Mora li realpolitika biti bez dostojanstva i ukusa

Malim i slabijim državama načelno ne bi trebalo zamjerati pragmatičnost i kalkulacije u burnim vremenima. Ali tzv. realpolitika trebala bi imati i neka ograničenja, makar granice dostojanstva i ukusa.

Te granice je sigurno prešao albanski premijer Edi Rama, nastupajući za govornicom izraelskog parlamenta.

Osvrnuvši se na odluku Albanije da prihvati poziv američkog predsjednika Donalda Trumpa i pristupi Odboru za mir (u Gazi), Rama je iznio nekoliko očekivanih ocjena.

„Nema sumnje da je dio ove velike časti za mene povezan i s činjenicom da ovdje dolazim samo nekoliko dana nakon što je albanski parlament ratificirao odluku da se pridruži predsjedniku (Sjedinjenih Američkih Država Donaldu) Trumpu u njegovim naporima za mir i rješavanje konflikata, te da Albanija postane jedna od osnivačica njegovog Odbora za mir, u kojem ćemo s poniznošću doprinositi monumentalnom zadatku pretvaranja ovog novog prozora mogućnosti u novi horizont nade i prosperiteta za narod Gaze i za region“, rekao je Rama, prenosi agencija Anadolija.

Nadalje, Rama je nadahnuto govorio o odnosu Albanaca prema Jevrejima tokom nacističkog progona u Drugom svjetskom ratu.

Nesumnjivo, Izrael jeste albanskom premijeru ukazao visoku čast pozvavši ga da se obrati u najvišem zakonodavnom tijelu.

Međutim, ako je tu trebala biti granica dostojanstva, Rama ju je prešao, pohvalivši, neukusno, samog izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, kazavši da spada među pet najboljih govornika u svijetu.

„Potrudit ću se najbolje što mogu, moj dragi Bibi, da preživim tvoje ocjenjivanje“, kazao je Rama, oslovivši Netanjahu nadimkom.

Koliko je neugodno slušati Ramu dok ovo izgovara, toliko je neprijatno i gledati osmijeh Benjamina Netanjahua i podignut palac u znak odobravanja.

K. E.