Zašto pobjeda Huta u Crvenom moru mijenja odnose snaga na Bliskom Istoku

Munjevita ofanziva jemenskog pokreta Ensarullah (Huti), započeta 10. septembra 2026. protiv jedinica Nacionalnog otpora (međunarodno priznate jemenske vlade u Adenu), i osvajanje strateški važne luke El-Muha na Crvenom moru i otoka Haniš i Majun, mijenja geopolitički balans snaga u Jemenu, a to bo moglo imati i šire implikacije u regionu.

Andreas Krieg, britanski ekspert za Bliski Istok na Kraljevskom koledžu u Londonu smatra da je dramatični pad jemenskog lučkog grada Muha pod kontrolu snaga Ensarullaha, zapravo, uzrokovan fragmentacijom vladinih snaga koje podržava i finansira Saudijska Arabija. Glavni faktor, smatra ovaj ugledni britanski stručnja, nije samo vojna superiornost i dominacija Ensarullaha na frontu nego odsustvo koordinacije i razjedinjenost vladinih snaga do kojih su dovele ranije nesuglasice i sukob između Rijada i Abu Dabija oko njihovih dijametralno suprotnih ciljeva i vizije političke i teritorijalne organizacije Jemena.

Dvije vodeće arapske zaljevske zemlje, koje su se direktno vojno umiješale u građanski rat u Jemenu 2015. a koji je počeo prije njihove intervencije, imale su različite strateške, političke i vojne ciljeve. U početku su djelovale kao jedinstvena koalicija protiv pokreta Ensarullah, koji predvode zejdije (varijanta jemenskih šija) bliskih Iranu, koje njihovi protivnici nazivaju iranskim proksijima. Iako Krieg na ovaj način minimizira realne vojne sposobnosti Ensarullaha kao presudni razlog napredovanja na frontu, zanemaruje činjenicu da Ensarullah kontrolira prijestolnicu Sanaa i skoro 90 posto naseljenih područja Jemena.

Jemen se već deceniju nalazi pod blokadom Rijada i periodičnim zračnim udarima zapadnih i arapskih snaga pod raznim operacijskim nazivima poput onog nazvanog Čuvari prosperiteta kao dijela šireg zapadnog fronta predvođenog SAD-om protiv Irana i njegovih regionalnih saveznika (osovine otpora).

Iako bolje opremljene, snage međunarodno priznate vlade u Adenu pretrpjele su težak poraz i velike gubitke. Jemenske snage se dobrano finansiraju iz budžeta Saudijske Arabije, koja je 2025. potrošila 83,2 milijarde dolara na vojsku, prema procjeni Štokholmskog međunarodnog istraživačkog instituta za mir (SIPRI), što je osmi najveći vojni budžet na svijetu sa 6,5 % BDP-a. S druge strane, Ensarullah raspolaže skromnim vojnim budžetom od manje od 1.8 milijardi dolara, prema procjeni nezavisnog analitičkog sajta MilitarySpend ali prima vojnu i tehničku pomoć od Irana.

Elisabeth Kendall sa Univerziteta Cambridgeu u Engleskoj, vodeća zapadna ekspertica za Jemen, smatra da Ensarullah nije iranski proksi, kako se to obično potencira u zapadnom diskursu, već nezavisni autohtoni jemenski pokret sa vlastitim interesima, ambicijama i ciljevima iako uživa snažnu vojnu i političku podršku Irana s čijim se interesima poklapaju i interesi Ensarullaha. Pokret je očigledno iskoristio pukotine u redovima protivnika koji su se našli u rascjepu između dva regionalna arapska sponzora, Saudijske Arabije i UAE-a.

Politička vlast Ensarullaha, Visoko političko vijeće, tvrdi da je legitimna vlast Jemena, jer je naslijedilo (zauzimanjem jemenske prijestolnice) državne institucije, administraciju i vojsku Jemena, ali ne upravlja izvorima nafte koja se nalazi izvan dometa njegove kontrole u pokrajinama Mahra i Hadrameut.

Dok Iran kontrolira protok energenata kroz Hormuški moreuz u Perzijskom zaljevu, Ensarullah je u poziciji da kontrolira pomorski saobraćaj u Crvenom moru, a najnoviji vojni uspjesi mu omogućuju kontrolu moreuza Bab el-Mandeb. Zauzimanjem strateških tačaka na Crvenom moru, Ensarullah je ostvario vojnu prednost nad protivnicima i u poziciji je da djeluje i po južnim dijelovima energetske infrastrukture Saudijske Arabije. Teško je razumjeti zašto je Rijad svjesno isprovocirao ovaj najnoviji sukob, kada je prije nekoliko mjeseci pokušao spriječiti slijetanje iranskog civilnog aviona u Jemen.

Iako interesi Irana i Jemena nisu identični oni su u dobroj mjeri konvergentni, što je odlično objasnio Robert Pape, američki profesor sa Univerziteta u Chicagu. Uprkos ozbiljnosti situacije, SAD i njegovi saveznici u novoformiranom Mekanskom paktu (muslimanskom NATO-u) za sada su u poziciji posmatrača, mada nije izvjesno kako će reagirati ako Ensarullah odluči blokirati Bab el-Mandeb.

Američki predsjednik Donald Trump je izjavio da je u kontaktu s Ensarullahom, kazavši da Huti ne žele sukob s Amerikancima i da nesuglasice imaju samo s vlastima u Rijadu, te da nemaju namjeru blokirati protok energenata i roba Crvenim morem. Saudijski prestolonasljednik Muhamed bin Salman je zatražio je od Trumpa da izvrši zračne i raketne udare na pozicije Ensarullaha ali je to američki predsjednik odbio učiniti.

Kroz Bab al Mandeb prolazi 10–16 % globalnog prometa nafte. U slučaju blokade Hormuškog tjesnaca, kroz koji je prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA) u toku 2025. prošlo 34 % globalnog tranzita nafte, Iran zajedno sa Ensarullahom u Jemenu imao bi kontrolu nad protokom 50 % svjetske nafte koja se iz Perzijskog zaljeva plasira na svjetsko tržište.

Iran bi ovu svoju stratešku prednost mogao iskoristiti kao adut u budućim pregovorima o postizanju mira SAD-om. Upravo zbog rizika od blokade oba moreuza, svaka ozbiljnija vojna eskalacija u regionu prijetila bi kolapsom globalnog tržišta nafte. To bi neminovno dovelo do dublje globalne ekonomske krize s nepredvidivim posljedicama.

Pored zauzimanja strateških tačaka na obali Crvenog mora i nekolicine otoka Ensarullah je u najnovijim vojnim operacijama zaplijenio značajnu količinu oklopnih vozila američke proizvodnje Oshkosh, otpornih na mine i druge improvizirane eksplozivne naprave. Zaplijenjeni su i kamioni opremljeni teškim naoružanjem i artiljerijom i velike količine municije i lahkog naoružanja koje su vladine snage u povlačenju napustile.

Značaj zaplijenjenih sredstava nadilazi njihovu uobičajenu materijalnu i vojnu vrijednost, a kontrola nad njima Ensarullahu omogućuje ofanzivno djelovanje u teškim borbenim uvjetima. Prema Reutersu, uspjeh Ensarullaha ne bi bio moguć bez iranske podrške u oružju, finansijama i vojnoj strategiji. Pored ofanzive na jugozapadnoj obali, Ensarullah je izveo i napade sjevernije na teritorij Saudijske Arabije, pogodivši naftovod istok-zapad kojim se prenosi 70 % saudijske nafte iz Istočne provincije u luku Janbu na Crvenom moru.

Muhamed el-Husi, jedan od vođa Ensarullaha, izjavio je da će moreuz ostati otvoren za plovila prijateljskih i neutralnih zemalja, dok će se blokada primjenjivati isključivo protiv interesa Saudijske Arabije i Izraela.

Vojni uspjeh Ensarullaha i poraz vladinih snaga pod komandom generala Tarika Saliha mogao bi potaknuti novu političku i ekonomsku krizu u Saudijskoj Arabiji, kojom je prekinuto trogodišnje primirje i započeta nova etapa rata s Ensarullahom, a čiji okidač je bio napad na aerodrom u Sani 13. jula 2026.

Saudijski prestolonasljednik Muhamed bin Salman zatražio je vojnu podršku SAD-a i saveznika (Turske i Pakistana). Međutim, pokušaji Rijada da osigura američku intervenciju u Jemenu nisu dali pozitivne rezultate. Trumpova administracija se boji odmazde Teherana ako dođe do nekontrolirane eskalacije sukoba. Ensarullah je Washingtonu poručio da ako SAD ukine blokadu iranskih tankera da će recipročno odgovoriti odustajanjem od blokade Bab el-Mandeba. Paraliza luka Džedda i Janbu ne samo da bi Saudijsku Kraljevinu mogla lišiti prihoda od nafte već bi mogla ugroziti i američke investicije.

Trumpova administracija je poslala vojne savjetnike u Rijad. Predvodi ih šef Centralne komande admiral Brad Cooper. Washington također računa na diplomatsko posredovanje Pakistana u smirivanju sukoba. SAD se boji da bi novi američki raketni udari na snage Ensarullaha mogli isprovocirati Iran koji je kivan na Washington nakon nedavnog američkog napada na tri iranska tankera koji su izvedeni 5. septembra.

Predstavnik pakistanskog ministarstva vanjskih poslova Sajjad Khan je kazao da Pakistan u ovom momentu ne razmatra opciju vojne intervencije u Jemenu. Pakistan je ranije rasporedio vojni kontingent u Saudijskoj Arabiji, uključujući i eskadrilu borbenih aviona. Ipak, želi izbjeći direktno uplitanje u jemenski sukob kako ne bi narušio dobre odnose sa Iranom. Zbog blizine kongresnih izbora, ni SAD ne želi eskalaciju jer bi ona vodila ka produbljivanju globalne energetske krize.

Iz perspektive pakistanske vojske u Rawalpindiju, vojna intervencija protiv Ensarullaha značila bi uvlačenje Pakistana u kompliciranu asimetričnu regionalnu kaljužu koji strateška vojna doktrina Pakistana nastoji izbjeći. Ova pakistanska politika utemeljena je na presedanu iz 2015, kad je Saudijska Arabija zatražila pomoć pakistanskih snaga protiv Ensarullaha u Jemenu. Pakistanski parlament je to nakon žustre petodnevne rasprave odbio učiniti. Parlament je donio rezoluciju kojom se Pakistan obavezao na neutralnost  u jemenskom ratu kako bi sačuvao sposobnost djelovanja kao kredibilan diplomatski posrednik u muslimanskom svijetu. Obećao je da će stajati uz Saudijsku Arabiju, i intervenirati samo u slučaju direktnog kršenja saudijskog teritorijalnog integriteta ili prijetnje Svetim mjestima.

Pakistan dijeli osjetljivu, 900 kilometara dugu, granicu sa Iranom, preko nestabilne provincije Balučistan. Direktna vojna intervencija Pakistana protiv Ensarullaha u Jemenu, kojeg Iran podupire, Teheran bi smatrao direktnim neprijateljskim činom Pakistana prema Iranu. Osim toga, Pakistan je država s drugom najvećom šiitskom muslimanskom populacijom na svijetu (15 do 20 posto stanovništva). Pridruživanje oružanoj kampanji protiv šiitskog nedržavnog pokreta Ensarullah značio bi rasplamsavanje domaćih sektaških napetosti u Pakistanu. Štaviše, od postizanja diplomatskog pomirenja Rijada i Teherana uz posredovanje Pekinga, saudijska vanjska politika se također fokusirala na deeskalaciju, diplomatsko upravljanje sukobima i direktan dijalog s jemenskim frakcijama. Primarni cilj Muhammeda bin Salmana je implementacija Vizije 2030 i ekonomska transformacija koji zahtijeva ozbiljna strana ulaganja, stabilnost i razvoj turizma. Šira regionalna vojna eskalacija a posebno angažman stranih trupa na saudijskom tlu destabilizirala bi investicijsku klimu i trajno potkopala krhke diplomatske odnose sa Iranom.

Stoga, novoformirani Mekanski pakt nije u ovom trenutku aktiviran kako se to očekivalo. Pakistan se boji da se ne zaglavi u jemenskoj kaljuži, kao što se to desilo Egiptu u vrijeme Naserove panarapske vlasti. Raniji sukob Saudijske Arabije sa snagama Južnog tranzicijskog vijeća (STC) koje podržava UAE također je uklonio neku vrstu vojno-političke barijere protiv Ensarullaha.

Ako u međuvremenu ne dođe do vanjske intervencije, Jemen pod kontrolom Ensarullaha, mogao bi postati respektabilna regionalna sila. Vladinim snagama (jemenskim saveznicima Rijada) trenutno prijeti poraz. Ali, čak i ako se to ne desi, regionalna geopolitička ravnoteža moći već se promijenila u korist Ensarullaha, a time i Irana.