudeći, pokušava opstankom u vlasti zaštititi sebe od krivičnog postupka koji je u toku, ali koji ne želi otpisati NiP i Našu stranku jer će mu možda trebati njihovi delegati u Domu naroda FBiH. Sada je samo pitanje šta će dio Trojke koji je u opoziciji učiniti da i on uđe u vlast. 

Trojka je predstavljala neobičan ideološki sinkretizam i uspjela je obuhvatiti širok skup političkih ideja: socijaldemokrate (SDP), socijalliberale (Naša stranka) i konzervativne desničare (NiP). 

Osnovni princip političkog djelovanja bio je, međutim, čisti, gotovo makijavelistički pragmatizam u borbi za vlast. Zbog različitih ideoloških pozadina, naprimjer u pitanjima ljudskih prava, tradicije i ekonomskih politika, unutar same Trojke dolazilo je do neslaganja između ideološki suprotstavljenih NiP-a i Naše stranke. Njihov najveći uspjeh bio je upravo to što su velike ideološke razlike stavili po strani, gotovo ih „skrajnuli“, a ipak zadovoljili minimalni ideološki okvir za svoje baze. 

Tu je i odnos prema međunarodnoj zajednici i pozicioniranje Trojke kao „ugodnog i korisnog” partnera unutar bosansko-bošnjačkog političkog i društvenog kruga. Međunarodni faktori su to svakako cijenili i nagrađivali, od intervencija u Ustav do drugih, manje poznatih, ali također korisnih usluga.