Čemu se vraća Admir Delić: Corto Maltese i serija Tale 

Mnogi ljudi jednu knjigu, film, seriju... pročitaju ili pogledaju više puta – vraćaju im se. Zanima nas čemu se vraćaju neki relevantni, zanimljivi i poticajni sagovornici.  

Ovaj put razgovarali smo s Admirom Delićem, bosanskohercegovačkim ilustratorom, crtačem stripova i novinarom, poznatim pod pseudonimom Avet sa Rio Gribaje.

Admir je, očekivano, naglasio da je ono čemu se stalno vraća i šta redovno iščitava – stripovi.  

„Teško mi je izdvojiti jedan, jer ima ih baš mnogo i neki su uticali na sam medij svojim dolaskom među čitaoce koji su ih onda učinili kultnim. Dvoumio sam se između dva stripa. Prvi je 'Povratak mračnog viteza' kako je preveden u Srbiji, strip o ostarjelom Batmanu koji se odlučuje na još jedan udarac kriminalu i jednog albuma o Corto Malteseu“, govori on. 

Pojasnio je zašto se odlučio za potonji, i kakav je utjecaj imao na njega, njegov strip i samo crtanje.  

„Riječ je o albumu Venecijanska Bajka. Zašto mu se vraćam? Pa, zbog atmosfere, bajkovitog ugođaja ali i crteža velikog umjetnik stripova – Huga Pratta. Iako sam ga kasno otkrio, u mojim tridesetim godinama, do sada sam ga pročitao preko dvadeset puta. Ponekad ga čitam kao strip, a ponekad samo slijedim crtež, divim se majstorskom kadriranju, slaganju religijskih motiva i ljepoti nacrtane Venecije i njenih mitova. Također, ovaj strip sa svakim čitanjem nudi i novo otkriće. Jer Pratt ne dopušta samo puko čitanje. On ostavlja detalje za istraživanje zanimljivih tema. Vješto skrije potez četkicom koji otkrijete tek na drugo ili treće čitanje, a povrh svega to je bajka u kojoj junak na kraju zatraži izlazak iz nje, kako bi otišao u neku drugu priču na nekom drugom mjestu“, dodao je on. 

Kratko je i opisao radnu ovog stripa, Corto Maltese traži smaragd, upoznaje hrpu zanimljivih likova, masonsku ložu, a onda razgovara jedne lijepe noći s mačkama.  

„I sad, dok odgovaram na ovo pitanje, razmišljam kako bi bilo dobro ponovo ga pročitati. A, kako godine prolaze, mada u mom slučaju, premalo od prvog čitanja, prvi utisak se promijenio u smislu većeg uživanja čitanja. Ali tako je sa svakim albumom o Cortu Malteseu, poput Etiopljana, gdje je prva priča započela surom iz Kur'ana, gdje je Pratt, kao i u većini ovih priča, snažno iskoristio religijske motive, što je i mene inspirisalo za kreiranje mog junaka u Gribajskim Hronikama“, kazao je ovaj bosanskohercegovački ilustrator u razgovoru za !Odgovor. 

Admir se također osvrnuo i na jednu domaću TV seriju kojoj se često vraća. 

„Serija kojoj se često vraćam jeste Tale, domaće djelo od 8 epizoda iz 1979. godine. Međutim, za razliku od stripa, ovdje je, siguran sam u to, riječ o nostalgiji. Naime, ovu seriju, koju je majstorski na svojim plećima nosio Miralem Zupčević, gledao sam s djedom u Tojšićima. Djed ju je volio zbog sporosti, zbog te bosanske atmosfere u kojoj je hitnja šejtanski pos'o, pa je često znao reći, 'Vako se i živi'“, prisjetio se on.  

Objasnio je i kako onda kada mu nešto nije bilo jasno kao dječaku, da bi djed to objasnio na svoj težački način.  

„Danas, međutim, kada pogledam ovu epizodu, kao neka odrasla osoba sa određenim životnim iskustvom, zateknem se da uživam u razgovoru Taleta i Hrsuza Halilčića, i magiji kojom plijeni Rejhan Demirdžić. Kad sve to spojim, mislim da se seriji vraćam zbog djetinjstva i hvatanja osjećanja iz toga doba, kada je sve bilo jednostavnije“, naglasio je ovaj talentirani crtač stripova.  

Za kraj, Delić ističe da se uvijek vrijedi vraćati stvarima koje su nam nekada donosile radost.  

„Lijepo je vratiti se omiljenim knjigama, stripovima, filmovima, serijama, video igrama ili pjesmama jer, ako ništa, barem u tih sat vremena, čovjek ponovo uživa u nečemu u čemu je već uživao. Iako je prvi put sve to gledao širom otvorenih i začuđenih očiju, danas mu to jednostavno čini dobro, i neka tako ostane“, zaključio je on.  

Admir Delić, poznat i pod pseudonimom Avet sa Rio Gribaje, bosanskohercegovački je ilustratorom, crtač stripova i novinar.  

Rođen je 1984. godine u Tojšićima kod Kalesije, mjestu koje često ističe u svojim radovima, naglašavajući da se ljudi ne bi trebali stidjeti svog porijekla.  

On za sebe kaže da je "prvi čojk koji je nacrtao džemre i autor stripova o Begi Kovaču, efendiji koji se nakon Drugog svjetskog rata bori s prikazama, vilama i vukodlacima".  

Umjetnički put započeo je relativno kasno u 26. godini, ali je ubrzo postao prepoznatljivo ime domaće strip-scene.  

Autor je više zapaženih djela, među kojima su „Zbogom, maslačci“, „Prešli su“, „Seoske strahote“, „Između dva umora“ i „Gribajske hronike“. Posebnu pažnju javnosti privukao je stripom „Prešli su“, prvim stripom o genocidu u Srebrenici, koji je realizovao zajedno sa Samirom Karićem, s ciljem da mlađim generacijama približi događaje iz jula 1995. godine. 

 Snažno je posvećen kulturi sjećanja. Duži niz godina, tokom prvih jedanaest dana jula, svakodnevno objavljuje po jednu ilustraciju koja podsjeća na 11. juli i genocid koji su 1995. godine nad Bošnjacima u Srebrenici i okolini počinile vojska i policija RS-a. 

Također, svakog 11. u mjesecu, kada majke Srebrenice u Tuzli mirno i dostojanstveno podsjećaju na genocid, objavljuje ilustraciju s Cvijetom Srebrenice, kako bi podsjetio i sebe i druge na genocid u Srebrenici.  

U njegovim radovima snažno su prisutni elementi bosanskog folklora i predanja, posebno u zbirci „Seoske strahote“, inspirisanoj pričama iz djetinjstva.  

Dobitnik je specijalnog priznanja „Nino Ćatić“ (2021) i nagrade Balkanske smotre mladih za najbolji kratki strip (2022).