Šta Washington želi, a šta Sarajevu treba

Ove će jeseni građani Bosne i Hercegovine na birališta izaći u sjeni generacijske krize u transatlantskom svijetu. Naravno, iskazom svoje demokratske volje neće promijeniti gledišta vodećih sila, ali se svejednako moraju pozicionirati u takvim okolnostima. Naročito jer su Sjedinjene Američke Države, u trenutku kada se koncept „euroatlantskog“ prostora vidljivo kruni, uputile značajne ekonomske ponude Bosni i Hercegovini, koje bi mogle snažno utjecati na buduće geopolitičke okolnosti zemlje.

This article is available in English

Sjedinjene Američke Države jasno su stavile do znanja da izgradnju plinovoda Južna interkonekcija smatraju svojim ključnim političkim prioritetom u Bosni i Hercegovini. Do sada je Ambasada SAD-a u Sarajevu promovirala angažman tek osnovane kompanije „AAFS Infrastructure and Energy LLC“ i multinacionalnog konglomerata Bechtel kao dva moguća partnera u realizaciji ovog projekta. Moguće je da će se pojaviti i druge firme sa vlastitim ponudama, ali je očigledno da Amerikanci ovaj projekat žele sačuvati za sebe.

Takav odnos SAD-a na nekoliko se način održavana stratešku orijentaciju Bosne i Hercegovine, i valja ih razložiti.

Prvo, iako prirodni plin čini tek oko tri posto ukupne potrošnje energije u Bosni i Hercegovini, gotovo cjelokupna količina dolazi iz Rusije. S obzirom na praksu Moskve da energetsku ovisnost koristi kao političko oružje, kao i na njenu otvorenu podršku SNSD-u, HDZ-u BiH i drugim antidržavnim činiocima, jasna je i neposredna potreba da se energetska infrastruktura zemlje odvoji od Rusije.

Drugo, energetska politika važno je pitanje za oba stranačka tabora u Sjedinjenim Američkim Državama. Administracija Donalda Trumpa značajno je preusmjerila regionalnu politiku u odnosu na svoje prethodnike – naročito kroz odluku da ukine sankcije Miloradu Dodiku,– ali je i dalje, istovremeno, fokusirana na inicijativu za gradnju Južne interkonekcije. Štaviše, signalizira da njen interes za energetski sektor Bosne i Hercegovine prevazilazi ovaj konkretni plinovod.

Treće, Bosna i Hercegovina nikada nije raspolagala nijednom značajnom robom ili resursom koji bi Sjedinjene Američke Države zaista željele. Mogućnost obezbjeđivanja velikih američkih investicija u domaću ekonomiju stoga predstavlja generacijsku priliku da se učvrste odnosi između Washingtona i Sarajeva.

Iz svega navedenog proizlazi da Bosna i Hercegovina ima jasan strateški imperativ da ovaj projekat provede uz pomoć Sjedinjenih Američkih Država. Istovremeno, postoji i očigledna potreba da se o određenim aspektima projekta pregovara.

Prije svega, s obzirom na to da je glavni interes Bosne i Hercegovine u okviru Južne interkonekcije smanjenje ovisnosti o ruskim energentima, zemlja bi ovu priliku trebala iskoristiti kako bi, u najvećoj mogućoj mjeri, eliminirala svaki ruski posredni utjecaj na vlastito snabdijevanje energijom.

Nažalost, s obzirom na to da je predsjednik kompanije AAFS Infrastructure and Energy LLC, Joseph Flynn, brat Michaela Flynna – registrovanog konsultanta Milorada Dodika u Washingtonu, koji je, prema svemu sudeći, imao značajan utjecaj na američku odluku o ukidanju sankcija Dodiku – ova firma ne predstavlja razuman izbor ugovornog partnera za Sarajevo.

Suprotno tome, iako je Bechtel bio u središtu niza regionalnih afera vezanih za javne nabavke, riječ je o iskusnoj i uspješnoj američkoj multinacionalnoj građevinskoj kompaniji. U tom smislu, ona ima profil poželjnog partnera za bosanskohercegovačke vlasti.

Naravno, konačna podesnost Bechtela za projekat Južne interkonekcije, kao i za sve povezane energetske projekte u zemlji, treba biti utvrđena kroz transparentan postupak nadmetanja, uz jasnu procjenu njegove sposobnosti da u partnerstvu s BH Gasom realizira radove u predviđenim rokovima.

Idealno, kako je i nagovijestila Ambasada SAD-a, takav proces bi bio praćen širim zakonodavnim reformama koje bi olakšale direktna strana ulaganja u Bosni i Hercegovini. To bi dodatno osiguralo da, bez obzira na to ko u budućnosti bude kontrolirao Bijelu kuću, postoji trajni, dvostranački američki interes za energetski sektor zemlje.

Ista politika – saradnja s etabliranim američkim korporativnim partnerima sposobnim da sarađuju i s republikanskim i s demokratskim administracijama – trebala bi biti vodilja Sarajeva i kada je riječ o svim drugim potencijalnim američkim investicijskim inicijativama u zemlji, bilo da se radi o izgradnji novih energetskih postrojenja ili o privatizaciji aerodroma u Sarajevu i Mostaru.

Povrh svega, međutim, Sarajevo mora dati prioritet produbljivanju postojećih veza s američkim investitorima. Među njima, udio kompanije Regulus u proizvođačima municije Pretis i Binas daleko je najvažniji, posebno u kontekstu ambicija Bosne i Hercegovine za članstvo u NATO-u.

Očigledno je da Regulus, sa sjedištem u saveznoj državi Virginiji, želi steći većinski udio u obje firme i time značajno proširiti njihove proizvodne kapacitete. Takav razvoj događaja pozicionirao bi bosanskohercegovačku odbrambenu industriju u središte globalne trgovine municijom i pružio zemlji snažan strateški argument za prijem u NATO: sposobnost da proizvodi velike količine prijeko potrebne municije, po stopi znatno višoj od one u mnogo većim savezničkim državama.

Uspješno partnerstvo s Regulusom ne bi samo povećalo političku težinu Bosne i Hercegovine u Washingtonu, već bi imalo i multiplikativni efekat na širi odbrambeno-industrijski potencijal zemlje.

Naprimjer, iako proizvodnja lakog naoružanja u Bosni i Hercegovini bilježi rast posljednjih godina, kapacitet za proizvodnju oružja većeg kalibra – poput samohodne haubice koju predlaže BNT – i dalje je ograničen zbog nedostatka kapitalnih ulaganja.

Cijeli odbrambeni sektor dodatno je ranjiv jer Bosna i Hercegovina više ne proizvodi vlastiti barut, što je čini zavisnom od uvoza iz susjednih, često neprijateljski nastrojenih režima.

S obzirom na to da je sam Regulus predložio investiciju od 100 miliona dolara za modernizaciju proizvodnih kapaciteta Pretisa, potez koji se nameće svakom razumnom bosanskohercegovačkom zvaničniku je jasan: omogućiti Regulusu sticanje većinskog udjela u Pretisu i Binasu, iskoristiti njihov kapital i interes za obnovu domaće proizvodnje baruta i drugih strateški važnih proizvoda te, u kombinaciji s američkim ulaganjima u energetski sektor, učiniti Bosnu i Hercegovinu najjednostavnijim mjestom za poslovanje američkih kompanija na Zapadnom Balkanu.

To će značiti nova radna mjesta i to će značiti sigurnost. A za svakog političara ili političku koaliciju u Bosni i Hercegovini koja uspije realizirati takav program, to će značiti i ponovni izbor.