INTERVJU Mensur-ef. Malkić, kandidat za reisul-ulemu: Moramo biti tamo gdje su ljudi

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za manje od mjesec dana, 10. oktobra, dobit će novog poglavara. Kandidati za reisul-ulemu IZ su potvrđeni: muftija mostarski dr. Salem-ef. Dedović, muftija sarajevski prof. dr. Nedžad-ef. Grabus i hafiz prof. dr. Mensur-ef. Malkić, direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta i imam Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu.

Portal !Odgovor je uputio pozive za intervju svim kandidatima, dostavivši im po osam pitanja: četiri istovjetna, a po druga četiri zasnovana na programima koje su kandidati ponudili.

Iz Muftijstva sarajevskog su nas obavijestili da muftija Grabus zbog preuzetih obaveza i rasporeda aktivnosti nije u prilici odgovoriti na pitanja. Mostarski muftija Salem-ef. Dedović, kako su nam usmeno kazali iz njegovog kabineta, nije bio zainteresiran za intervju.

Hafiz Malkić u intervjuu za portal !Odgovor govori o temeljnim izazovima muslimana u Bosni i Hercegovini i Islamske zajednice kao organizacijskog okvira njihovog vjerskog i društvenog života. U drugom dijelu intervju osvrće se na specifičnosti i detalje prijedloga iz svoga programa, naročito u pogledu položaja imama i osnaživanja džemata, kao osnovne, ali najvažnije tačke u strukturu Zajednice.

Malkić je kroz više od tri i pol decenije stalnog rada u Zajednici prošao put od imama u Avdibašićima kod Tuzle, preko Bugojna do centralne bosanske džamije – Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu, gdje je već dvije decenije prvi imam i hatib.

U međuvremenu je bio u Armiji Republike Bosne i Hercegovine, završio Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, gdje je 2012. magistrirao, a 2019. doktorirao u oblasti kur'anskih znanosti. Titulu hafiza Kur'ana stekao je 2001. godine, a kao muhaffiz (mentor i učitelj) izveo je 33 hafiza.

Od 1998. do 2017. predavao je kiraet (disciplina učenja Kur'ana) u Gazi Husrev-begovoj medresi, gdje je bio i direktor od 2015. do 2023. godine. Od januara 2023. direktor je Uprave za vjerske poslove i član Rijaseta.

Na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici 2020. biran je u zvanje docenta, a 8. januara 2026. u zvanje vanrednog profesora za oblast kiraet i kur'anske znanosti.

Rođen je 1970. godine u Dubravama Gornjim kod Živinica. Oženjen je, otac dvojice sinova.

!Odgovor: Uvaženi hafiz-efendija, decenijama ste u službi džemata i Zajednice, u najširem smislu. Šta smatrate svojim uspjehom i najboljim poduhvatom, a čime niste zadovoljni ili biste danas uradili drugačije?

Malkić: Svojim najvećim uspjehom smatram to što sam imao priliku više od 35 godina služiti Islamskoj zajednici na različitim poslovima, kao mujezin, imam, hatib i muallim, prvi imam i hatib Gazi Husrev-begove džamije, profesor, potom direktor Gazi Husrev-begove medrese i, danas, direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta.

Posebno mi je važno iskustvo neposrednog rada s ljudima, s džematlijama, s različitim ciljnim grupama. Kao prvi imam i hatib upoznao sam na hiljade ljudi koji dolaze i prolaze kroz Sarajevo i dolaze u centralnu, Begovu džamiju, da klanjaju namaz i vide njezinu ljepotu. Kao profesor podučio sam pravilnom učenju Kur’ana više od dvije hiljade učenika i studenata, a kao muhaffiz izveo jedno veće odjeljenje hafiza, 33 hafiza. Kao direktor Medrese imao sam priliku voditi značajan investicijski ciklus rekonstrukcije zgrade muškog odjeljenja i internata Gazi Husrev-begove medrese i pokrenem obnovu i rekonstrukciju ženskog odjeljenja i internata te tim projektima unaprijedimo uslove za obrazovanje i odgoj naših učenika i učenica.

Kao direktor Uprave za vjerske poslove posjetio sam gotovo sve medžlise u Bosni i Hercegovini, domovinske zemlje i gotovo sve krovne organizacije. To mi je omogućilo da neposredno čujem šta naše ljude raduje, ali i šta ih opterećuje. Kad se osvrnem unazad najviše me raduje to što sam bio podrška mojim učenicima i što ih danas vidim kao uspješne imame, profesore ili stručnjake u različitim oblastima. Danas bih još više insistirao na tome da više razgovaramo, jer kad god je bilo manje razgovora bilo je više problema. I opet smo ih rješavali razgovorom. Zbog toga je važno slušati druge, slušati teren kako bi probleme prepoznali ranije i preduprijedili ih. Upravo zato u mom programu posebno mjesto imaju otvorena komunikacija, konsultacije i veće uvažavanje znanja, iskustava i ideja ljudi širom Zajednice.

Čovjek u službi Zajednice treba biti spreman učiti iz iskustva drugih ali i iz vlastitog iskustva i (po)grešaka. Najvažnije je da ono što smo naučili i spoznali prenesemo drugima kako ne bi pravili iste ili slične greške, odnosno, kako bi im olakšali put kojim moraju proći. A kad bih imao priliku da ponovo biram, izabrao bih isti ovaj put, lijepi put Medrese, hifza Kur'ana, imameta i muderrisluka, put velikog truda, rada i odricanja, makar drugi putevi bili mnogo lakši i privlačniji.

!Odgovor: Ako budete izabrani, po čemu ćemo 2033. godine znati da je mandat bio uspješan? Koje bi se tri stvari morale promijeniti da sami kažete da je posao obavljen, i ko bi, osim Vas, trebao imati priliku tu ocjenu izreći?

Malkić: Uspjeh mandata ne bih mjerio brojem održanih sastanaka, putovanja ili donesenih odluka i zaključaka, nego onim što je stvarno promijenjeno u životu Zajednice. I sam program polazi od toga da svaki segment treba imati jasan cilj, nosioca, realizatora i rezultat. Ako 2033. godine budemo imali snažnije džemate, dostojanstveniji položaj imama i snažniju vezu djece, mladih i porodice sa Zajednicom, smatrat ću da smo napravili veliki posao.

Prvo, trudit ćemo se da svaki džemat, bez obzira na veličinu i mjesto, osjeti da je dio jedinstvene Zajednice i da Rijaset brine za njegov status i položaj. Drugo, promovirat ćemo imamski poziv da ponovo bude privlačan mladim i sposobnim imamima. To podrazumijeva bolji materijalni i radno-pravni status, veću sigurnost i profesionalni razvoj. Treće, tražit ćemo načine i modele da generacije mladih ne budu samo povremeni korisnici programa Zajednice nego aktivni kreatori sadržaja u džematu, Mreži mladih, obrazovanju, kulturi, nauci, poduzetništvu i drugim oblastima.

A ocjenu o radu i rezultatima ne treba i ne može davati reisul-ulema sam sebi. Trebaju je dati džematlije, imami, Sabor, službenici i drugi relevantni ljudi Zajednice.

!Odgovor: U programu prepoznajete krizu imamskog poziva i izazove s kojima se imami suočavaju. Šta biste u prvoj godini mandata proveli da se unaprijedi položaj imama te da se pridobiju novi, mladi imami?

Malkić: Krizu imamskog poziva ne možemo posmatrati samo kroz pitanje materijalnog statusa, nego i kroz pitanje dostojanstva, ugleda, sigurnosti i profesionalne perspektive koju ovaj poziv nudi mladim ljudima.

Nije realno u prvoj godini mandata ponuditi i pokrenuti bilo koje radikalne promjene pa ni u ovom fokusnom segmentu. Zadatak i odgovornost rukovodstva bit će detekcija stanja i usmjerenje na stvari koje možemo raditi bolje i potom ih osmišljeno i planski unapređivati. Jedan od važnih prioriteta jeste unapređenje materijalnog položaja imama i muallima, tako da njihova primanja, uz uredno uplaćene doprinose, dostignu nivo prosječne plate u Federaciji BiH i budu uporediva s primanjima zaposlenih u prosvjeti. Posebnu pažnju treba posvetiti manjim i finansijski slabijim sredinama kroz dodatne fondove podrške i završetak procesa centralizacije. Također, zajedno sa rukovodstvom medžlisa i džemata radit ćemo na osiguranju ambijenta u kojem će imam svoj poziv obavljati dostojanstveno, sigurno i profesionalno.

Mladi ljudi neće se odlučivati za ovaj poziv ako ne vide institucionalnu zaštitu, uvažavanje i mogućnost napredovanja. Zato je potrebno razvijati sistem mentorstva za mlade imame, unaprijediti programe stručnog usavršavanja, omogućiti specijalizacije i uspostaviti jasnije kriterije napredovanja i nagrađivanja.

Posebnu pažnju treba posvetiti mladim imamima u prvim godinama njihove službe. Neophodno im je pružiti stručnu i kolegijalnu podršku kroz edukacije iz komunikacijskih vještina, rada s mladima i porodicom, kao i medijske i digitalne pismenosti. Imami danas djeluju u značajno drugačijem društvenom kontekstu i moraju imati alate koji će im pomoći da odgovore na savremene izazove.

Također, važno je naglasiti da privlačenje novih kadrova nije samo pitanje plate. Mladi će se opredijeliti za imamski poziv onda kada u njemu budu vidjeli smisao, perspektivu, društveni ugled i mogućnost da svoju misiju obavljaju slobodno, sigurno i dostojanstveno. Naša je odgovornost da takve uvjete sistemski gradimo i unapređujemo.

!Odgovor: Kako Zajednica treba postupiti prema domaćim predavačima i tumačima koji nisu njezini službenici, a imaju veliku publiku, naročito na internetu? Da li je rješenje u integraciji, koegzistenciji ili nekom trećem modelu?

Malkić: Mislim da rješenje nije ni potpuno zatvaranje ni nekritičko prihvatanje. Islamska zajednica treba biti otvorena za saradnju sa svima koji mogu doprinijeti njenoj misiji, ali istovremeno se treba držati autentičnog islamskog učenja, čuvati standarde stručnosti i odgovornosti za izgovorenu riječ.

Danas se veliki dio vjerskog života odvija u digitalnom prostoru. Zato ne možemo očekivati da će ljudi vjerske sadržaje tražiti samo u tradicionalnim formama. Moramo biti tamo gdje su ljudi, posebno mladi, i ponuditi im vjerodostojan, stručan i odgovoran sadržaj. Program predviđa snažnije prisustvo Islamske zajednice na društvenim mrežama, razvoj stručnog tima i strateškog okvira za djelovanje u digitalnom prostoru. Prema onima koji nisu službenici Zajednice, a imaju znanje i kredibilitet, treba graditi prostor saradnje. Istovremeno, popularnost sama po sebi ne može biti zamjena za znanje i odgovornost.

Svjesni smo da se javni prostor ne može kontrolirati i zbog toga ćemo se truditi da u njemu budemo prisutni kvalitetom. Ako budemo imali dobre imame, profesore, muallime i druge stručne ljude koji znaju govoriti jezikom savremenog čovjeka, posebno mladih, potreba za traženjem odgovora izvan institucionalnog okvira bit će manja. Dakle, potrebno je snažnije prisustvo Islamske zajednice u digitalnom prostoru i saradnja gdje postoji raspoloženje za razgovor i saradnju uz jasne kriterije.

!Odgovor: U programu predlažete institut arbitraže za sporove unutar Zajednice, prije disciplinskog postupka. Možete li ga bliže opisati: ko bi bili arbitri, kako se do njih dolazi i u kojim vrstama sporova bi se primjenjivao? 

Malkić: Institut arbitraže u programu vidim prije svega kao mehanizam za preventivno i sporazumno rješavanje sporova unutar Islamske zajednice, prije nego što nesporazum preraste u ozbiljniji problem i eventualni disciplinski postupak. Pri tome pod arbitražom prvenstveno mislim na postupak posredovanja, odnosno medijacije, čiji bi cilj bio da se razgovorom i uz pomoć nepristrasne osobe pronađe pravično i prihvatljivo rješenje. To bi se posebno odnosilo na nesporazume i narušene odnose između imama i džemata, džematskih odbora i medžlisa, kao i druge situacije u kojima postoji ozbiljan problem u funkcioniranju, ali još nema elemenata za utvrđivanje disciplinske odgovornosti.

Ne treba svaki nesporazum rješavati disciplinskom mjerom. Nekada je potrebno ljudima omogućiti da razgovaraju uz prisustvo osobe kojoj obje strane vjeruju te da problem riješe prije nego što izgube međusobno povjerenje. Medijatori bi se birali među uglednim i stručnim ljudima, kako iz reda službenika tako i među članovima Zajednice koji uživaju moralni autoritet i imaju potrebno znanje i iskustvo. Način njihovog izbora i imenovanja, kao i pravila postupka medijacije, trebalo bi precizno urediti odgovarajućim normativnim aktom.

Važno je da ovaj institut ne zadire u nadležnosti organa Islamske zajednice niti može služiti prikrivanju ozbiljnih povreda propisa. Ako postoji osnovana sumnja na povredu radne ili druge obaveze, odgovornost se treba utvrđivati u odgovarajućem postupku. Svrha medijacije je preventivna, to je svojevrsni „islah“, odnosno nastojanje da se nesporazumi rješavaju brže, da se narušeni odnosi poprave i spor riješi prije nego što proizvede teže posljedice po ljude i Zajednicu.

!Odgovor: Istakli ste da snaga Zajednice nije u administraciji nego u džematima, imamima i vjernicima, i predlažete mapu razvoja džemata i kategorizaciju. Kako bi to izgledalo na terenu: šta se mjeri, ko to radi i šta džemat od toga dobija? 

Malkić: Polazim od jednostavne činjenice da ne možemo jednako tretirati džemat koji raste i džemat koji se bori za opstanak. Zato nam treba realna slika stanja na terenu. Mapa razvoja džemata trebala bi obuhvatiti osnovne pokazatelje: broj članova i njihovo kretanje, finansijsku održivost, stanje infrastrukture, broj djece u mektebu, rad s mladima, aktivnosti džemata, stanje imamske službe i razvojne potencijale.

To nije rangiranje džemata po vrijednosti, nego način da znamo kome je koja vrsta podrške potrebna. U tome će nam pomoći i razvoj JISIZ-a, odnosno Jedinstvenog informacionog sistema Islamske zajednice, koji treba omogućiti tačnije i ažurnije podatke, smanjiti administrativno opterećenje i bolje povezati organizacione jedinice Zajednice. Na osnovu tih podataka možemo planirati kadrove, finansijsku podršku, edukacije i razvojne projekte. Veća i stabilnija sredina treba preuzeti veću odgovornost za vlastiti razvoj, dok malim, finansijski slabijim i povratničkim džematima treba pružiti dodatnu podršku. Program upravo predviđa posebne fondove za takve sredine. Cilj je da Rijaset ne upravlja džematima iz kancelarije, nego da na osnovu podataka bolje razumije teren i usmjerava podršku tamo gdje je najpotrebnija.

!Odgovor: U programu vakuf vidite kao ključni razvojni potencijal, najavljujete kompletiranje i digitalizaciju jedinstvenog katastra vakufske imovine i dugoročni investicioni plan, a najavljujete da ćete razmotriti osnivanje revolving fonda. Kako biste to proveli u praksi: odakle početni kapital, ko donosi odluke o ulaganju i u kakve bi se projekte investiralo?

Malkić:Vakuf moramo posmatrati kao emanet, ali i kao veliki razvojni potencijal Islamske zajednice. Prvi korak je da tačno znamo čime raspolažemo. Zato program predviđa kompletiranje i digitalizaciju jedinstvenog katastra vakufske imovine, uključujući imovinu u inostranstvu, kao i snažniju pravnu zaštitu vakufa.

Drugi korak je profesionalizacija upravljanja. Za veće vakufe i investicijske projekte potrebno je uključiti pravnike, ekonomiste, investicijske i druge stručnjake, a dugoročnim investicionim planom odrediti prioritete, očekivane prihode i društvenu korist. Prednost treba dati ulaganjima koja donose stabilan prihod.

Treći korak je razmatranje revolving fonda. Njegova logika je jednostavna: sredstva se ulažu u održive projekte, prihod se vraća u fond i ponovo ulaže u nove projekte. Tako se stvara ciklus ulaganja i razvoja. Program ne određuje jedan početni izvor kapitala, niti bih unaprijed obećavao da će to biti samo jedan izvor. Treba kombinirati postojeće vakufske prihode, nova uvakufljenja i druge održive izvore, uz mogućnost uključivanja potencijala dijaspore. Najvažnije je da sve bude dovoljno transparentno i zasnovano na jasnim kriterijima. A vakuf treba biti trajni izvor koristi vjernicima, džematima i Zajednici.

!Odgovor Program sadrži nekoliko mehanizama koji traže sredstva: fond solidarnosti za male i povratničke džemate, drugi imam u velikim džematima, socijalna zaštita porodica službenika. Koje od njih vidite kao ostvarive u jednom mandatu i iz kojih izvora bi se finansirali?

Malkić: U jednom mandatu realno je postaviti i finansijski učvrstiti temelje za nekoliko ključnih prioriteta: fond solidarnosti za male, povratničke i socijalno ugrožene džemate, unapređenje materijalnog i socijalnog položaja imama i muallima te početak razvoja sistema socijalne zaštite porodica službenika. Uvođenje drugog imama u velikim džematima također treba planirati postepeno, prema stvarnim potrebama i finansijskim mogućnostima.

Finansiranje ovih mjera treba zasnivati na više održivih izvora. Prije svega, potrebno je bolje koristiti postojeće vakufske potencijale, povećavati prihode od vakufa i novih uvakufljenja te razvijati namjenske vakufske fondove. Važni izvori su i članarina, kroz povećanje obuhvata članstva i efikasniji sistem naplate, zatim dobrovoljni prilozi, uključivanje dijaspore i druga dozvoljena sredstva.

Za povratničke džemate posebno je važno jačati postojeći Fond za povratničke džemate i podršku kroz Ured za društvenu brigu, dok bi se dugoročno mogli razvijati i vakufi medžlisa čiji bi prihodi bili usmjereni na njihove potrebe. Dakle, cilj je razvijati održive izvore prihoda i mjere uvoditi fazno, prema jasno utvrđenim prioritetima i stvarnim finansijskim mogućnostima Zajednice. Tako program može, uz Allahovu pomoć, donijeti konkretne i održive rezultate tokom jednog mandata.