Poznati srbijanski advokat Rajko Danilović preminuo je 22. februara u 88. godini života. U Bosni i Hercegovini će ostati upamćen po svojoj odbrani bošnjačkih intelektualaca tokom montiranog „Sarajevskog procesa“ 1983. godine.

Ivan Ejub Kostić
Adem Dedić
25.02.2026. 10:43
Poznati srbijanski advokat Rajko Danilović preminuo je 22. februara u 88. godini života. U Bosni i Hercegovini će ostati upamćen po svojoj odbrani bošnjačkih intelektualaca tokom montiranog „Sarajevskog procesa“ 1983. godine.
Advokat Danilović je kroz svoju karijeru bio poznat po hrabrosti, profesionalnoj izvrsnosti i principijelnoj borbi za pravdu, a 1990-ih istakao se zastupanjem srbijanskih opozicionara i aktivista koji su se protivili tadašnjem sistemu Slobodana Miloševića.
O životnom djelu Rajka Danilovića za portal !Odgovor osvrnuo se Ivan Ejub Kostić, naučni saradnik na Institut za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu i autor nedavno objavljene knjige „Između vere i nacije – pokret Mladi muslimani 1939–1990“.
Kostić kaže da odlazak Danilovića predstavlja nenadoknadiv gubitak za pravničku profesiju, ali i za širu javnost koja je u njemu prepoznavala rijetku kombinaciju profesionalne izvrsnosti, moralne hrabrosti i građanske dosljednosti.
„Njegov rad ostaje trajno svedočanstvo da advokatura, u najdubljem smislu te reči, podrazumeva odbranu dostojanstva čoveka onda kada su pravo i pravda dovedeni u pitanje. Imao sam privilegiju da ga lično poznajem i da sa njim vodim dugačke razgovore o Sarajevskom procesu 1983. godine, koji su kasnije našli svoje mesto i u mojoj knjizi 'Između vere i nacije: pokret Mladi muslimani 1983-1990'. Danilović je taj proces razumevao kao kulminaciju jednog šireg obrasca represije u posttitovoj Jugoslaviji“, kazao je on.
Dodao je i kako je Danilović smatrao je da je parola „I posle Tita Tito“ poslužila kao izgovor za pooštravanje progona političkih neistomišljenika, te da je Sarajevski proces bio vrhunac institucionalnog obračuna sa intelektualnom i idejnom autonomijom tada bosanskih Muslimana, danas Bošnjaka.

„U takvoj atmosferi 'otvorenog lova', kako je isticao, formalna procedura nije mogla prikriti duboku političku instrumentalizaciju pravosuđa. Tokom karijere branio je Džemaludina Latića, Ismeta Kasumagića, Derviša Đurđevića i Mustafu Spahića, a sa posebnom upornošću ukazivao je na slučaj imama Halila Mehtića, smatrajući da je tom predmetu posvećeno nedopustivo malo pažnje i da bi u budućnosti moralo značajno više da se o njemu piše. Njegova odbrana nikada nije bila puko profesionalno angažovanje; bila je to dosledna borba za elementarne principe pravne države“, kazao je Kostić za !Odgovor.
On je podsjetio kako je Danilović branio i Azema Vlasija, grupu albanskih studenata uhapšenih 1990. godine te Dobroslava Paragu i Vladimira Šeksa u Hrvatskoj, time potvrđujući da njegova privrženost pravdi nije poznavala etničke, ideološke ni političke granice.
„Bio je odlučan protivnik politike Slobodana Miloševića i razorne nacionalističke logike koja je razorila jugoslovenski prostor. Istovremeno, bio je iskren i pouzdan prijatelj beogradskih muslimana, koji su ga od milošte zvali 'čika Rajko' – zbog topline, zaštitničkog odnosa i spremnosti da u trenucima svake društvene i političke krize pruži ne samo pravnu pomoć, već i ljudski savjet i podršku“, ističe on.

Kostić naglašava da će Rajko Danilović ostati upamćen kao advokat koji je razumio da pravo bez etike postaje prazna forma, a država bez pravde puka sila i teror.
„Njegovo delo obavezuje nas na intelektualnu i moralnu odgovornost da čuvamo ono za šta se on dosledno zalagao: dostojanstvo pojedinca i vladavinu prava, čak i – i naročito – onda kada su pod najvećim pritiskom“, zaključio je on.
Rajko Danilović (1938–2026) bio je poznati srbijanski advokat i profesor političke sociologije. Rođen je u Nikšiću, na Pravnom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1961. godine, dok je zvanje doktora nauka stekao 1965. na Fakultetu političkih nauka, gdje je radio i kao profesor političke sociologije.
Danilović je kroz svoju karijeru bio poznat po hrabrosti, profesionalnoj izvrsnosti i principijelnoj borbi za pravdu, što je posebno isticao u svojoj knjizi „Sarajevski proces 1983.“. U njoj je opisao atmosferu istrage i suđenja.
”Štampa i ostali mediji uveliko su se takmičili stvaranjem atmosfere progona i sijanjem straha. Imao sam utisak da je tih dana biti Musliman, samo po sebi bilo opasno i rizično. Taj stepen apriornog neprijateljstva i omraze nije bio rezultat samo komunističke netrpeljivosti prema neistomišljenicima i pritisak političke policije, već se osjećala neka dublja, iracionalna mržnja koja je imala teološku i etničku pozadinu, koja će se poslije nepunih 10 godina pretvoriti u bespoštedni rat i istrebljenje Muslimana”, stoji između ostalog u knjizi Rajka Danilovića.
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu bio je izložen kritikama režimskih medija u Beogradu, gdje je nazivan „Alijinim advokatom“. Tokom 1990-ih godina istakao se zastupanjem srbijanskih opozicionara i aktivista koji su se protivili tadašnjem sistemu, a kasnije je zastupao i porodicu ubijenog premijera Zorana Đinđića tokom sudskog postupka za njegov atentat.
Na Kosovu je branio Azema Vllasija i Selima Vllasija, a bio je među advokatima koji su podnosili krivične prijave za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije i četvorice funkcionera SPO na Ibarskoj magistrali. Advokaturom se bavio od 1974. godine, a autor je i nekoliko značajnih djela o političkoj historiji, uključujući knjigu „Upotreba neprijatelja: Politička suđenja u Jugoslaviji“ koja dokumentuje montirane procese.

Adem Dedić
Novinar portala !Odgovor. Prati političke i društvene teme u Bosni i Hercegovini.
Više od istog autora