Bez 100 hiljada novih radnih mjesta nema stabilnih penzija

Sve nepovoljniji odnos broja radnika i penzionera, rastući budžetski troškovi i ograničeni dometi zakonskih izmjena otvaraju pitanje dugoročne održivosti penzionog sistema u Federaciji.

Prije osam godina u Federaciji je odnos broja radnika i penzionera bio (1,25 : 1), a danas je pao na 1,18 : 1. Da bi sistem bio održiv omjer bi morao biti tri radnika na jednog penzionera. Iako je broj zaposlenih u Federaciji proteklu deceniju rastao (osim u 2025.), broj penzionera rastao je brže.

Prema odluci Vlade Federacije, penzije se još od 2020. godine isplaćuju iz federalnog budžeta, jer u Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja nema dovoljno novca. Svake godine izdvajaju se značajna sredstva kako bi se omogućile redovne isplate penzija.

U nedavno usvojenom budžetu Federacije za 2026. godinu, od ukupnih 8,9 milijardi KM, za isplate penzija je planirano 4,4 milijarde, gotovo polovina cijelog budžeta.

Nedavno su usvojene i izmjene i dopune Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, pa će se od ove godine visina penzija usklađivati ne jednom, nego dva puta godišnje. Po novom zakonu, visina penzije će po prvi put direktno zavisiti od broja godina staža, tako da će penzioneri s manje od 20 godina rada primati znatno niže iznose u odnosu na one sa 40 i više godina staža.

Sve izraženija neodrživost sistema dovodi do toga da se mlađa radna snaga sve manje oslanja na penzioni fond kao siguran izvor prihoda u budućnosti.

Ekonomski stručnjak i zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Admir Čavalić (Stranka za BiH) predviđa da će penzioni sistem, uprkos svim izazovima, postojati i za nekoliko decenija, ali da će penzioneri biti jednako ili čak i više nezadovoljni visinama penzijama nego danas.

“Zbog toga vidim da radnici na tržištu rada, pogotovo ovi mlađi, razmišljaju, opravdano, ekonomski racionalno, o alternativnim vidovima štednje i ne uzdaju se previše u izdašnost PIO fonda, jer po ovoj logici jednostavno ne vidim taj faktor koji može značajno doprinijeti da PIO fond ima više prihoda”, kaže on.

Osvrćući se na nedavno usvojene izmjene zakona, Čavalić navodi kako one ne doprinose značajno dugoročnoj održivosti i poboljšanju penzionog sistema. Navodi da pojedini izmijenjeni članovi zahtijevaju više finansijskih obaveza od strane PIO-a.

“To se, prije svega, odnosi na činjenicu da se prosječna plata koristi kao jedan od indikatora za obračun penzija, što može dati dodatni teret za PIO u ovoj godini. S druge strane, ovo što se uradilo sa diferencijacijom penzija, na taj način se nastoje ostvariti dugoročne uštede, ali to će tek nakon nekog vremena dati neke rezultate, dakle nisu to neke kratkoročne uštede”, kaže on.

Većina zemalja Evropske unije, uključujući i susjednu Hrvatsku, oslanja se na uvoz radne snage. Čavalić smatra da ta nova radna snaga, koja bi podrazumijevala oko 50 do 100 hiljada radnih mjesta, može osvježiti tržište rada te poduprijeti postojeći sistem međugeneracijske solidarnosti.

“Ovaj sistem međugeneracijske kod nas de facto nema neke akumulacije kapitala, podrazumijeva da je PIO fond nategnut, rastegnut, na način da maksimalno ovisi o zaposlenicima. Zbog toga je pad broja zaposlenih kao indikator bitan u Federaciji u kontekstu održivosti PIO fonda. Dakle ako nema novih zaposlenih po ovakvom sistemu finansiranja, teško je govoriti o održivosti i zadovoljstvu PIO korisnika”, navodi on.

Za razliku od sistema u Federaciji, penzioni sistem u Hrvatskoj zasniva se na tri stuba, od kojih su prvi i drugi obavezni, dok je treći dobrovoljan. U okviru obaveznog sistema, 15 posto bruto plate izdvaja se za prvi stub međugeneracijske solidarnosti, dok se dodatnih pet posto bruto plate uplaćuje u drugi stub lične penzijske štednje osiguranika.

“Ono što ja zagovaram jeste da polako krenemo makar na jedan posto doprinosa da uvodimo taj drugi stub, koji podrazumijeva akumulaciju kapitala i donosi dugoročno zarade i treći da uvedemo, ovaj dobrovoljni, gdje ćemo malo više naglaska stavljati na dobrovoljnu štednju i slično”, pojašnjava Čavalić.

On je mišljenja da je potrebna izmjena strukture PIO fonda, a ne mijenjanje parametara unutar postojećeg zakona.

“U okviru političkih odnosa, ovo se posmatra mandatski, što znači da je cilj da se kroz parametarske reforme nešto uradi i da se dugoročno ne riješi problem samog sistema”, navodi on.

U Ministarstvu rada i socijalne politike Federacije navode da dugoročne projekcije ukazuju da će se demografski pritisci na penzioni sistem nastaviti i u narednim decenijama, usljed smanjenja nataliteta, broja radno sposobnog stanovništva, produženjem životnog vijeka, ali i sa migracijama.

“Kada se tome dodaju strukturni problemi poput sive ekonomije i nedovoljne formalne zaposlenosti, jasno je da se penzioni sistem ne može stabilizirati jednim zakonskim zahvatom”, navode iz kabineta ministra Adnana Delića za !Odgovor.

Iz ovog razloga, kako tvrde, izmjene Zakona o PIO-u ne posmatraju se izolovano, već kao dio šireg odgovora na dugoročne izazove.

“Projekcije pokazuju da bez povećanja broja formalno zaposlenih i bez produženja stvarnog radnog vijeka, omjer zaposlenih i penzionera može postati još nepovoljniji. To bi značilo veći pritisak na budžet i ugrožavanje redovne isplate penzija. Zato zakon već sadrži stimulativne mjere koje podstiču osiguranike da ostanu duže u svijetu rada”, stoji u odgovoru Ministarstva.

Oni pojašnjavaju da se osiguranicima koji se odluče na kasniji odlazak u penziju, nakon navršene 65. godine života, osigurava dodatno povećanje penzije za svaki mjesec kasnijeg ostvarivanja prava.

“Važno je naglasiti da ove izmjene nisu usmjerene na smanjenje prava, već na njihovo pravednije raspoređivanje i dugoročno očuvanje sistema. Posebno je značajno istaći da, za razliku od sve šire međunarodne prakse, Federacija ovim izmjenama nije povećavala dobnu granicu za odlazak u penziju”, pojašnjavaju oni.

Ministarstvo navodi da se također radi na više ključnih reformskih procesa, među kojima je i Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih, a koji je usmjeren na jačanje aktivnih mjera zapošljavanja i brži povratak nezaposlenih na tržište rada.

Također ističu da Zakon o zapošljavanju stranaca omogućava plansko i kontrolisano popunjavanje deficitarnih zanimanja, te da i Zakon o radu uvodi fleksibilnije oblike rada, ali uz snažnije mehanizme zaštite prava radnika, što doprinosi formalizaciji radnih odnosa i smanjenju sive ekonomije.

Posebno važan iskorak predstavlja i Zakon o socijalnoj karti, koji omogućava preciznije i pravednije usmjeravanje socijalnih davanja, čime se smanjuje neefikasna potrošnja i oslobađa fiskalni prostor.

Zamjenik predsjednika Saveza udruženja penzionera Federacije Haso Halilović navodi da je 1990. godine u Bosni i Hercegovini radilo oko milion i 37 hiljada radnika, dok je penzionera bilo oko 333 hiljade.

“Radi se o jednom najvećem problemu koji je prisutan evo godinama, a to je nepoštivanje Zakona o uplati doprinosa za PIO i zdravstvenu zaštitu. Većina ne uplaćuje doprinose u skladu sa zakonom i u tom slučaju dolazi do velike sive ekonomije, isplaćuje se dio plate u kovertama, a uplaćuje se onaj zakonski minimum i to je najveća šteta i nepravda prema radniku. On trenutno dobije 500 maraka u koverti i to je njemu danas dobro, ali za pet ili deset godina kad treba da ide u penziju, on ostaje u granici ispod minimalne penzije”, kaže Halilović.

On navodi da je neophodno pronaći model po uzoru na zapadne države, kao i uvođenje privatnog osiguranja, uz osnovno i dodatno kada je u pitanju uplata doprinosa. Uz to, kako smatra, potrebno je formirati i posebnu službu koja će vršiti svakodnevnu kontrolu uplate i naplate doprinosa.

Savez udruženja penzionera je u saradnji sa Ministarstvom rada i socijalne politike radio na nedavnoj izmjeni zakona.

“Prvi put smo vezali sudbinu penzija sa sudbinom plata, odnosno rast penzija da dijelimo sa rastom plata, da dijelimo istu sudbinu. Ali je veoma važno da je to promijenjeno u zakonu i lakše je popravljati nešto što ima nego uvesti bilo kakvo pravo kojeg nema. Predložili smo da se poslije primjene od godinu dana izvrši jedna kvalitetna ekonomska analiza od strane stručnjaka i da vidimo njihov uticaj je li negativan ili pozitivan na sadašnje i buduće penzionere”, pojašnjava on.

Halilović smatra da su nove izmjene zakona u ovom trenutku minimalne, ali da se one mogu ispraviti pod uslovom povećanog broja zaposlenih, maksimalne discipline kod uplate doprinosa i svođenja sive ekonomije na minimum.