Američki predsjednik kojeg je Netanyahu proglasio antisemitom donio je Izraelu mir

Piše: Yechiam Weitz (Haaretz)

Otkako je Izrael osnovan prije 78 godina, u Bijeloj kući smijenilo se 14 američkih predsjednika – od demokrate Harryja Trumana do sadašnjeg predsjednika, republikanca Donalda Trumpa.

Izrael ima dva naselja nazvana po američkim predsjednicima: Kfar Truman, osnovan 1950. godine i nazvan po prvom šefu države koji je priznao novu državu Izrael, te Ramat Trump, osnovan na Golanskoj visoravni 2019. godine.

Međutim, za razliku od starog mošava Kfar Truman, Ramat Trump nastao je kao proizvod kulta ličnosti u vrijeme kada je sadašnji američki predsjednik smatran istinskim prijateljem Izraela. Odnosi između njega i Izraela u međuvremenu su se promijenili; profesor Uri Bar-Joseph nazvao ga je „slomljenom trskom“ u tekstu objavljenom 15. juna u hebrejskom izdanju Haaretza.

Ipak, američki predsjednik koji je za Izrael imao najveći značaj bio je još jedan demokrata – Jimmy Carter, koji je dužnost obavljao od 1977. do 1981. godine. Cartera uglavnom pamtimo po oštroj kritici Izraela nakon odlaska iz Bijele kuće. Tvrdio je da Izrael na okupiranim teritorijama održava režim apartheida, a 2014. godine čak je predložio tadašnjem američkom predsjedniku Baracku Obami da prizna Hamas kao legitimnog političkog aktera. Nakon tog prijedloga, tadašnji izraelski predsjednik Reuven Rivlin i premijer Benjamin Netanyahu odbili su se sastati s njim, nazivajući ga antisemitom.

Carter je, međutim, imao važnu ulogu u procesu koji je doveo do mirovnog ugovora s Egiptom i znatno poboljšao strateški položaj Izraela. Nakon što je egipatski predsjednik Anwar Sadat u novembru 1977. posjetio Izrael, dvije zemlje započele su pregovore o miru. Razgovori su ubrzo zapali u ćorsokak. U ljeto 1978. Carter je shvatio da samo dramatičan potez može vratiti mirovni proces na razumnu putanju. Zato je sazvao samit u Camp Davidu radi neposrednih pregovora između Sadata i izraelskog premijera Menachema Begina.

Tokom pregovora Carter je pritiskao obje strane da prihvate okvirni sporazum kojim bi se Izrael obavezao ukloniti sva izraelska naselja podignuta na Sinaju, uključujući Yamit. Begin je nevoljko pristao. Rezultat samita bio je dokument u kojem su izložena načela budućeg mirovnog ugovora, ali konačni sporazum još nije bio postignut. Pregovori su nastavljeni, obje strane su se iscrpile, a razgovori ponovo zapali u ćorsokak.

U martu 1979. Carter je odlučio doputovati na Bliski istok, svjestan da time ulazi u ozbiljnu političku kocku. U Jerusalimu je prisustvovao sjednici izraelske vlade, što se događa izuzetno rijetko, i od Begina zahtijevao da Izrael učini dodatne ustupke, uključujući prihvatanje egipatskog prisustva u Pojasu Gaze.

Postojala je ozbiljna bojazan da bi se američki predsjednik mogao vratiti u Bijelu kuću praznih ruku. Takav ishod mogao je naštetiti Izraelu, njegovoj vladi, a posebno ministru vanjskih poslova Mosheu Dayanu. Zato je predložen novi nacrt, u kojem nije bilo ni spomena egipatskog prisustva u Gazi. Taj dokument omogućio je proboj i otvorio put mirovnom ugovoru.

Ugovor je potpisan 26. marta 1979. godine u Bijeloj kući. Na ceremoniji je Sadat rekao da je Carter čovjek koji je stvorio čudo mira. Otprilike mjesec dana kasnije Begin je izjavio: „Pretpostavljam da mirovni ugovor s Egiptom ne bi bilo moguće postići da su pregovori vođeni isključivo između Izraela i Egipta. Ali mora se reći da je predsjednik Carter pružio veliku i veoma važnu pomoć u postizanju ovog sporazuma.“

Nema razloga porediti Trumpa, neznalicu i narcisa, s Carterom, čovjekom savjesti i jasnih vrijednosti.

Vrijedi, međutim, zapamtiti da je Carter Izraelu donio golemo strateško postignuće – mirovni ugovor sa zemljom koja mu je dotad bila najveći neprijatelj.

(Yechiam Weitz je izraelski historičar i profesor emeritus izraelskih studija na Univerzitetu u Haifi. Bavi se savremenom historijom Izraela, cionističkim pokretom i političkim oblikovanjem sjećanja na Holokaust.)