Mnogi ljudi jednu knjigu, film, seriju... pročitaju ili pogledaju više puta – vraćaju im se. Zanima nas čemu se vraćaju neki relevantni, zanimljivi i poticajni sagovornici.

Foto: !Odgovor
Adem Dedić
06.09.2026. 03:07
Mnogi ljudi jednu knjigu, film, seriju... pročitaju ili pogledaju više puta – vraćaju im se. Zanima nas čemu se vraćaju neki relevantni, zanimljivi i poticajni sagovornici.
Ovaj put smo o gledateljskim i čitateljskim „vraćanjima i navikama“ razgovarali sa spisateljicom i kreativnom edukatoricom Lidijom Sejdinović.
Kazala je da se prvo sjetila romana Mali princ (Le Petit Prince, 1943) francuskog pisca Antoinea de Saint-Exupéryja te film Instinkt (Instinct, 1999.) američkog reditelja Jona Turteltauba, u kojem glavne uloge nose Anthony Hopkins, kao dr. Ethan Powell, i Cuba Gooding Jr., kao dr. Theo Caulder.
„Odgovor na pitanje zašto se baš ovim djelima vraćam, na prvi pogled mi se učinio jednostavnim – pa tu su moje omiljene teme: suštinska nit koja spaja ova dva djela ogleda se u odbacivanju apsurda i nametnutih maski moderne civilizacije, povratku iskonskoj prirodi i vlastitoj suštini, te potrazi za autentičnim pripadanjem i povezivanjem u svijetu koji je zaboravio gledati srcem i živi u teroru ega, pohlepe i kontrole. Ali kada sam se malo dublje zagledala u to pitanje, tragajući za onim šta to meni ta djela sasvim lično i intimno znače – ne samo zašto im se vraćam zbog teme ili umjetničke vrijednosti, nego i u kojim tačno momentima/ličnim stanjima im se vraćam – došla sam do odgovora da su mi oni vid sigurnosnog ventila. Kada se umorim, energetski iscijedim, u svijetu punom 'otimača', kako Instinkt naziva dominantni tip ljudi iz civilizacije, ili kada se uspjeh mjeri brojkama, kupuju stvari koje nam ne trebaju ili želimo da kontroliramo svaki aspekt života, kako kaže Mali princ, spomenuta djela djeluju na mene kao sidro“, kazala je Sejdinović za !Odgovor.
Dodala je kako u ova djela zaroni i podsjeti se koliko je važno unatoč svim preprekama stremiti tome da se (p)ostane čovjek.
„Ova djela pri svakom vraćanju pozivaju na osvještavanje da prava sloboda ne leži u tome koliko stvari ili ljudi ili prirode kontroliramo, već u tome koliko smo sposobni odbaciti društvene maske, utišati buku civilizacije i, samo biti. To 'samo biti' je iznimno teško postići zbog svijeta oko nas, ali i zbog svijeta u nama (naša priroda, ego, porivi su naši najteži neprijatelji)“, dodaje ona.
Ističe i da ipak, to nije potpun odgovor na to zašto se vraćam baš Malom princu i Instinktu.
„Pročitala sam taj roman više puta od osnovne škole do danas, napravila predstavu s polaznicima svog edukativnog centra na osnovu te knjige, osjećam posebnu toplinu i smiraj kada naiđem na ilustracije iz te knjige. A film sam gledala više puta u tinejdžerskom dobu i adolescenciji, a sada mu vratim rijetko jer sve više bježim od ekrana. Ono što zaokružuje odgovor jeste činjenica da sam se s ovim djelima srela u djetinjstvu. Ima inače nešto neobjašnjivo snažno u tome šta sam konzumirala u formativnim godinama. I ono što sam tada, duboko u sebi osjetila kao bitno, ono što mi je ponudilo emocionalno ili intelektualno utočište (čak i kada nisam razumjela nego sam 'osjećala' neki sadržaj), dalo odgovore ili otvorilo prava pitanja, postalo je mjesto na kojem se vraćam kada želim 'opipati' sebe, provjeriti ko sam, kakva sam, gdje sam u određenom momentu svog života“, naglašava bosanskohercegovačka spisateljica.
Ona ističe i da se dešavalo da je na tom putu napuštala i zaboravljala određene knjige, filmove, pjesme jer neki nisu imali više težinu i snagu kroz vrijeme (a i pitanje je jesu li bili istinska umjetnost).
„Tako da moj lični odgovor na pitanje zašto se nekim knjigama i filmovima vraćam leži u tome da ako sam se, kada sam bila djevojčica i mlada žena (preokupirana rečenicom koju sam prvi put čula u osnovnoj školi na nastavi 'važno je biti a ne imati'), srela sa djelom koje me je 'pronašlo', vraćat ću mu se povremeno i u godinama kasnije – po ogledalo. Danas se spomenutim djelima ne stignem, i nemam potrebu vraćati često, ali zato nosim sa sobom određene rečenice koje sadrže. Kada se upoznamo s nečim dovoljno dobro, dovoljan je citat, slika, simbol da se vratimo u temu, nema potrebe više za kompletnim ponovnim čitanjem i gledanjem. S vama ću podijeliti neke od tih misli i poželjeti vam da srcem uvijek dobro vidite i da u umjetnosti lako pronalazite ogledalo“, zaključila je ona.
U nastavku donosimo citate koje je naša spisateljica izdvojila:
„Mnogo je teže suditi samom sebi nego drugima. Ako uspiješ sebi dobro suditi, znači da si pravi mudrac.” – Mali princ (lik Kralj)
„Samo se srcem dobro vidi. Ono što je bitno, očima je nevidljivo.” – Mali princ ( lik Lisica)
„Gledaj u mene. Šta sam ti uzeo? Tvoje bilješke? Tvoj sat? Tvoju dragocjenu karijeru? Šta sam ti uzeo? Šta si izgubio, Theo? Ništa! Samo svoje iluzije.” – Instinkt (lik dr. Ethan Powell)
„Mi smo ti koji uzimaju. Mi smo Otimači. Želimo posjedovati svijet, a sve što zapravo radimo jeste da gradimo vlastite kaveze.” – Instinkt (lik dr. Ethan Powell)

Adem Dedić
Novinar portala !Odgovor. Prati političke i društvene teme u Bosni i Hercegovini.
Više od istog autora