Mnogi ljudi jednu knjigu, film, seriju... pročitaju ili pogledaju više puta – vraćaju im se. Zanima nas čemu se vraćaju neki relevantni, zanimljivi i poticajni sagovornici.

Adem Dedić
13.09.2026. 08:19
Mnogi ljudi jednu knjigu, film, seriju... pročitaju ili pogledaju više puta – vraćaju im se. Zanima nas čemu se vraćaju neki relevantni, zanimljivi i poticajni sagovornici.
Ovaj sedmice smo o gledateljskim i čitateljskim „vraćanjima i navikama“ razgovarali sa bosanskohercegovačkim imamom i profesorom islamske teologije hafizom dr. Ammarom Bašićem.
Hafiz Bašić je naveo da postoji više knjiga koje je pročitao više puta, ali izdvojio je Legendu o Ali-paši.
„Ta mi je knjiga bila zanimljiva i kao osnovcu, ali i u kasnijim, mogu reći 'zrelijim' životnim godinama“, kazao je on.
Dodao je kako je tu knjigu čitao još u osnovnoj školi prvi put, i da je već tada ostavila jak pečat na njega.
„Vratio sam joj se par puta kroz godine kasnije, vjerovatno jer sam bolje htio razumjeti okolnosti tog ranije vremena i jasnije osjetiti transformaciju koju je doživio Alija Lepir. Vjerujem i da je razlog vraćanja osjećaj uzbuđenja kojeg sam dobio pri prvom čitanju, a koji nije nimalo jenjavao kada sam knjigu iznova čitao. Kroz godine sam svakako i određene likove drugačije doživio, bolje razumio i svoju društvenu stvarnost. Zapravo svaka ozbiljna knjiga govori o paradigmama koje se ponavljaju u svakom društvu i svakom vremenu. Kada sam kao mlađi čitao roman nisam možda do kraja primjećivao sitne spletke i ljudske pakosti koje se nalaze u pojedinim dijalozima knjige. Razlog za to je u činjenici da kao mlađi vjerovatno imamo čišći pogled na svijet, za razliku kada steknemo životno iskustvo pa naučimo prepoznavati manipulaciju i pakost u ljudima oko nas. Zbog toga možemo kazati da i mi rastemo sa knjigom kojoj se godinama vraćamo. I to je razlog tog vraćanja, ona nam pomaže u našem zrenju“, kazao je profesor Bašić u razgovoru za !Odgovor.
Kao film koji je gledao više puta, izdvojio je Društvo mrtvih pjesnika sa Robinom Williamsom u glavnoj ulozi.
„Film sam gledao prvi put prije dvije godine, na preporuku svojih studenata. Iako sam znao za ovog glumca i gledao neke druge filmove, ovaj je posebno zadržao moju pažnju, jer su mi studenti rekli da ću se u istom prepoznati. Tek kad sam pregledao film, shvatio sam da nisam odavno dobio bolji kompliment. Razlog vraćanja je što sam se uspio identificirati sa prof. Keating koji je pokušavao i uspijevao insprirati potencijale u svojim učenicima. Njegova želja nije da učenike nauči samo gradivu, nego da ih potakne da misle, pronađu vlastiti glas i ne provedu život živeći prema očekivanjima drugih. Posebno mi je snažna poruka Carpe diem (iskoristi dan), ali ne kao poziv da činimo šta želimo, nego da budemo svjesni svoje prolaznosti i da ne propustimo život, prilike i potencijale koje nam je Bog dao“, ističe on.
Bašić ističe važnost vraćanja dobrim knjigama i filmovima, jer „djelo ostaje isto, ali mi više nismo isti“.
„Između dva čitanja ili gledanja dogodi nam se život, mi steknemo neka iskustva, doživimo određene uspjehe ili razočarenja, postanemo roditelji, učitelji, preuzmemo odgovornosti. I onda u istoj rečenici ili sceni vidimo nešto što ranije nismo mogli vidjeti. Vjerovatno se zato dobrim djelima ne vraćamo samo da bismo njih bolje razumjeli. Vraćamo im se da bismo vidjeli koliko smo se mi promijenili i koliko smo sazreli kao ličnosti“, zaključio je on.

Adem Dedić
Novinar portala !Odgovor. Prati političke i društvene teme u Bosni i Hercegovini.
Više od istog autora