Čemu se vraća Adem Smailhodžić: Šta veže Ali-pašu i grofa Monte Kristo 

Mnogi ljudi jednu knjigu, film, seriju... pročitaju ili pogledaju više puta – vraćaju im se. Zanima nas čemu se vraćaju neki relevantni, zanimljivi i poticajni sagovornici.  

Ove sedmice nam o svojim gledateljskim i čitateljskim „vraćanjima i navikama“ govori bosanskohercegovački glumac Adem Smailhodžić. 

On navodi kako postoje neke knjige i filmovi koje upoznamo, uživamo u njima i onda nastavimo dalje.  

„Međutim, postoje i oni rijetki kojima se vraćamo godinama, ne zato što ne znamo kako završavaju, nego zato što u njima svaki put pronađemo nešto novo. Kako se mijenjaju naše životne okolnosti, iskustva i pogledi na svijet, tako se mijenja i način na koji razumijemo ista djela. Ponekad nam ona postanu svojevrsno ogledalo u kojem prepoznajemo vlastite dileme, strahove, nadanja i unutrašnje borbe“, kazao je Smailhodžić. 

Navodi da se on više puta „vraćao“ knjizi Legenda o Ali-paši, a film koji je gledao više puta je Grof Monte Kristo.  

„Svjestan sam da se ni Legenda o Ali-paši ni film Grof Monte Kristo ne ubrajaju nužno među djela koja književna i filmska kritika najčešće svrstava u sam vrh svjetske umjetnosti. Ipak, njihova vrijednost za mene nije u tome koliko su nagrađivani ili kako ih rangiraju kritičari. Vraćam im se zato što u njima prepoznajem univerzalne teme ljudske sudbine, unutrašnje borbe i suočavanja sa životnim okolnostima. Upravo zbog toga ova djela za mene imaju trajnu vrijednost i svaki put kada im se vratim otkrijem neko novo značenje“, navodi on. 

Dodaje i da je ono što njega izvorno vraća ovim pričama jeste način na koji prikazuju čovjeka suočenog sa izazovima života i vlastitim odlukama.  

„Svako novo čitanje Čolakovićeve Legenda o Ali-paši donosi mi drugačiji pogled na događaje, likove i poruke koje autor ostavlja između redova. Ali-paša je prikazan kao čovjek koji se suočava sa iskušenjima, neizvjesnošću i odlukama koje mijenjaju život. I posljedicama koje to ostavlja na njega. Zanimljiv je i motiv blaga koje pronalazi oslanjajući se na unutrašnji osjećaj i instinkt. Kao da nam autor poručuje da čovjek ponekad mora vjerovati sebi, i onda kada razum ne može objasniti zašto“, ističe on. 

Dodaje kako sličnu poruku, iako na potpuno drugačiji način, nosi i čuveni roman Grof Monte Kristo francuskog pisca Alexandra Dumasa.  

„Priča o Edmondu Dantèsu možda je najpoznatija priča o nepravdi i istrajnosti. Nevin čovjek kojii gubi sve: slobodu, ljubav i budućnost, ali ne odustaje. Godine provedene u tamnici ne uspijevaju slomiti njegov duh, on iz nje izlazi jači, mudriji i odlučniji“, naglašva on. 

Možda je ono što me najviše vraća ovim djelima jesu glavni likovi „Ali-paša i Edmond Dantès“ i njiov prolaze kroz iskušenja koja od čovjeka traže iznimnu snagu karaktera.  

„Možda je upravo to razlog zbog kojeg ove priče opstaju generacijama: jer nas podsjećaju da se najveće blago često ne nalazi u zlatu ili bogatstvu, već u karakteru čovjeka koji ne odustaje od svojih uvjerenja i svog puta“, zaključuje on. 

Adem Smailhodžić je bosanskohercegovački pozorišni, filmski i televizijski glumac, rođen 7. marta 1985. godine u Zavidovićima. Osnovnu školu završio je u Vozući, a gimnaziju u rodnim Zavidovićima.

Svoj profesionalni glumački put započinje 2003. godine, kada upisuje studij glume na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli. 

Tokom četvorogodišnjeg studija, Smailhodžić je bio izuzetno aktivan, ostvarivši prve zapažene uloge u brojnim ispitnim predstavama na Akademiji, ali i u profesionalnim produkcijama Teatra Kabare Tuzla, Narodnog pozorišta Tuzla te Bosanskog kulturnog centra u Tuzli. Među njegovim najznačajnijim glumačkim kreacijama iz studentskog perioda izdvajaju se uloge Fellera u predstavi Gospon lovac Georgea Feydeaua, Veršinjina u Čehovljevim Tri sestre, Imotskog kadije u Hasanagi Tomislava Bakarića, te Pijale-paše u komadu Veliki vezir Derviša Sušića, u režiji Vlade Keroševića.  

Diplomirao je 2007. godine, tumačeći ulogu Andreja u predstavi Zmijsko leglo Vladimira Sigareva, u režiji Saše Broz i produkciji Narodnog pozorišta Tuzla. 

Uporedo s bogatom pozorišnom karijerom, gradi i prepoznatljiv profil na ekranu. Na filmu je ostvario uloge u ostvarenjima Ab Morgen u režiji Stefana Elsenbrucha i Raphaela Wallnera, Paradajz Sabine Sidro, austrijskom filmu Hotel Sacher reditelja Roberta Dornhelma, te filmu A Father's Last Wish iz 2022. godine. I zapaženim ulogama u filmovima Amanet i Testament. Na televiziji je domaćoj publici poznat po ulogama u popularnim humorističkim serijama Lud, zbunjen, normalan i Kriza, regionalno zapaženoj kriminalističkoj seriji Kotlina, kao i u austrijskoj seriji Die Höhenstraße.  

Nakon završetka studija, Smailhodžić nastavlja plodonosnu saradnju s tuzlanskim teatrima, ali istovremeno širi svoj angažman na druge teatarske kuće, producentske kuće i ad hoc pozorišne grupe u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. U tom periodu ostvaruje niz uspješnih uloga, među kojima su Albert u predstavi Nepoznata iz Siene (Teatar Kabare Tuzla), Muhidin u Nevaktu Derviša Sušića (Bosansko narodno pozorište Zenica), te Mihal u predstavi Jastučko (The Pillowman) u režiji Saše Broz i produkciji Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica. Takođe se istakao ulogama u predstavama Tajkun (BKC Tuzla), Državni lopov, Emigranti i Robijaš (Centar za kulturu Zavidovići), Juda Iskariotski (Narodno pozorište Tuzla), Prikazanje (Teatar Kabare Tuzla), Životopis Ha Ha (CZK Zavidovići), Gazi Husrev-beže ili: Bukagije (Muftiluk travnički i BNP Zenica), norway.today i Gluha svadba (BNP Zenica), kao i u komadima Smrt bludnice Marije i ostale smrti u Sarajevu, Niemandsland u bečkom Delphin Theateru te Talas hladnog vremena. Početkom 2019. godine, Smailhodžić pravi značajan korak u karijeri i postaje stalni član glumačkog ansambla Bosanskog narodnog pozorišta (BNP) Zenica. 

Široj javnosti je prepoznatljiv i po ulogama u nekoliko muzičkih video-spotova u režiji Harisa Dubice, te kroz seriju popularnih reklamnih spotova za Telemach. 

Pored umjetničkog djelovanja, Adem Smailhodžić iza sebe ima i značajno iskustvo u kulturnom menadžmentu. Od 2009. do 2014. godine uspješno je obavljao funkciju direktora Javne ustanove Centar za kulturu Zavidovići. Tokom tog mandata pokrenuo je i osnovao „Festival Dječiji ambijentalni teatar“.