Čemu se vraća Melida Travančić: Film Učiteljica klavira kroz 20 godina

Mnogi ljudi jednu knjigu, film, seriju… pročitaju ili pogledaju više puta – vraćaju im se. Zanima nas čemu se vraćaju neki relevantni, zanimljivi i poticajni sagovornici. 

Jedna od njih je pjesnikinja i književna kritičarka Melida Travančić, doktorica humanističkih nauka iz oblasti književnosti, članica Društva pisaca BiH i PEN Centra BiH. 

Ona navodi kako je nekada mislila da je jedan život premalo da pogleda sve filmove koje želi i pročita sve knjige koje želi.  

„U tom periodu odrastanja tragala sam za novim stvarima, težila stalnim otkrivanjima, ali kako vrijeme prolazi imam istu želju za novim, drugačijim, ali ne bježim ni od onog starog. Naprotiv, sve češće se vraćam onim djelima koja su me oblikovala i koja su me promijenila. Taj povratak nije nostalgičan, ne tražim onu Melidu iz prošlosti, već nove slojeve značenja u pričama koje sam čitala i gledala“, govori ona.

Navodi kako je mnogo knjiga, poezije posebno kojima se stalno vraća, ali u jednom širem kontekstu izdvojila je film koji je promijenio njen pogled na svijet, ženu i umjetnost. 

„Film Učiteljica klavira (The Piano Teacher, 2001) redatelja Michaela Haneka gledala sam prvi put na studiju književnosti, mislim da sam bila druga ili treća godina, negdje 2006. Bio je samo jedan utisak nakon gledanja: šok. Ne samo zbog scena koje su bile nasilne ili uznemiravajuće, kako tada, tako i danas, ali taj film promijenio je moj odnos prema filmu. Učiteljica klavira bio je prvi film koji sam gledala i poželjela da nikad ne završi (trajao je 2 sata i 11 minuta). Bio je to moj prvi susret s filmom kao pravim umjetničkim djelom koje ne služi samo za zabavu, već kao izazov otvara brojna pitanja, ljulja sve ono što sam znala ranije o filmu, narativima, navodi me da preispitam norme i da se suočim s temama koje su bile izvan mog prethodnog iskustva. Prvi put kada sam gledala ovaj film on je za mene bio erotski, to je bila erotika koja šokira i fascinira. Isabelle Huppert kao učiteljica klavira Erika Kohut u tom filmu je briljirala“, ističe Travančić. 

Podjeća da je film snimljen po istoimenom romanu Elfride Jelinek, austrijske nobelovke, koji je objavljen 1983.  

„I u ovom slučaju desilo se obrnuto, što nikad ne radim, prvo sam gledala film, a onda pročitala knjigu. Sve kao studentica književnosti kojoj se u glavi dešava jedna prava eksplozija koju pokreće umjetnost. Tu se mijenjam i odrastam. Drugi put kada sam gledala film, godinama nakon završetka studija, otprilike negdje 2015. ili 2016. Više nisam bila studentica književnosti, mnogo toga sam u međuvremenu naučila i ovaj film više nisam gledala i razumijevala kao ranije. On nije bio samo erotski, sada je bio film koji daje duboki psihološki i sociološki uvid u lik Erike Kohut, žene komplicirane seksualnosti koja je u stalnom konfliktu sa sopstvenim željama i društvenim normama. Gledala sam ga sada s više razumijevanja, s empatijom prema autodestruktivnoj Eriki koja se bori sa sobom. Bila sam ljuta zbog destruktivne i manipulativne majke (Annie Girardot) i toga što Erika ništa ne čini da iziđe iz prostora stana i simbolično i stvarno. A onda se otvara niz značenja... ona kroz seksualno eksperimentisanje i ozljeđivanje pomjera granice koje joj nameće i društvo i majka. A granice nestaju onog trena kada se upusti u komplikovani odnos sa svojim studentom (Benoît Magimel). I ma koliko se učinilo da Erika ide ka propasti, u svemu sam je podržavala“, kazala je Melida Travančić za !Odgovor. 

Istaknula je kako je ponovno gledanje filma, sa znanjem koje je tada imala o teoriji i umjetnosti, bilo potpuno različito od prvog.  

„Jer Učiteljica klavira nije bila samo erotska priča koja šokira, već je predstavljala duboki uvid u psihološke slojeve likova i društvene norme. Film je postao izazov, provokacija i i razotkrivanje onoga što smo obično skloni ignorisati. Film je bio jedan od okidača da u književnosti rušim tabue i da pišem o seksualnosti. Nema straha, nema, stida, ni društvenih normi koje bi mene mogle zaustaviti da govorim o ženi i njenoj seksualnosti“, obrazlaže ona.  

Zaključila je kako je posljednje gledanje filma Učiteljica klavira donijelo potpuno razumijevanje njegove slojevitosti. 

„Kada sam film gledala posljednji put, prije godinu, dvije sve je došlo na svoje mjesto. To je bio i erotski film i psihološki triler, priča o nemogućnosti ljubavi, o traumama, o nasilju, muzici, porodici i o umjetnosti. Ovaj film mi nije samo pružio novo razumijevanje umjetnosti, već me potaknuo da preispitam svoju ulogu književnice. Učiteljica klavira nije najbolji film koji sam gledala, ali jeste film koji me je promijenio, oslobodio i oblikovao ne samo kao gledateljicu, već i kao književnicu, jer me naveo da uvijek preispitujem vlastite granice u pisanju, slobodi izražavanja i razumijevanju ženskih iskustava“, zaključila je ona.  

Melida Travančić doktorica je humanističkih nauka iz oblasti književnosti. Piše poeziju, prozu, eseje, književnu kritiku i naučne radove. 

Objavila je pet knjiga poezije Ritual (2008), Svilene plahte (2009), Sjenka u sjenci, (2019) Veo nad rijekom C (2022) i Moja majka hrani mrtvog psa (2023). Dobitnica je pet nagrada za poeziju: „Mak Dizdar“ (2007), „Anka Topić“ (2008), nagrade Fondacije za izdavaštvo (2019. i 2023) i međunarodne književne nagrade „Ismet Rebronja“ (2022). 

Dobitnica je prve nagrade Zija Dizdarević za najbolju kratku priču u BiH za 2025. 

Dobitnica je prve nagrade „Muris Idrizović“ za najbolji neobjavljeni esej o dječijoj književnosti koju dodjeljuje Institut za dječiju književnost BiH (2025). 

Objavila je dvije knjige proze Smrt u ogledalu (2019) i Ulaz u prazninu (2021) za koju je dobila Godišnju nagradu izdavačke kuće Bosanska riječ za knjigu godine 2021. Ova knjiga prevedena je i objavljena na njemačkom jeziku (izdavač Verlag Expeditionen Hamburg) i objavljena je u Švedskoj (izdavač Artisticum Stockholm). Njene pjesme i priče objavljene su u zbornicima i antologijama u BiH i regionu, a djela su joj je prevedena na makedonski, engleski, španski, persijski, mađarski, njemački, francuski i slovenski jezik. 

Objavila je studije Ulaznica za junački kabare: književne refleksije Sarajevskog atentata (2019), Rekonstrukcija stvarnosti: ogledi o savremenoj bosanskohercegovačkoj književnosti (2021), Žena u tekstu: Književne opservacije (2023) i U drugom licu: čitanje savremene crnogorske književnosti (2025). 

Sudjelovala na više književnih festivala u zemlji i inostranstvu, književnih rezidencija, kao i međunarodnih naučnih skupova i konferencija. Članica je redakcije časopisa Fokalizator (Podgorica) i uređuje književnost iz BiH. Književnu kritiku objavljuje u dnevnim novinama Osobođenje i na portalu Booksa.hr. 

Članica je Društva pisaca BiH i PEN Centra BiH.