Kaja Kallas, trijezna, a za sebe ne zna

Početak 2026. godine obilježilo je nekoliko važnih i dramatičnih događaja koji su 31. decembra prošle godine bili skoro pa nezamislivi.

Sjedinjene Američke Države su pod liderstvom predsjednika Donalda Trumpom ušle u vrlo agresivnu fazu vanjske politike. Izveli su vojnu operacije u Venezueli, gdje su oteli predsjednika Nicolása Madura i njegovu supruge. Prijetili su intervencijom u Iranu zbog masovnih protesta, do koje nije došlo zbog angažmana Turske i drugih regionalnih sila.

Spomenuti protesti u Iranu se rezultirali hiljadama ubijenih protestanata i pripadnika snaga sigurnosti, zapaljenim džamijama i nepoznatim brojem uhapšenih. Događaj koji je zasigurno veliki šok za vladajuće u Teheranu.

Dodatno se zakomplicirala situacija u Jemenu, a dešavanja u Ukrajini i Gazi su sada izvan fokusa javnosti.

A na sve to Trump želi da kupi Grenland. Doduše zvaničnici iz njegove administracije nisu isključili mogućnost vojne intervencije.

Zbog toga nikoga nije začudila izjava visoke predstavnice Evropske unije za vanjsku politiku Kaje Kallas. Ona je ove sedmice u neformalnom razgovoru s parlamentarnim zastupnicima kazala da obzirom na aktuelna globalna dešavanja, „sada bi možda mogao biti dobar trenutak da se počne piti“.

Kako prenosi Politico, Kallas je liderima političkih grupa u Evropskom parlamentu rekla da inače ne konzumira alkohol, ali da je stanje u svijetu takvo da bi to možda trebalo preispitati.

Komentar je iznijela u vrijeme pojačanih diplomatskih tenzija, paralelno s razgovorima ministara vanjskih poslova Grenlanda i Danske s američkim potpredsjednikom JD Vanceom i državnim sekretarom Marcom Rubiom, povodom predsjednika Trumpa da bi moga preuzeti kontrolu nad ovim arktičkim ostrvom.

Kada čitate knjige ili gledate dokumentarce često možete sebe uhvatiti u razmišljanju, a zašto neka historijska ličnost nije uradila to i to u tom i tom trenutku. Ono što se kolokvijalno naziva naknadna pamet.

Možda će naši potomci tako suditi o našim sadašnjim liderima, kao što mi danas sudimo da li je Alija trebao potpisati u Dejtonu.

Mada u trenutnim geopolitičkim zbivanjima za male narode najbolje je postupati pa savjetu koji je dao jedan stranački lider mladom unutarstranačkom opozicionaru: ako ti trojica kažu da si pijan, ti lezi pa se valjaj.

A pošto nam iz Brisela dolaze znakovi da je sada dobar trenutak da se počne piti, nama ništa drugo ne ostaje osim da poslušamo pamet iz Brisela.

Doduše ova prilika otvara i jednu drugu mogućnost koju će zasigurno prepoznati neki dalekovidni i snalažljivi pojedinici sa naših prostora. Pa će možda pojedini preko vankuverskog think tanka „Gojko Šušak“, angažovati lobističke i logističke stručnjake da opskrbe Brisel i Washington najboljim domaćim vinima. Dok će drugi mobilizirati stranačke poslušnike da beru šljive te onda djedovu domaću rakiju poslati na sve važne adrese od Kremlja, Pešte, Stambola i onda tek do Brisela i Washingtona.

Nama ostaje da tek nekoliko domaćih fiksera angažujemo da sa šleperom sarajevskog piva i koferom para krenu putem evropskih integracija. Iskreno vjerujem da bi napravili veći pomak na tom putu nego sve dosadašnje vlasti.

A ako sumnjate u ovu metodu samo sebi postavite pitanje koliko bi još trebalo Hrvatskoj i Crnoj Gori, da ih na putu euroatlantskih integracija nisu vodili Ivo Sanader i Milo Đukanović.

A ako vam ni to nije dovoljno pogledajte optužbe protiv bivših visokih zvaničnica u Briselu, Eve Kaili i Federice Mogherini.

A ako vam ni to nije dovoljno pročitajte nešto o slučaju Pfizergate.

Za kraj da parafraziram rečenicu iz kultnog filma Lajanje na zvijezde: Vidiš sa kojim se predznanjem ide u Brisel.