Šta bi CIK rekao na kampanju za izbor reisul-uleme?

Adnan Delić, NiP-ov federalni ministar za rad i socijalna pitanja, kažnjen je tokom predizborne kampanje zbog zloupotrebe javnih resursa. Delić je na zvaničnoj stranici ministarstva na Facebooku koristio stranački predizborni slogan i za to je dužan platiti 3.000 KM.

Do prije četiri godine ovakvih kazni nije ni bilo niti je moglo biti. Odredbe su dio intervencija bivšeg visokog predstavnika Christiana Schmidta. Suštinski cilj jeste obeshrabriti zvaničnike da koriste javni položaj, novac, automobile, dnevnice u stranačkoj kampanji. Jedan je to solidan iskorak ka pravednijim izborima, jer kandidat koji nastupa bez javne funkcije nema iste resurse i mogućnosti.

Delić je osvojio oko 6.000 glasova i s federalnog ministarskog sedla past će na kantonalne magareće sapi. Zasluženo.

Izbori su završeni u državi, ali u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini još nisu. U subotu se bira novi reisul-ulema, a kandidati su muftija sarajevski Nedžad-ef. Grabus, muftija mostarski Salem-ef. Dedović i hafiz Mensur-ef. Malkić, direktor Uprave za vjerske poslove pri Rijasetu IZ i prvi imam Begove džamije u Sarajevu.

Poglavar IZ u BiH bira se posredno, većinom glasova specifičnog izbornog tijela, koje čine uglavnom svi relevantni nosioci funkcija u IZ kao i članovi Sabora Islamske zajednice. Nema potrebe za širokom javnom kampanjom, jer glasačko tijelo se sastoji od nešto manje od 400 ljudi. Dovoljno je obratiti se svakom od njih i kampanja je načelno sprovedena.

Ipak, jedan kandidat, muftija Grabus, već mjesecima vodi, upadljivo, otvorenu vanjsku kampanju. Stranice Muftijstva sarajevskog na društvenim mrežama, primjerice, koriste se na isti način kao što je i Adnan Delić koristio resurse federalnog ministarstva.

Sve je podređeno muftijinoj kandidaturi, kao da je cijelo muftijstvo, od svakog člana pa do svih glavnih imama, stalo jednoglasno uz ovog kandidata. A nije.

Druga dva kandidata su unekoliko umjerenija. Hafiz Malkić, čiji su javni i materijalni resursi ograničeni u usporedbi s dvojicom muftija, i nema naročitog izbora. Mogućnosti muftija umnogome su veće i raznolikije od mogućnosti direktora Uprave.

Istovremeno su Grabusovi pobornici i pomoćnici, čak javno, zamjerali medijima izvan ekosistema IZ – počev od ovog našeg – što se uopće bave izborom reisa; a ako se već bave – zašto nisu neutralni, jer – tako vjeruju – neutralan i normalan čovjek može biti samo za muftiju Grabusa.

Ovaj profesor Fakulteta islamskih nauka, nekadašnji muftija slovenački, vodi dakle sasvim javnu kampanju, podaleko od okvira Islamske zajednice, ali sve što u toj široj javnosti – u kojoj mnogi nastupaju samosvojno i za svoj ćejf ili cilj – nije po volji muftije Grabusa i njegovog izbornog štaba smatrat će se miješanjem u unutrašnja pitanja Zajednice.

U septembru i oktobru ovakvo vođenje kampanje kulminira do granice neukusa na dva fronta i otvara pitanje dopustivosti i potrebe za pravilima igre.

Prvo su mnogi slovenački imami – i tek pokoji sarajevski – neki profesori, zvaničnici u službama IZ, novinari medija Islamske zajednice, drugi uglednici... javno po društvenim mrežama ili u tekstovima u medijima počeli otvoreno zagovarati: muftija Grabus treba biti reis.

Bilo je u tim tekstovima i objavama i neukusnog poltronstva, kao i u svakoj kampanji, ali i dalje držim da je sve to legitimno i prihvatljivo. Bilo je, dakako, i razložnih, trezvenih tekstova, ali manje. Mislim da su ovi prvi muftiji Grabusu, po svemu kandidatu dostojnom ove najviše funkcije, nanijeli više štete nego koristi.

Ali veći je problem u tome što ljudi iz tog tabora uporno govore da su izbori unutrašnja stvar i da se niko sa strane ne treba miješati i donositi „samovoljna tumačenja“, kako napisa jedan autor na stranicama medija u vlasništvu IZ.

Potom, na drugom frontu, Grabus kreće u potpunu eksternalizaciju kampanje. Susreće se sa generalima, uglednicima, intelektualcima, muzičarima, pa čak i jednim atletičarem. Na trenutak to sve izgleda kao da vodi kampanju za Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine ili da je već reisul-ulema pa prima predstavnike najširih društvenih slojeva kako bi pokazao širinu i inkluzivnost zajednice.

U konačnici su i pobornici druga dva kandidata morali prihvatiti ovakvu dinamiku pa tako ovih dana po društvenim mrežama vidimo razne objave podrške ovom ili onom kandidatu. Djelovalo je do jednog trenutka kao da samo muftija Grabus ima podršku imama, glavnih imama, profesora itd.

Kap koja je, izgleda, prelila čašu strpljenja u drugim taborima, ali i među neodlučnima možda, bio je tekst muftije slovenačkog Nevzet-ef. Porića, Grabusovog nasljednika, objavljen na zvaničnoj stranici Mešihata IZ u Sloveniji.

Nije više, dakle, samo jedno muftijstvo otvoreno i javno u službi jednog kandidata.

Dakako, muftijstva, imami, članovi tijela, podržavaju jednog, drugog ili trećeg kandidata. Obznanjivanje te podrške otvara važno pitanje: šta poslije, kada pobijedi jedan kandidat – jer samo jedan i može pobijediti; kako će svi ti javni zagovornici i pobornici nastaviti sarađivati, raditi zajedno, u Zajednici?

Ako će izbori za reisa, izbori za Sabor (koji slijede ubrzo) biti javni, kako unutar IZ, tako i unutar šire, civilne javnosti, ako će se imami, profesori i drugi zvaničnici IZ morati ili htjeti javno određivati i agitovati za jednog ili drugog kandidata – onda moraju postojati neka pravila. Pravila predizborne kampanje, možda i neka predizborna šutnja, jasne odredbe o zloupotrebi postojećih funkcija u svrhu borbe za željene buduće funkcije.

U svakom slučaju, oni zvaničnici i akteri Islamske zajednice koji odluče ući u javni prostor, ovaj sekularni, morali bi poznavati duh javnosti i poštivati neke običaje.

U konačnici, svaka predizborna kampanja pokazuje kakav bi kandidat mogao biti ukoliko pobijedi.