U sjeni sile: Kako politička tranzicija u Iranu oblikuje diplomatsku igru

Dok Iran prolazi kroz osjetljivu političku tranziciju, pojavljuju se prvi ozbiljniji diplomatski pokušaji okončanja sukoba. Međutim, oni nisu dio jedinstvenog mirovnog procesa, već predstavljaju niz paralelnih inicijativa koje se odvijaju uz nastavak vojnih operacija. Američki prijedlog za razgovore s Teheranom preko Turske, regionalna saradnja Ankare, Rijada, Kaira i Islamabada te ideja sastanka u Pakistanu pokazuju otvaranje novih kanala, ali ne znače nužno i kraj rata.

Pokušaj Washingtona da organizira razgovore između potpredsjednika J. D. Vancea i predsjednika iranskog parlamenta Muhammeda-Bahera Halibafa dobiva posebnu težinu upravo zbog unutrašnje dinamike u Teheranu. Ključni centri moći u iranskom političkom sistemu uključuju Vrhovnog vođu, Revolucionarnu gardu (IRGC), predsjednika, parlament te vjerski establišment okupljen oko Vijeća čuvara. Vrhovni vođa ima najveću formalnu i neformalnu vlast, dok IRGC ima snažan utjecaj na sigurnosnu i vanjsku politiku. 

Vjerski autoriteti i pragmatične frakcije u parlamentu i vladi često sarađuju, ali i ulaze u rivalstva, što dodatno otežava donošenje odluka. Halibaf je poznat kao pragmatični konzervativac s vezama u sigurnosnom aparatu, ali nije jasno gdje prestaje njegova samostalnost, a gdje počinje utjecaj drugih moćnih skupina. Ključno pitanje više nije samo šta Teheran želi, već i ko uopće može govoriti u njegovo ime. S obzirom na sudbinu prethodnih pregovarača, njihov oprez je itekako razumljiv.

Nakon ubistva Alija Hameneija, novi vrhovni vođa Modžtaba Hamenei tek započinje proces izgradnje autoriteta unutar složenog političkog sistema. U početnoj fazi on se suočava s najmanje dvije vrste pritisaka: potrebom za demonstracijom odlučnosti na početku vladavine i sviješću da sistem bez jasnog lidera možda nije spreman za dugotrajnu eskalaciju. U odnosima između Revolucionarne garde, vjerskog establišmenta i pragmatičnih političara, pregovori predstavljaju ne samo instrument vanjske politike, već i sredstvo održavanja unutrašnje ravnoteže.

Iza političke tranzicije odvija se i tiha, ali možda važnija promjena – smjena političke generacije. Revolucionarna elita, formirana u logici ideološkog sukoba i dugog trajanja, ustupa mjesto akterima koji su oblikovani u svijetu sankcija, hibridnih sukoba i stalnog pritiska. Njihova filozofija nije nužno manje čvrsta, ali je drugačija: manje usmjerena na historijsku misiju, a više na upravljanje preživljavanjem režima.

U tom kontekstu, iranska šutnja na prijedlog prestaje biti isključivo pregovaračka taktika, već jasan simptom. Vrijeme koje prolazi ne koristi se samo za odmjeravanje protivnika, nego i za definiranje vlastite pregovaračke pozicije iznutra.

Paralelno s tim procesom, Turska se nameće kao ključni posrednik, dok Hakan Fidan koordinira razgovore sa Saudijskom Arabijom, Egiptom i Pakistanom. Ta konfiguracija nije formalna koalicija, nego pokušaj da se rat prevede u upravljivu političku dinamiku. Istovremeno, ona odražava ambiciju Ankare da kroz kriznu diplomatiju ojača vlastiti geopolitički položaj kao most između Zapada i regionalnih sila, te se dugoročno pozicionira kao nezaobilazan akter buduće sigurnosne arhitekture Bliskog Istoka.

Svaki od uključenih aktera ulazi u taj okvir s vlastitim interesima. Turska nastoji učvrstiti regionalni utjecaj i spriječiti prelijevanje sukoba na svoje granice. Saudijska Arabija želi ograničiti iranski utjecaj i istovremeno demonstrirati pregovaračku relevantnost. Egipat teži očuvanju stabilnosti bez direktnog vojnog angažmana, dok Pakistan kroz ulogu domaćina nastoji ojačati diplomatski profil i izbjeći eskalaciju u vlastitom susjedstvu. Ideja sastanka u Islamabadu dodatno naglašava tu logiku – stvaranje prostora za kontakt bez neposrednog političkog izlaganja.

No ono što određuje stvarni okvir pregovora događa se izvan diplomatskih kanala. Izvještaji o napadima na plinska postrojenja u Iranu pojavili su se gotovo istovremeno s najavom o privremenoj obustavi udara. Takva diskrepancija nije izuzetak, nego pravilo: vojni pritisak ne prestaje kako bi pregovori započeli, nego traje kako bi ih oblikovao.

U tu dinamiku dodatno ulazi i izraelska pozicija, koja djeluje izvan okvira pregovora. Dok Washington testira diplomatske kanale, Izrael nastavlja operacije prema vlastitim sigurnosnim ciljevima, što otvara pitanje u kojoj mjeri pregovori uopće obuhvataju sve ključne aktere – i mogu li proizvesti održiv ishod.

U tom smislu vrijedi se prisjetiti Tukididovog opisa Melijskog dijaloga tokom Peloponeskog rata, kada su Atenjani, nastojeći prisiliti neutralni otok Melos da se pokori njihovoj hegemoniji, odbili javnu raspravu i insistirali na razgovoru s uskim krugom melijske elite, čime su unaprijed suzili prostor za politički manevre. Pregovori su se vodili pod sjenom sile, a ne kao alternativa sukobu, nego kao njegov produžetak, ogolivši u potpunosti zakon jačeg, a ne pravo jačeg (ius fortioris).

Iako današnja situacija oko Irana ne slijedi taj obrazac u potpunosti, niti se Iran čini vojno nemoćnim, logika ostaje prepoznatljiva, s dodatnim slojem: pregovara se s državom koja istovremeno redefinira vlastiti politički poredak.

Stoga trenutni pregovori ne označavaju kraj sukoba, već njegovu transformaciju. Sukob sada prelazi u fazu u kojoj se odluke donose i na ratištu i za pregovaračkim stolom, uz kontinuirane pritiske.

Hoće li se iz toga razviti stvarni mirovni proces ovisit će o nekoliko jasnih pomaka: prestanku udara koji nadilazi kratkoročne pauze, prelasku na šire međunarodne formate i, možda najvažnije, unutarnjoj konsolidaciji u Teheranu koja bi omogućila pregovore s jasnim mandatom. Ako unutarnja konsolidacija u Iranu uspije, vjerojatno će doći do stabilnijih pregovora i mogućnosti za konkretniji mirovni okvir. 

S druge strane, ukoliko konsolidacija izostane, unutrašnji raskoli mogu oslabiti iransku pregovaračku poziciju, potaknuti nastavak ili eskalaciju sukoba, te otežati svaki pokušaj postizanja održivog dogovora. Tako obje mogućnosti nose različite posljedice za budući razvoj krize i karakter potencijalnog mira.