Čemu se vraća Andrej Nikolaidis: Čitam parazitski, ne zanima me radnja

Mnogi ljudi jednu knjigu, film, seriju... pročitaju ili pogledaju više puta – vraćaju im se. Zanima nas čemu se vraćaju neki relevantni, zanimljivi i poticajni sagovornici.

Ove sedmice nam o svojim čitateljskim i gledateljskim „vraćanjima“ govori Andrej Nikoalidis, jedan od najvažnijih savremenih crnogorskih i bosanskih pisaca.

Ponovljena čitanja istih djela nikada nisu isto iskustvo ni običnim čitateljima, a za pisce, koje drugi autori i djela donekle formiraju – ovakva čitanja su iznimno važna.

Nikoalidisu je takva knjiga roman Gubitnik austrijskog pisca Thomasa Bernharda (1931–1989), koji je prvi put pročitao sredinom 1990-ih.

„Tada sam imao 20 godina i moje umijeće pisanja tada nije bio na dovoljno visokom nivou da bi ta knjiga mogla autorski uticati na mene“, govori Nikolaidis te dodaje da je drugo čitanje Gubitnika ostavilo dubljeg traga.

„To je bilo tik nakon što sam objavio prvi roman, Mimesis, dakle mogla je biti 2003. ili 2004. Sve ono što mi je u zanatskom smislu nedostajalo, sve ono što nisam znao kako da izvedem u tekstu koji sam želio napisati, našao sam u Gubitniku.“

Ovaj pisac i kolumnista, koji je djetinjstvo i mladost proveo u rodnom Sarajevu, a danas živi u Ulcinju, objašnjava da je njegov način čitanja – „parazitski“.

„Dok čitam, ne pratim radnju. Zanima me samo zanat. Dok čitam, mislim samo na jedno: kako bih ja ovo mogao prilagoditi onome što želim da uradim, kako bih ovo mogao iskoristiti. Vremenom sam postao sve radikalniji u tome“, kaže on.

Upravo u takvom duhu, kako kaže, najmanje jednom mjesečno čitam posljednjih pet strana jednog drugog Bernhardovog romana, Podruma, Traklovu i Celanovu poeziju. Također, Nikolaidis nekoliko puta godišnje čita engleskog pjesnika W. H. Audena, a naročito njegovu pjesmu „Herman Melville“.

Nikolaidis od filmova izdvaja The Exorcist Williama Friedkina, kao film koji ga istinski plaši, danas koliko i kada ga je prvi put gledao.

„Zanimaju me filmovi o prirodi zla. Iz tog razloga sam više puta gledao i Andersonov Session 9 – koji dakako nije jednako dobar kao „The Exorcist“ (uostalom, koji film jeste?)“, kaže Nikolaidis.

Za Session 9 kaže da je apsolutno remek-djelo. Ključ priče u ovom filmu su pronađene audiotrake na kojima je psihijatar u klinici za psihičke bolesti zabilježio sesije koje je imao sa pacijentom što tvrdio je da ga je zaposjelo zlo koje se predstavlja kao Simon.

„Film završava jednom od najboljih replika za koju moja malenkost zna. Na pitanje ljekara 'A gdje ti živiš, Simone?' (dakle, gdje obitava zlo), ovaj/ova/ovo odgovara: 'Živim u slabima i ranjenima, doktore'. Ako postoji završetak filma koji prkosno ide kontra ideologiji ovoga vremena, to je onda ovaj Andersonov. Danas svi žele da budu žrtve. Kao da je biti žrtva vrlina. Kao da žrtvom ne može postati i svetac i hulja. Kao da nije jasno kako svaka žrtva, ako dovoljno dugo poživi, može postati i najgori dželat“, smatra naš sagovornik.

Za njega je ovakav završetak filma, nadalje, iznimno važan danas, jer je ovo vrijeme kojim „odzvanja monolog žrtava, vrijeme u kojem se javljaju bezbrojni 'zastupnici' i 'glasovi' žrtava, vrijeme koje slavi slabost a svaku vrlinu zatire u samom začetku. Jer vrlina smanjuje teritoriju, životni prostor zla.“

Andrej Nikolaidis rođen je 1974. u Sarajevu, koje napušta početkom agresije. Od tada živi u Ulcinju, gradu za koji je porijeklom i porodicom vezan.

Najvažnije knjige: Mimesis, trilogija Tamno pokoljenje (čine je Sin, Dolazak, Devet), Mađarska rečenica, Odlazak. Tri najnovije knjige: Antonije napušta Boga, Most na Drini i Safari u Sarajevu (uskoro objavljuje izdavačka kuća Vrijeme).

Za roman Sin dobio je Evropsku nagradu za književnost u Briselu. Za roman Mađarska rečenica nagradu "Meša Selimović". Dobitnik je crnogorske državne nagrade "Miroslavljevo jevanđelje" za roman Odlaganje. Parezija. Za zbirku eseja Hronika propasti dobio je Trinaestojulsku nagradu, najveće crnogorsko državno priznanje.

Njegovi romani prevedeni na brojne jezike, između ostalih engleski, turski, njemački, italijanski...